- 1 -              Rev 487/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 487/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. d.d. V., OIB: ..., koga zastupa punomoćnik B. H., odvjetnik u V., protiv I. tuženice M. G. iz B., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. C., odvjetnik u V., i II. tuženice Lj. S. iz B., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Z. C., odvjetnik u V., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, broj Gž-1136/17-3 od 2. studenoga 2018. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru broj P-675/16-19 od 20. srpnja 2017., u sjednici održanoj 1. prosinca 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se revizija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je zatraženo da u mjeri u kojoj je potrebno za namirenje dospjele tražbine tužitelja u iznosu od 292.791,75 kn i u iznosu od 15.625,00 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, gubi pravni učinak u odnosu na tužitelja ugovor o osnivanju založnog prava zaključen 10. siječnja 2012. i ovjeren kod javnog bilježnika 18. siječnja 2013. koji su zaključile tuženice, a predmet kojeg su nekretnine pobliže opisane u izreci presude te da su tuženice dužne trpjeti namirenje navedene dospjele novčane tražbine prodajom navedenih nekretnina koje su u vlasništvu I. tuženice M. G. kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka (stavak I. izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi troškove parničnog postupka I. tuženici M. G. u iznosu od 56.015,00 kn, a II. tuženici Lj. S. u iznosu od 42.890,00 kn (stavak II. i III. izreke).

 

              Presudom suda drugog stupnja žalba tužitelja je djelomično odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod stavkom I. izreke, a djelomično uvažena te je preinačena prvostupanjska presuda u stavcima II. i III. izreke na način da je naloženo tužitelju naknaditi I. tuženici M. G. troškove parničnog postupka u iznosu od 38.750,00 kn, a II. tuženici Lj. S. u iznosu od 36.562,50 kn, a preostali dio zahtjeva tuženica za naknadu parničnih troškova je odbijen.

 

              Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01,117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) navodeći da istu podnosi zbog povreda iz čl. 385. st. 1. t. 1., 2. i 3. ZPP-a. Predlaže ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

              Revizija je neosnovana.

 

              Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, a sadržajno ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a.

 

U prvom dijelu revizije tužitelj obrazlaže bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a u odnosu na činjenice odlučne za primjenu odredbe čl. 71. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje: ZOO) koja propisuje rok za podnošenje tužbe za pobijanje naplatnog raspolaganja dužnika. Budući da tužbeni zahtjev nije odbijen primjenom odredbe čl. 71. st. 1. ZOO-a navedeni revizijski navodi, kao neodlučni, nisu razmatrani.

 

U drugom dijelu revizije tužitelj obrazlaže bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a u odnosu na činjenice koje su odlučne za primjenu odredbe čl. 67. st. 1. ZPP-a navodeći da su iskazi tuženica kontradiktorni te da iskaz saslušanog odvjetnika nije istovjetan iskazima tuženica, a da se na tim iskazima temelji zaključak nižestupanjskih sudova da II. tuženica nije imala saznanja o dugovanju I. tuženice prema tužitelju. Međutim, dijelovi navedenih iskaza na koje revident ukazuje i citira ih u reviziji ne odnose se na odlučnu činjenicu saznanja II. tuženice za tražbinu tužitelja, pa nema osnove za zaključak da razlozi pobijane odluke o toj odlučnoj činjenici proturječe provedenim dokazima.

 

Suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi i razlozima presude, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

Predmet spora je pobijanje dužnikovih pravnih radnji – ugovora o osnivanju založnog prava koji su sklopile tuženice i na temelju kojeg se II. tuženica Lj. S. upisala u zemljišne knjige kao založni vjerovnik na nekretninama u vlasništvu I. tuženice M. G..

 

              U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnome, je utvrđeno:

 

              - da je presudom Općinskog suda u Vukovaru broj P-177/09 od 24. svibnja 2013. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Gžx-36/13 od 27. kolovoza 2013. prihvaćen protutužbeni zahtjev B. d.d. te je naloženo M. G. (ovdje I. tuženici) isplatiti B. d.d. (ovdje tužitelju) iznos od 292.791,75 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 15.625,00 kn,

 

              - da su navedene presude od 24. svibnja 2013. i 27. kolovoza 2013. ukinute rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-212/14 od 18. ožujka 2014. te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a da je u ponovnom postupku presudom Općinskog suda u Vukovaru broj Pr-330/16 od 21. listopada 2016., koja je postala pravomoćna 7. veljače 2017., utvrđeno postojanje tražbine tužitelja u odnosu na I. tuženicu M. G. u iznosu od 283.678,19 kn, koji iznos zapravo predstavlja dio tražbine tužitelja opisane u tužbi u ovom predmetu i označene iznosom od 292.791,75 kn,

 

              - da je I. tuženica M. G. 5. siječnja 2012. pozajmila od II. tuženice Lj. S. iznos od 350.000,00 kn,

 

- da su tuženice  10. siječnja 2012. zaključile ugovor o osnivanju založnog prava na nekretninama I. tuženice M. G. radi osiguranja pozajmljenog iznosa od 350.000,00 kn te da se radi o naplatnom raspolaganju,

 

              - da je ugovor o osnivanju založnog prava ovjeren kod javnog bilježnika 18. siječnja 2013. te da je istoga dana predan na provedbu Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Vukovaru,

 

              - da je u vrijeme zaključenja ugovora o osnivanju založnog prava I. tuženici M. G. bilo poznato da takvim raspolaganjem može nanijeti štetu tužitelju, ali da to II. tuženici Lj. S. nije bilo poznato niti joj je to moglo biti poznato.

 

Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, a drugostupanjski sud potvrdio prvostupanjsku presudu uz obrazloženje da tužitelj tvrdnju da je II. tuženica Lj. S. mogla imati saznanja o postojanju tražbine tužitelja u vrijeme zaključenja ugovora s I. tuženicom M. G., a koju tužitelj izvodi iz činjenice da su tuženice bile u prijateljskim odnosima i da su se često posjećivale, ničim nije dokazao te da na temelju nedokazane pretpostavke sud nije mogao uzeti kao utvrđenu tu činjenicu koja predstavlja kumulativan uvjet propisan odredbom čl. 67. st. 1. ZOO-a.

 

Prema odredbi čl. 67. st. 1. ZOO-a naplatno raspolaganje može se pobijati ako je u vrijeme raspolaganja dužnik znao ili mogao znati da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu svojim vjerovnicima i ako je trećoj osobi s kojom je ili u čiju je korist pravna radnja poduzeta to bilo poznato ili moglo biti poznato.

 

Tužitelj u reviziji ustraje u tvrdnji da je II. tuženica Lj. S., kao treća osoba, imala saznanja o tražbini tužitelja odnosno da je znala da se sklapanjem ugovora o osnivanju založnog prava postupa na tužiteljevu štetu. Ukazuje i da su tuženice kod javnog bilježnika ovjerile navedeni ugovor 18. siječnja 2013. odnosno dan nakon što je I. tuženica M. G. saznala za tužiteljev prijedlog za donošenje privremene mjere radi osiguranja tražbine tužitelja, a koji je stavljen u predmetu Općinskog suda u Vukovaru broj P-177/09.

 

              Revizijski navodi kojima se osporava ocjena izvedenih dokaza te sadržajno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a ne mogu se prihvatiti.

 

Iako postoji svojevrsna sumnja glede činjenice saznanja II. tuženice Lj. S., kao treće osobe, da se poduzetim raspolaganjem nanosi šteta tužitelju kao vjerovniku, nižestupanjski sudovi su dokaze koji su bili raspoloživi pravilno ocijenili kada su zaključili da II. tuženici Lj. S. nije bilo poznato odnosno da iz provedenih dokaza ne proizlazi da joj je moglo biti poznato da takvim raspolaganjem može nanijeti štetu tužitelju, a tužitelj saznanje II. tuženice Lj. S. nije dokazao ni u vrijeme sklapanja spornog ugovora niti u vrijeme ovjere tog ugovora kod javnog bilježnika.

 

Pravilno su, stoga, nižestupanjski sudovi na utvrđeno činjenično stanje primijenili materijalno pravo iz čl. 67. st. 1. ZOO-a kada su tužbeni zahtjev odbili.

 

Slijedom navedenog, a budući nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

Zagreb, 1. prosinca 2020.