- 1 -              Rev 490/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 490/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz P., kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, ministarstvo, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u S., Građansko-upravni odjel, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-1300/13-4 od 19. siječnja 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku broj P-1131/09 od 21. veljače 2013., u sjednici održanoj 1. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Revizija tuženika djelomično se prihvaća, pa se presuda Županijskog suda u Sisku broj Gž-1300/13-4 od 19. siječnja 2017. preinačava u dijelu u kojem je naloženo tuženici Republici Hrvatskoj da tužitelju M. S. isplati iznos od ukupno 118.421,76 kn, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose po stopi kako je to navedeno u izreci drugostupanjske presude, i to:

 

- na iznos od 54.995,80 kn od 15.01.2000. do isplate,

- na iznos od 1.319,76 kn od 15.02.2000. do isplate,

- na iznos od 1.319,76 kn od 15.03.2000. do isplate,

- na iznos od 1.319,76 kn od 15.04.2000. do isplate,

- na iznos od 1.319,76 kn od 15.05.2000. do isplate,

- na iznos od 1.319,76 kn od 15.06.2000. do isplate,

- na iznos od 1.319,76 kn od 15.07.2000. do isplate,

- na iznos od 1.319,76 kn od 15.08.2000. do isplate,

- na iznos od 1.319,76 kn od 15.09.2000. do isplate,

- na iznos od 1.319,76 kn od 15.10.2000. do isplate,

- na iznos od 1.319,76 kn od 15.11.2000. do isplate,

- na iznos od 1.436,84 kn od 15.12.2000. do isplate,

- na iznos od 1.436,84 kn od 15.01.2001. do isplate,

- na iznos od 1.436,76 kn od 15.02.2001. do isplate,

- na iznos od 1.436,76 kn od 15.03.2001. do isplate,

- na iznos od 1.436,76 kn od 15.04.2001. do isplate,

- na iznos od 1.436,76 kn od 15.05.2001. do isplate,

- na iznos od 1.436,76 kn od 15.06.2001. do isplate,

- na iznos od 1.436,76 kn od 15.07.2001. do isplate,

- na iznos od 1.436,76 kn od 15.08.2001. do isplate,

- na iznos od 1.436,76 kn od 15.09.2001. do isplate,

- na iznos od 1.436,76 kn od 15.10.2001. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.11.2001. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.12.2001. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.01.2002. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.02.2002. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.03.2002. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.04.2002. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.05.2002. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.06.2002. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.07.2002. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.08.2002. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.09.2002. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.10.2002. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.11.2002. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.12.2002. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.01.2003. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.02.2003. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.03.2003. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.04.2003. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.05.2003. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.06.2003. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.07.2003. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.08.2003. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.09.2003. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.10.2003. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.11.2003. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.12.2003. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.01.2004. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.02.2004. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.03.2004. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.04.2004. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.05.2004. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.06.2004. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.07.2004. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.08.2004. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.09.2004. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.10.2004. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.11.2004. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.12.2004. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.01.2005. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.02.2005. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.03.2005. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.04.2005. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.05.2005. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.06.2005. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.07.2005. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.08.2005. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.09.2005. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.10.2005. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.11.2005. do isplate,

- na iznos od 688,48 kn od 15.12.2005. do isplate

 

te se u tom dijelu odbija žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku broj P-1131/09 od 21. veljače 2013.

 

II. U preostalom dijelu revizija tuženice odbija se kao neosnovana.

 

III. Preinačava se i odluka o troškovima postupka, te se sudi da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je traženo da mu tuženica po osnovi utvrđenog statusa hrvatskog ratnog invalida VI. grupe sa 60 % oštećenja organizma za stalno, za razdoblje od 1. lipnja 1993. do 31. ožujka 2010. isplati iznos od 154.222,72 kn, s pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose, kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (toč. I.). Tužitelj je obvezan tuženici naknaditi troškove postupka u iznosu od 6.000,00 kn (toč. II.).

 

Presudom suda drugoga stupnja prihvaćena je žalba tužitelja i preinačena je prvostupanjska presuda na način da je naloženo tuženici da tužitelju isplati iznos od 154.222,72 kn, zajedno sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to navedeno u toč. I. izreke drugostupanjske presude. Ujedno je tuženica obvezana tužitelju nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 11.250,00 kn, sa zahtjevom kamatnom tekućom od 21. veljače 2013. do isplate, po stopi kako je to navedeno u izreci drugostupanjske presude. Odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova odgovora na žalbu.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženica je pravodobno izjavila reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanje za koje tuženica smatra da je važno za odluku u sporu, te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže se da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači u skladu s revizijskim navodima, podredno da se pobijana odluka ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tuženice djelomično je osnovana, dok djelomično nije osnovana.

 

U konkretnom slučaju nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn, ne radi se o radnom sporu radi otkaza ugovora o radu, prestanku ili postojanja ugovora o radu, niti je sud drugoga stupnja pobijanu presudu donio primjenom odredbi čl. 373.a ili čl. 373.b ZPP.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. toga stavka.

 

Odredbom čl. 382. st. 3. ZPP propisano je da u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je reviziju podnijela, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se odnose na postavljeno pitanje, te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Pri tome navedeni uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni, pa u slučaju da u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki, revizijski sud neće biti u mogućnosti o podnesenoj reviziji meritorno odlučivati.

 

Iz sadržaja revizije tuženice vidljivo je da se postavlja pitanja jesu li potraživanja na ime osobne invalidnine, ortopedskog dodatka i posebnog doplatka po svojoj naravi povremena potraživanja za koja se rok zastare računa prema odredbi čl. 372. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje ZOO) ili se radi o potraživanjima koja su utvrđena pravomoćnim rješenjem donesenim u upravnom postupku za koje je rok zastare 10 godina u smislu odredbe čl. 379. st. 1. ZOO.

 

Kao razlog važnosti tuženica se poziva na shvaćanje revizijskog suda zauzetog u odluci Rev-655/10 od 17. rujna 2014., pri čemu je shvaćanje drugostupanjskog suda u ovom predmetu u suprotnosti s tim shvaćanjem.

 

Postavljeno pitanje revizijski sud cijeni važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši da je osnovan prigovor zastare. Naime, prema nespornom utvrđenju prvostupanjskog suda tužitelj je zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu podnio 14. siječnja 2009., a tužba je podnesena 7. travnja 2009. Pri tome prvostupanjski sud navodi da je tužitelj zahtjev utemeljio na rješenju tuženice od 17. prosinca 1998., pa je u smislu čl. 379. st. 2. ZOO došlo do zastare potraživanja, pri čemu je ocijenio da se radi o povremenom potraživanju. Isto tako ocijenjeno je da je prigovor zastare osnovan u smislu odredbe čl. 379. st. 1. ZOO, jer da je do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora došlo nakon što je istekao rok zastare. Jednako tako i za preinačeni dio tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud cijeni da je nastupila zastara, budući je preinačena tužba podnesena 28. travnja 2010., a rješenje tuženice na kojoj je taj dio zahtjev utemeljen je donesen 16. prosinca 1999.

 

Drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tužitelja i preinačio prvostupanjsku presudu, te naložio tuženici da u cijelosti isplati utuženu tražbinu tužitelju, ocijenivši pri tom prigovor zastare u cijelosti neosnovanim. Pri tome drugostupanjski sud navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o isplati povremenih tražbina, pa ne dolazi do primjene opći zastarni rok u smislu čl. 371. ZOO, već da se radi o isplati novčanih potraživanja utvrđenih odlukom nadležnog upravnog tijela, pa se primjenjuje desetogodišnji zastarni dok iz čl. 379. st. 1. ZOO. Kako se tužitelj obratio tuženici zahtjevom za mirno rješenje spora 14. siječnja 2009., u smislu odredbe čl. 186.a ZPP, da je rješenje na kojem se temelji potraživanja tužitelja doneseno 17. prosinca 1998., da je isto postalo pravomoćno i izvršno, te da je došlo do prekida zastare. Osim toga, navodi se da prema odredbama Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 174/04 i dr.) prava stečena na osnovi rane ili ozljede dobivene pod određenim okolnostima ne zastarijevaju. Kod toga se drugostupanjski sud poziva na shvaćanje revizijskog suda zauzetog u predmetu Rev-2335/10-2 od 4. srpnja 2012.

 

Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda ne može u potpunosti prihvatiti osnovanim. Naime, prema zauzetom shvaćanju revizijskog suda u nizu odluka (Rev-2335/10, Rev-x-924/14, Rev-x-302/13 i dr.) potraživanja na ime osobne invalidnine, dodatka za njegu i pomoć, ortopedskog dodatka i posebnog dodatka treba smatrati pravima koja su istovrsna kao što je i pravo na mirovinu, koja prava ne mogu zastarjeti u smislu odredbe čl. 373. st. 1. i 2. ZOO, već analogno treba primijeniti odredbu čl. 373. st. 3. ZOO da takva prava ne zastarijevaju. Međutim, u odnosu na povremena potraživanja s osnova mirovine i sličnih davanja primjenjuje se odredba čl. 372. ZOO prema kojoj je zastarni rok za svako pojedino davanje tri godine od dospjelosti. Iz toga treba zaključiti da pravo na isplatu osobne invalidnine, dodatka za njegu, ortopedskog dodatka i posebnog dodatka ne može zastarjeti, ali može doći do zastare za pojedino potraživanje s tog osnova.

 

Kako se tužitelj u konkretnom slučaju obratio zahtjevom za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu 14. siječnja 2009., tada je u smislu čl. 186.a st. 1. ZPP došlo do prekida zastarijevanja.

 

Iz toga dalje slijedi da sva potraživanja tužitelja koja su dospjela do 14. siječnja 2006., dakle unutar tri godine od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, nisu zastarjela, te je u tom dijelu drugostupanjski sud pravilno prihvatio žalbu tužitelja i naložio tuženiku plaćanja u mjesečnom iznosu od 688,48 kn s dospijećem prvog iznosa 15. siječnja 2006. pa nadalje. Stoga u tom dijelu revizija tuženice nije osnovana, pa ju je valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

S druge strane sva potraživanja koja su dospjela prije 14. siječnja 2006. su u zastari, budući je protekao trogodišnji rok iz čl. 372. st. 1. ZOO za povremena potraživanja, pa je u tom dijelu pogrešno primijenjeno materijalno pravo od strane drugostupanjskog suda. Radi toga je valjalo u tom dijelu prihvatiti reviziju tuženice i preinačiti drugostupanjsku presudu te za utuženi iznos od 118.421,76, s pripadajućom zateznom kamatom, te u tom dijelu odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu, ali iz razloga koji su navedeni u ovom obrazloženju. U tom dijelu odluka suda se temelji na odredbi čl. 395. st. 1. ZPP.

 

Isto tako valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka, te u skladu s odredbom čl. 154. st. 3. ZPP odlučiti da svaka strana snosi svoje troškove postupka. U tom dijelu valja naglasiti da je tuženica nepostupanjem po upravnom rješenju izazvala potrebu vođenja ovog postupka od strane tužitelja a radi ostvarenja prava koja proizlaze iz upravnih rješenja, a s druge strane tužitelj nije uspio s više od 3/4 postavljenog tužbenog zahtjeva. Osim toga, tuženica je u postupku bila zastupana po nadležnom državnom odvjetništvu, te nisu nastali posebni troškovi zastupanja. Radi toga je odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

 

Zagreb, 1. prosinca 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.