REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 72 Gž R-741/2018-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ines Kovačević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. u Z., S. u Z. H. s., Z.., OIB:…, zastupano po prof. dr. D. B. i prof. dr. sc. M. G., a oni zastupani po punomoćnicima M. M. i D. B., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu M. & B. iz Z., protiv tuženika Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Z., OIB:…, zastupano po predsjedniku prof. dr. sc. I. R., a ovaj po punomoćniku M. B., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1031/17-28 od 19. travnja 2018., dana 1. prosinca 2020.

 

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog
suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1031/17-28 od 19. travnja 2018. u dijelu pod točkom I., II. i
IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.000,00 kuna sa zakonskim
zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2017. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi
na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za
tri postotna poena, u roku od 8 dana.

2 Poslovni broj 72 Gž R-741/2018-4

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od

9.562,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19. travnja 2018. pa do isplate,
po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana
nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi
tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom
dijelu u iznosu od 1.437,50 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti."

Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog
postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene
materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači na
način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a dijelom tužbu odbaci, podredno da
pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalba tuženika je osnovana.

Tužitelj je podnio odgovor na žalbu.

Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud ne nalazi da bi
bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o
parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03,
88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), a na
koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a pa tako niti bitna
povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju upire tuženik u žalbi, jer presuda daje jasne
razloge o odlučnim činjenicama te je presuda razumljiva i ne postoje proturječnosti između
onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava odnosno zapisnika o iskazima
danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika.

Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti
koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i
njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično
stanje.

Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede
prava osobnosti na ugled i čast, dostojanstvo i ime. Među strankama nije sporno da je štrajk
organizirao tuženik te da je isti trajao u razdoblju od 3. travnja do 10. travnja 2017. Međutim
među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.

Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da iz preslike presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-14/17-
11 od 10. travnja 2017. kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27.
travnja 2017. proizlazi da je utvrđeno da je nezakonito organiziranje i poduzimanje štrajka
kojega je tuženik dana 24. ožujka 2017. najavio tužitelju za prvi dan nakon okončanja
mirenja, ako taj postupak bude završen neuspješno, s početkom radnog vremena u prvoj
smjeni kod tužitelja i koji štrajk je otpočeo 3. travnja 2017. u 8,00 sati,

3 Poslovni broj 72 Gž R-741/2018-4

- da prvostupanjski i drugostupanjski sud u navedenim odlukama u bitnom zaključuju
da razlozi koje je tuženik iznio u Najavi štrajka od 24. ožujka 2017. ne predstavljaju
opravdani razlog za štrajk, budući se istima dovodi u pitanje zakonska i statutarna
utemeljenost Odluke tužitelja od 1. veljače 2016. o pokretanju postupka rješavanja pravnog
statusa, znanstveno-nastavnog profila i ustroja Hrvatskih studija te o imenovanju Odbora za
provedbu postupka rješavanja pravnog statusa, znanstveno-nastavnog profila i ustroja
Hrvatskih studija (dalje u tekstu: Odluka tužitelja od 1. veljače 2016.) i Odluka tužitelja od 9.
veljače 2016. o izmjeni i dopuni Odluke o pokretanju postupka rješavanja pravnog statusa,
znanstveno-nastavnog profila i ustroja Hrvatskih studija te o imenovanju Odbora za provedbu
postupka rješavanja pravnog statusa, znanstveno-nastavnog profila i ustroja Hrvatskih studija
(dalje u tekstu: Odluka tužitelja od 9. veljače 2016.),

- da iz predmetnih sudskih odluka proizlazi da se štrajk provodi radi odluka koje se
tiču ustrojstvenih i organizacijskih pitanja Sveučilišta, a ne radi zaštite i promicanja
gospodarskih i socijalnih interesa tuženikovih članova,

- da prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudi i rješenju
poslovni broj Gž-8/17-2 od 27. travnja 2017. pitanje organizacije studija autonomna je i
unutarnja stvar Sveučilišta i mogući gubitak radnik mjesta, koji je uz to u konkretnom slučaju
sasvim neizvjesna buduća činjenica, sama po sebi ne može biti opravdani razlog za štrajk,
- da u tekstu pod naslovom „Na Hrvatskim studijima pokreće se štrajk“ obavljen 20.
ožujka 2017. na portalu J….hr navodi se kako u vrhu Sindikata ističu da „Štrajku daju
zeleno svjetlo zbog niza nezakonitih odluka uprave Sveučilišta“.

- da Uvidom u http://www.n........ od 22. ožujka 2017. proizlazi da je predsjedništvo tuženika objavilo tekst u kojem, između ostalog, navodi kako su "mnoge odluke Uprave Sveučilišta nezakonite i predstavljaju narušavanje akademskih sloboda i autonomije sveučilišta", da "takve nezakonite odluke nužno vode ka ukidanju studija filozofije na Hrvatskim studijima“,

- da tužitelj vrši „odmazdu prema neistomišljenicima“ odnosno da su „odluke Uprave
Sveučilišta nezakonite, akademski neetične i neprincipijelne jer upućuju na obračune s
neistomišljenicima i posljedično na gušenje slobode kritike na Sveučilištu i manipulaciju
ljudima“,

- „da se odluke Sveučilišta mogu ocijeniti kao najlošije odluke Sveučilišta u neovisnoj
Hrvatskoj od kojih su lošije samo neke donesene u vrijeme komunizma“, pa postoji
„nezakonit rad Sveučilišta“ i drugo,

-da iz teksta "Hrvatski studiji: Sindikat pokrenuo proceduru štrajka, blokada se nastavlja" objavljen na portalu www..... 24. ožujka 2017. utvrđeno je kako je dr. T. J., povjerenik tuženika, iskazao kako "Nevjerojatno je kako se nezakonitosti na Sveučilištu pokrivaju autonomijom" i da „traže uspostavu pravnog poretka na instituciji HS-a, pa i S. u Z.,

- da na portalu N….hr od 7. travnja 2017. prenesena je izjava sindikalnog
povjerenika dr. T. J. kako „stanje na Hrvatskim studijima pogoršava se, osobito od veljače prošle godine kada je rektor oduzeo Hrvatskim studijima autonomiju odlučivanja i nametnuo neodgovorno Stručno vijeće“,

- da u tekstu N. l. pod naslovom „Prekinut štrajk na Hrvatskim studijima“ objavljen dana 11. travnja 2017. sindikalni povjerenik dr. T. J. naveo je „Prekidom štrajka ne nestaju razlozi zbog kojih smo ga pokrenuli. S ovakvim rektorom i takvim odnosom prema zakonu i stupnju nasilja koje se na Sveučilištu primjenjuje, ne vidim da će tenzije prestati“,

- da na portalu J..hr dana 12. travnja 2017. objavljen je tekst pod naslovom "V. R.: Sud ne razumije autonomiju sveučilišta" u kojem je predsjednik Velikog vijeća

4 Poslovni broj 72 Gž R-741/2018-

tuženika V. R. naveo kako "Vjerujem da je sud donio odluku jer ne razumije pojam akademskih prava i autonomije sveučilišta", te da smatra kako „Sveučilište gubi na svom
ugledu“,

- da u tekstu pod nazivom „Nakon zabrane na Hrvatskim studijima, novi štrajk na Filozofskom“ objavljen dana 13. travnja 2017. pravnica tuženika A. P. navodi kako, Sveučilište osporavajući naš štrajk potpuno krivo shvaća načelo autonomije sveučilišta, a slijedom toga i sud u svojoj presudi“,

- da u tekstu Z. l. od 15. travnja 2017. pod naslovom „Hrvatski studiji i .dalje u nezavisnom položaju“ sindikalni povjerenik tuženika navodi kako „neki od nastavnika Hrvatskih studija stupili su u štrajk zbog institucionalnog nasilja kojemu je ta ustanova izložena više od godinu dana“,

- da prethodno citirane izjave predstavnika tuženika dane su u razdoblju od 20. ožujka

2017. do 15. travnja 2017., dakle, za vrijeme organiziranja i poduzimanja štrajka,
- da zakonski zastupnik tužitelja prof. dr. sc. M. G. u svom iskazu navodi da je tužitelj prije predmetnog štrajka uživao veliki ugled koji je istim znatno narušen te je tužitelju nanesena velika šteta,

- da je štrajk organiziran uz tvrdnje da tužitelj krši socijalna prava zaposlenika, a što nije bilo točno,

- da u pregovorima prije štrajka uprava Sveučilišta i uprava tužitelja izašla je
zahtjevima organizatorima štrajka maksimalno ususret i ukazala da štrajk nije utemeljen, jer
nikome nisu ukinuta radnička prava, niti je bilo ikakvih prijetnji otkazima,
- da je medijska kampanja kojoj su bili izloženi za posljedicu imalo srozavanje ugleda
tužitelja kako na domaćoj, tako i na međunarodnoj razini,

- da su ga zvali kolege iz Hrvatske i inozemni partneri sa upitima što to tužitelj radi
loše i negativno, slijedom čega je on morao objašnjavati da ne rade ništa loše i protivno
zakonu,

- da je studentima bilo otežano izvršavanje njihovih studenskih obveza, nakon štrajka i
negativnih medijskih komentara broj upisanih studenata u idućoj akademskoj godini znatno je
pao i to otprilike od cca 130 studenata na preddiplomskoj i diplomskoj razini, a kako tužitelj
za svakog upisanog studenta dobiva oko 7.200,00 kn može se zaključiti da je tužitelj pretrpio
štetu u iznosu od oko 950.000,00 kn,

- da je kao pročelnik dobivao i upite roditelja iz kojih je proizlazilo da bi oni svoju djecu upisali kod tužitelja, ali da su čuli da će se isti ukinuti,

- da u ožujku 2017. bila je organizirana i kratka blokada nastave u trajanju od 10-ak
dana, a koju blokadu su organizirali grupa studenata i čelnici sindikalne podružnice tuženika,
- da ne postoji niti jedna odluka suda ili bilo kojeg nadležnog tijela u Republici
Hrvatskoj prema kojoj bi bilo utvrđeno da je kod tužitelja počinjena bilo kakva nezakonitost,
- da postoje brojni tonski i tiskani medijski zapisi u kojima čelnici tuženika ističu da je
tužitelju srozan ugled, te da se kod tužitelja provodi institucionalno nasilje, a zbog čega se i
on osobno morao braniti od takvih navoda,

- da je tužitelj sporne medijske natpise demantirao na svojim službenim stranicama i u
medijima do kojih su mogli prodrijeti, međutim zbog brzine i količine medijskih zapisa
jednostavno se nije stiglo demantirati sve što je izneseno,

- da je predmetna količina negativnih napisa o tužitelju bila vezana isključivo uz
predmetni štrajk te da nikada prije predmetnog štrajka nije bilo toliko negativnih medijskih
napisa, niti se spominjalo da se kod tužitelja vrši institucionalno nasilje,

- da u to vrijeme nije bilo otpuštanja radnika te je bilo i novih 30-tak zapošljavanja, a zbog čega je tuženik također prosvjedovao tvrdeći da su ta zapošljavanja nezakonita,

5 Poslovni broj 72 Gž R-741/2018-4

- da u svom iskazu prof. dr. sc. A. Č., prorektor tužitelja za organizaciju, kadrovski razvoj i međunarodnu suradnju, navodi da je tuženik predmetni štrajk pokrenuo pod izlikom da će se otkazivati nastavnicima Hrvatskih studija, a što nije bila istina i na što su oni upozorili već u postupku mirenja,

- da je nakon završenog štrajka tužitelj zaposlio znatan broj novih djelatnika, a sve kako bi zadovoljio uvjete iz Akreditacijskog pisma,

- da u 40 godina njegovog djelovanja predmetni štrajk bio je najveći udar na ugled tužitelja koji mu je prouzročio veliku štetu,

- da se šteta očitovala se na funkcionalnoj razini, budući su zaustavljene sve nastavne
aktivnosti koje je trebalo nadoknađivati, a najteži vid štete dogodio se na institucionalnoj
razini ugleda,

- da je tužitelj prema implikaciji tuženika bio stavljen na stup srama da ruši socijalni
poredak i socijalne vrijednosti, do kojih jako drži,

- da tužitelj je imao puno problema i u komunikaciji sa svojim međunarodnim i
inozemnim partnerima kojima je morao objašnjavati što se to događa a koji su polazili od
pretpostavke da je riječ o restrikcijama odnosno otpuštanju radnika,

- da su na domaćem planu, čelnici tuženika sazivali konferencije za tisak, dok je
gospodin R. davao bombastične izjave za tisak, a što je imalo efekt i na sve ostale medije,
- da je dva dana prije štrajka bila organizirana blokada nastave od strane nelegalnog
tijela „S. z.“ u izravnoj sinkronizaciji sa sindikalnim čelnicima, a što nije bilo autonomno djelo studenata Hrvatskih studija.

Prvostupanjski sud je polazeći od gore navedenih utvrđenja da su predstavnici
tuženika istupali u javnost za vrijeme provođenja štrajka, na način da su rad tužitelja
okarakterizirali kao nezakonitim, nemoralnim i nasilnim provođenjem institucionalnog nasilja te narušavajući akademske slobode i autonomiju, pravilno zaključio da su takvim izjavama tužitelju narušeni ugled, čast i dostojanstvo, a što su suglasno i uvjerljivo potvrdili zakonski zastupnik tužitelja prof. dr. A. Č. kao i svjedok prof. dr. M. G. navodeći da je dignitet tužitelja ozbiljno narušen i kod inozemnih partnera koji su propitivali predmetne događaje kao i ugled tužitelja u domaćoj akademskoj zajednici pri upisivanju studenata u idućoj akademskoj godini.

Tuženik u žalbi u bitnome ističe da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu
povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a jer je umjesto da odluči o
tužbenom zahtjevu tužitelja za naknadom štete zbog nezakonitog štrajka suprotno
dispozicijama stranaka odlučio o naknadi štete nastalom objavom informacija u medijima.

Ovi žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

Prvenstveno valja reći da nije došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva u smislu
odredbe čl. 354. st. 2. t. 12. ZPP-a kako to pogrešno smatra tuženik jer prvostupanjski sud nije
odlučio o nečem drugome u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev niti je dosuđeno više od
onoga što je traženo.

Nadalje, ovdje je potrebno naglasiti da sud nije vezan pravnom osnovom tužbenog
zahtjeva međutim vezan je činjeničnim supstratom tužbe te s tim u vezi dispozicijama
stranaka te sud može svoju odluku utemeljiti samo na činjeničnoj osnovi koje su stranke
iznijele tijekom postupka u smislu odredbe čl. 7. i 219. st. 1. ZPP-a.

6 Poslovni broj 72 Gž R-741/2018-4

Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud nije izašao izvan okvira
činjenične osnove tužbe i tužbenog zahtjeva kako to pogrešno tumači tuženik.

Također nije niti došlo do pogrešne primjene materijalnog prava jer je prvostupanjski
sud polazeći od utvrđenja da je pravomoćnom odlukom utvrđeno da je predmetni štrajk
nezakonit jer nisu bile ispunjene pretpostavke iz čl. 205. st. 1. Zakona o radu – („Narodne
novine“ broj: 93/14 i 127/17 – dalje ZR) pravilno se pozvao na odredbu čl. 217. st. 2. ZR-a
prema kojoj poslodavac može zahtijevati naknadu štete koju je pretrpio zbog štrajka koji nije
organiziran i poduzet u skladu sa zakonom.

Tužitelj činjeničnim navodima tužbe tvrdi da je uslijed nezakonitog štrajka te
istupanjem tuženikovih predstavnika u medijima i javnosti prouzročena tužitelju neimovinska
šteta zbog povrede prava osobnosti na ugled čast ,ime i dobar glas u smislu odredbe čl. 19. i
čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15
i 29/18 – dalje: ZOO), a u vezi s čl. 217. st. 2. ZR-a.

Predmet spora jest jesu li u ovom konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za
dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete na temelju odredbe čl. 19., 1045. i

1046. ZOO-a.

Prema odredbi čl. 19. st. 1. ZOO-a svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu
svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a prema odredbi st. 2. istog
članka pod pravima osobnosti u smislu ovog Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i
duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime,privatnost osobnog i obiteljskog života,
slobodu i dr.

Pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti iz st. 2., osim onih vezanih uz
biološku bit fizičke osobe, a osobito pravo na ugled i dobar glas, čast, ime, odnosno tvrtku,
poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i slično (čl. 19. st. 3. ZOO-a).

Nadalje, prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a, tko drugome prouzroči štetu, dužan je
naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, a prema odredbi čl. 1046.
ZOO-a šteta je, između ostalog i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da u
ovom konkretnom predmetu nije pravna osnova tužbe i tužbenog zahtjeva u smislu čl. 21.
Zakona o medijima ("Narodne novine", broj: 59/04, 84/11 i 81/12, dalje u tekstu: ZM-a)
kojom je propisano da za štetu koja je prouzročena informacijom objavljenoj u mediju
odgovara nakladnik.

Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja da
je tuženik organizirao i poduzeo štrajk kod tužitelja u razdoblju od 3. do 10. travnja 2017., a koji štrajk je pravomoćno utvrđen nezakonitim, te da su predstavnici tuženika u prethodno iznesenim tekstovima istupali isključivo u ime i za račun tuženika, jer je V. R., predsjednik Velikog vijeća tuženika, a dr. sc. T. J., glavni sindikalni povjerenik sindikalne podružnice tuženika, a tuženik se od njihovih izjava nije ogradio, pravilno zaključio da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku u smislu odredbe čl. 217. st. 2. ZR-a.

7 Poslovni broj 72 Gž R-741/2018-4

Ovdje valja naglasiti da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da je predmetni
štrajk nezakonit jer nije poduzet zbog promicanja gospodarskih i socijalnih interesa
tuženikovih članova stoga bilo kakvo drugačije tumačenje odredbe čl. 217. st. 2. ZR-a od
strane tuženika je bespredmetno u ovom žalbenom postupku.

Ovdje je sporno je li nezakonito organiziran štrajk kao i sporne izjave koje su davali
predstavnici tuženika za vrijeme štrajka mogli dovesti do povrede prava osobnosti tužitelja
kao pravne osobe koja se ogleda u povredi ugleda, časti i dostojanstva kao i povredi imena
tužitelja, a s obzirom na djelatnost pravne osobe, ovdje tužitelja.

Ovdje valja naglasiti da u svakom konkretnom slučaju je potrebno utvrditi je li za
točno određenu pravnu osobu i uzimajući u obzir njenu djelatnost kao i što ona po svojoj
prirodi predstavlja u društvu te kakve vrijednosti prezentira, došlo do povrede prava
osobnosti.

Prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja da je tužitelj osnovan radi obavljanja
djelatnosti visokog obrazovanja i radi obavljanja znanstvene, stručne i umjetničke djelatnosti,
a kako se znanstvena djelatnost sukladno odredbi čl. 2. st. 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti
i visokom obrazovanju („Narodne novine“, broj: 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 46/07,
63/11, 94/13, 139/13 i 131/17), između ostalog, temelji na slobodi i autonomiji stvaralaštva, a
visoko obrazovanje na akademskim slobodama, akademskoj samoupravi i autonomiji
sveučilišta, pravilno zaključio da sporne izjave tuženika o narušavanju akademskih sloboda i
autonomije sveučilišta, vršenju odmazde i provođenja institucionalnog nasilja,te tvrdnje
tuženika o nezakonitosti rada i djelovanja tužitelja a sve te tvrdnje je tuženik prezentirao
javnosti za vrijeme organiziranja i provođenja predmetnog štrajka koji je utvrđen
nezakonitim, bez dokaza u prilog navedenom, izravno vrijeđaju ugled tužitelja na način da
negativno utječu na percepciju javnosti o njemu, posebno u odnosu na poštivanje i očuvanje
temeljnih načela i vrijednosti radi kojih je i osnovan.

Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je
ovdje odlučno da li je došlo do povrede prava osobnosti tužitelja zbog nezakonitog štrajka te
istupa predstavnika tuženika za vrijeme organiziranja predmetnog štrajka te da li je šteta koja
se ogleda u povredi prava osobnosti na ugled i čast tužitelja u uzročno - posljedičnoj vezi sa
navedenim radnjama tuženika neovisno od prijašnjih pisanja medija o tužitelju.

Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su upravo ispunjene sve opće pretpostavke u smislu odredbe čl. 1045. ZOO-a.

Pravilno je sud utvrdio da prikazivanje tužitelja kao institucije koja djeluje nezakonito,
donoseći nezakonite odluke bez uporišta u odlukama nadležnih institucija koje bi utvrdile tu nezakonitost te pri tome organizirajući štrajk koji nije imao za cilj gospodarski i socijalni interes radnika ukazuje da tuženik kao institucija nije djelovala dobronamjerno odgovorno i savjesno u smislu odredbe čl. 10. st. 1. Konvencije za zaštiti ljudskih prava („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj: 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99. - ispr., 14/02 i 1/06) te je stoga svojim radnjama povrijedila ugled i čast tužitelja uzimajući u obzir vrijednosti koje tužitelj kao pravna osoba promiče te ugled koji kao ustanova koja obavlja djelatnost visokog obrazovanja uživa i ima u društvu.

8 Poslovni broj 72 Gž R-741/2018-4

Prema tome, pravilno je sud zaključio da su slobode izražavanja misli i mišljenja koje
su temeljeno načelo Ustava Republike Hrvatske kao i Konvencije pretpostavljaju i zaštitu
dostojanstva ugleda i časti jer prema odredbi čl. 35. Ustava Republike Hrvatske svakome se
jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i
časti.

Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su
ispunjene pretpostavke u smislu odredbe čl. 1100. st. 3. ZOO-a koja opravdava pravičnu
novčanu naknadu u zatraženom iznosu od 15.000,00 kn.

Ovdje je za naglasiti da sud u svakom pojedinom slučaju ispituje je li težina povrede
takova da opravdava dosudu pravične novčane naknade, a što je prvostupanjski sud na jasan i
nedvojben način utvrdio da težina povrede i okolnosti opravdavaju naknadu štete i pri tome
rukovodeći se cilju kojem služi naknada te vodeći računa da se njome ne pogoduje težnjama
koje nisu spojive sa njezinom naravi i društveno svrhom.

I na kraju nisu osnovani žalbeni navodi da Općinski radni sud u Zagrebu nije stvarno
nadležan za rješavanja ovog spora jer se u ovom konkretnom slučaju radi o naknadi štete
proizašle iz domene radnog prava pa je stoga upravo nadležan Općinski radni sud u Zagrebu
kao specijalizirani sud za sporove koji su proizašli iz radnih odnosa.

Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je pravilno i zakonito na temelju
odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova
za rad odvjetnika – („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).

Slijedom navedenog, a na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Kako tuženik nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška žalbenog postupka.

U Zagrebu 1. prosinca 2020.

Sudac:

Ines Kovačević, v.r.