- 1 -              Rev 958/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 958/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. Z. iz B., R. B. i H., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika zavod, Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. P., dipl. pravnica, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-965/17-5 od 16. veljače 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3163/17-7 od 17. studenoga 2017., u sjednici održanoj 1. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Prihvaća se revizija tuženika i preinačuje se presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-965/17-5 od 16. veljače 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-3163/17-7 od 17. studenoga 2017. u dijelu u kojem je na glavnični iznos od 33.903,63 kn dosuđena zatezna kamata za razdoblje od 16. kolovoza 2008. do 5. lipnja 2017. te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvoga stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 33.903,63 kn sa zateznim kamatama tekućim od 16. kolovoza 2008. do isplate, po stopi kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i troškove postupka u iznosu od 3.750,00 kn, također sa zateznim kamatama tekućim od 17. studenoga 2017. do isplate.

 

Presudom suda drugoga stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno izjavio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), postavljajući pritom pitanje za koje tuženik smatra da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Tuženik predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, podredno da se ukine drugostupanjska presuda i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

U odgovoru na reviziju tužitelj ističe da je obveza tuženika na isplatu zaostataka mirovine dospjela datumom donošenja rješenja, odnosno danom isplate prve mirovine temeljem predmetnog rješenja. Tužitelj potražuje naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija tuženika je osnovana.

 

U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu radi otkaza ugovora o radu, prestanku ili postojanja ugovora o radu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. toga stavka.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se odnose na postavljeno pitanje, te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pri tome navedeni uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni, pa u slučaju da u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki, revizijski sud neće biti u mogućnosti o podnesenoj reviziji meritorno odlučivati.

 

U reviziji tuženik postavlja sljedeće materijalnopravno pitanje:

 

„Da li je tražbina u pogledu zaostalih svota mirovine u razdoblju od 01.01.2007. do 31.05.2008. godine dospjela danom prve isplate mirovine po predmetnom rješenju o pravu na mirovinu (temeljem odredbe čl. 87. ZOMO u svezi s čl. 29. st. 1. ZOO-a) ili podnošenjem tužbe u smislu čl. 176. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 123/11, 78/15 Zakona o obveznim odnosima-a.“

 

Kao razlog važnosti tuženik ističe da je odluka drugostupanjskog suda, a glede tijeka kamata suprotna shvaćanju drugih drugostupanjskih sudova, pa se tako navodi odluka Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1621/17 od 25. siječnja 2018., Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-906/17-4 od 15. siječnja 2018., te Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-3637/17-4 od 23. siječnja 2018.

 

Obzirom na glede pitanja dospijeća zaostalih svota mirovine i posljedično tome tijeka zateznih kamata postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, revizijski sud ocjenjuje da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U konkretnom slučaju predmet zahtjeva je potraživanje tužitelja prema tuženiku s naslova neisplaćenih mirovina za razdoblje od 1. siječnja 2007. do 31. svibnja 2008.

 

Prvostupanjski sud pritom navodi da nije osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika, budući je tužiteljevo potraživanje utvrđeno pravomoćnom odlukom upravnog tijela – rješenjem od 31. svibnja 2011. Nadalje, prvostupanjski sud navodi da su sredstva za isplatu predmetnih mirovina bila osigurana u državnom proračunu, te da tužitelju pripada utuženi iznos (koji između stranaka nije sporan), zajedno sa zateznom kamatom od 16. kolovoza 2008. do isplate.

 

Navedeno shvaćanje prvostupanjskog suda pravilnim prihvaća i drugostupanjski sud. Pri tome drugostupanjski sud posebno navodi da je između istih stranaka već bio vođen jedan parnični postupak kod istog prvostupanjskog suda pod brojem P-5276/16, u kojem je tužitelju dosuđen iznos od 60.015,81 kn, a u ovom predmetu je predmet isplata razlike iznosa neisplaćenih mirovina.

 

U odlukama na koje se kao razlog važnosti poziva tuženik, i to odlukama Županijskog suda u Osijeku broj Gž-1621/17-3 od 25. siječnja 2018. i Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-906/17-4 od 15. siječnja 2018., zauzeto je shvaćanje da je obveza tuženika dospjela tek podnošenjem tužbe u smislu odredbe čl. 176. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08).

 

Prema odredbi čl. 176. ZOO kad je određivanje vremena ispunjenja ostavljeno na volju vjerovnika ili dužnika, druga strana može, ako ovlaštenik ne odredi rok ni poslije opomene, zahtijevati od suda da odredi primjeren rok za ispunjenje.

 

Kako je u konkretnom slučaju rješenjem tuženika određivanje vremena ispunjena ostavljeno na volju dužniku (tuženiku) – kada se osiguraju sredstva u Državnom proračunu, te kako tužitelj nije od suda zahtijevao da se odredi primjeren rok za ispunjenje, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je zaključiti da je potraživanje tužitelja dospjelo tek danom podnošenja tužbe sudu, a to je bilo 5. lipnja 2017., što bi značilo da tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata tek od 6. lipnja 2017.

 

Identično pravno shvaćanje revizijski sud je izrazio u odlukama Rev-1223/07 od 5. svibnja 2009., Rev-2521/13 od 30. svibnja 2017., Rev-2653/15 od 25. rujna 2018., kao i Rev-2969/14-2 od 4. prosinca 2018.

 

Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti pobijanu presudu u dijelu zateznih kamata, te odbiti zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata za razdoblje od 16. kolovoza 2008. do 5. lipnja 2017. na glavnični iznos od 33.903,63 kn.

 

Zagreb, 1. prosinca 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.