- 1 -              Rev 828/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 828/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz B., Republika Srbija, OIB: ..., s privremenim boravištem u Ž., zastupanog po punomoćniku B. M., odvjetniku u S., protiv tuženika H. Ž. d.d., Ž., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. I., odvjetniku u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-11/2020-2 od 29. siječnja 2020., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-841/18 od 15. studenoga 2019., u sjednici održanoj 1. prosinca 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog suda u Splitu broj Pr-841/18 od 15. studenoga 2019. utvrđeno je da je nezakonita i nedopuštena odluka tuženika od 9. studenoga 2017. o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a koji ugovor je bio sklopljen na određeno vrijeme 18. svibnja 2017., dok je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je traženo utvrđenje da na temelju odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 9. studenoga 2017. tužitelju nije prestao radni odnos zasnovan na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 18. svibnja 2017., te nalaganje tuženiku vratiti tužitelja na rad na radno mjesto "direktor hotelskih operacija", na kojem je radio do otkazivanja ugovora o radu. Ujedno je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos 2.500,00 kn na ime troška postupka.

 

Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-11/2020-2 od 29. siječnja 2020. potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, dok je preinačena u dosuđujućem dijelu zahtjeva tužitelja odbijanjem zahtjeva tužitelja upravljenom na utvrđenje da je nezakonita i nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju od 9. studenoga 2017., te ujedno tužitelju naloženo isplatiti tuženiku na ime troška postupka iznos 2.500,00 kn.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem čitavog tužbenog zahtjeva tužitelja.

 

Tuženik je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbijanje.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a koja odredba se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 76. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19 - dalje: ZID ZPP) primjenjuju na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske u povodu revizije tužitelja podnesene na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. ZPP, a koja odredba se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 68. ZID ZPP primjenjuje na ovaj spor, ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o svim za ovaj spor odlučnim činjenicama, koji razlozi su jasni i razumljivi, te ne proturječe sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku, što znači da nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Revizijski navodi tužitelja kojima, pokušavajući prigovoriti pravilnost pobijane presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, te u tom pravcu vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka, sve u smislu odredbe čl. 386. ZPP. Pri tome je podsjetiti tužitelja da je ocjena dokaza pridržana za sud, a ne stranke.

 

Predmet spora je dopuštenost izvanrednog otkaza ugovora o radu sklopljenog između stranaka na određeno vrijeme, a koji otkaz je tuženik dao tužitelju odlukom od 9. studenoga 2017. Tužitelj naime smatra da njegovim postupanjem, a zbog čega mu je tuženik otkazao ugovor o radu, nisu počinjene osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, baš kao i da mu tuženik nije omogućio iznošenje obrane, a zbog čega da je otkaz ugovora o radu nezakonit i nedopušten.

 

Institut izvanrednog otkaza ugovora o radu reguliran je odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR), kojim je propisano da poslodavac ima opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja o postojanju opravdanih razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako on otkazuje ugovor o radu radniku.

 

 

Polazeći od nespornih te onih u postupku utvrđenih činjenica i to:

-          da je na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme sklopljenog 18. svibnja 2017. sa trajanjem do 18. svibnja 2018. tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu "direktor hotelskih operacija",

-          da je odlukom od 9. studenoga 2017. tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju, a nakon što je utvrđeno: da je tužitelj bez znanja i odobrenja tuženika, kod poslovnog partnera tuženika za sebe naručio po mjeri izradu dva odijela luksuzne marke muške odjeće marke "Zegna", čija cijena višekratno premašuje prosječnu cijenu muških odijela, a

-          da bi prikrio njihovu stvarnu cijenu koju je trebao platiti tuženik, tužitelj je s izvođačem odijela (poslovnim partnerom tuženika) dogovarao da u računu za ta odijela koji će se ispostaviti tuženiku, prikaže da se odnose na radnu odjeću uobičajeno namijenjenu radnicima tuženika (kuhari, konobari itd.), a kako bi se izbjeglo saznanje o kojim se stvarno odijelima radilo,

-          da tužitelj za narudžbu ove odjeće nije imao prethodnu suglasnost tuženika,

 

kao i činjenice da je radno mjesto na kojem je tužitelj radio kod tuženika na temelju sklopljenog ugovora o radu samo po sebi podrazumijevalo njegovu odgovornost u radu, uz ostalo i brigu o interesima tuženika, pravilna je ocjena iz pobijane presude da je konkretnim postupanjem tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa, te da je zbog takvog nekorektnog postupanja tužitelja u izvršavanju posla svog radnog mjesta, tuženik izgubio povjerenje u njega, a zbog čega tužiteljev daljnji rad kod tuženika više nije moguć.

 

Iz sadržaja otkazanog ugovora o radu sklopljenog između stranaka, baš kao i Kolektivnog ugovora tuženika od 1. lipnja 2016., ne proizlazi da bi tužitelj za potrebe izvršavanja poslova radnog mjesta "direktor hotelskih operacija" imao pravo nabavljati za sebe luksuznu odjeću kao što su odijela marke "Zegna" (uz odijela marke "Brioni", "Zegna" je jedna od najskupljih u svijetu marki muških modnih odijela) sa svrhom njihovog korištenja kao radnog odijela.

 

U takvim okolnostima, a kada je tužitelj sam par mjeseci nakon što je počeo raditi kod tuženika, opisanim postupanjem ozbiljno kompromitirao svoj poslovni i radni moral prema tuženiku, sasvim je razumljivo da je u takvim okolnostima tuženik opisano te utvrđeno nedopušteno postupanje tužitelja ocijenio osobito teškom povredom radnog odnosa, a zbog kojeg postupanja je on apsolutno izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika, te mu je pravilno otkazao ugovor o radu na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZR, jer su se za to ostvarile zakonske pretpostavke.

 

U takvim okolnostima pravilna je ocjena iz pobijane presude da nije bilo opravdano očekivati od tuženika prije otkazivanja ugovora o radu omogućiti tužitelju iznošenje obrane, sve u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZR.

 

Pravilnost ocjene o dopuštenosti izvanrednog otkaza ugovora o radu ne dovodi u sumnju činjenica što je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu rješenjem K-DO-2295 od 25. siječnja 2018. odbacilo kaznenu prijavu protiv tužitelja vezano za njegovo predmetno postupanje, a kada se ima u vidu da je građanskopravna odgovornost daleko šira i sveobuhvatnija od kaznenopravne odgovornosti, što znači da sve i ako određeno postupanje nema za posljedicu počinjenje kaznenog djela, to ne isključuje da takvo postupanje nema za posljedicu povredu obveze iz radnog odnosa, kao što je to upravo ovdje bio slučaj.

 

              Slijedom navedenog, a kako je u konkretnom slučaju otkaz ugovora o radu tužitelju bio zakonit i dopušten, te na temelju istog prestao ugovor o radu tužitelju, to je odbijanjem čitavog tužbenog zahtjeva tužitelja pravilno primijenjeno materijalno pravo, zbog čega je reviziju trebalo odbiti, sve na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP.

 

Zagreb, 1. prosinca 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.