- 1 -              Revd 2512/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 2512/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Ć. iz K. (OIB: ...), zastupanog po punomoćniku V. B., odvjetniku iz S., protiv tuženika I. d.d. u stečaju, sa sjedištem u D. P. (OIB: ...), zastupanog po stečajnoj upraviteljici A. B. i punomoćniku K. B., odvjetniku iz I., radi naknade štete, te u pravnoj stvari po protutužbi protutužitelja I. d.d. u stečaju, sa sjedištem u D. P. (OIB: ...), zastupanog po stečajnoj upraviteljici A. B. i punomoćniku K. B., odvjetniku iz I., radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužitelja ujedno i protutuženika (dalje: tužitelja) te tuženika ujedno i protutužitelja (dalje: tuženika) za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu posl. br. Gž-1709/2019-2 od 19. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom posl. br. Pn-244/2019 od 20. svibnja 2019., u sjednici održanoj 1. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.  Prijedlozi tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije odbacuju se kao nedopušteni.

 

II. Tuženiku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na reviziju.

 

 

Obrazloženje

 

Drugostupanjskom presudom:

 

- u stavku I. izreke, odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom II. izreke, u odluci kojom je odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje „da je osnovana i da postoji tražbina tužitelja...naspram tuženika...u iznosu od 6.783.454,35 kn u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu posl. br. 11 St-1209/2016 kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, po osnovi Ugovora o zakupu vinograda od 20.siječnja 2000."

 

- u stavku II. izreke, žalba tuženika ujedno i protutužitelja djelom je odbijena kao neosnovana i dijelom prihvaćena kao osnovana tako da je prvostupanjska presuda:

 

a/ potvrđena pod točkom III. izreke, u odluci kojom je odbijen protutužbeni zahtjev protutužitelja na obvezivanje protutuženika isplatiti mu 70.000,00 kn sa pripadajućim i u izreci presude određenim zateznim kamatama „od dana prikazivanja ove tužbe pa do isplate te mu u istom roku nadoknaditi parnični trošak po određenju suda zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate, a na pristojbe od dana uplate pa do dana isplate."

 

b/ preinačena pod točkom I. izreke tako da je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja protiv tuženika na utvrđenje „da je osnovana i da postoji tražbina tužitelja D. Ć., naspram tuženika I. d.d. u stečaju u iznosu od 3.375.695,00 kuna u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu posl. broj 11 St-1209/2016 kao tražbina drugog višeg isplatnog reda, po osnovi Ugovora o zakupu vinograda od 20. siječnja 2000.“.

 

- u stavku III. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja ujedno i protutuženika „kojim traži da mu tuženik-protutužitelj naknadi trošak postupka“.

 

Tužitelj je podnio prijedlog da mu se protiv dijela drugostupanjske presude u odluci kojom nije uspio u sporu dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Prijedlog da mu se dopusti revizija podnio je i tuženik ali protiv dijela drugostupanjske presude u odluci o parničnom trošku.

 

Tuženik je podnio odgovor na prijedlog tužitelja i predložio da se ovaj odbaci kao nedopušten.

 

Prijedlozi nisu dopušteni.

 

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 19. rujna 2019., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

 

Podnesene prijedloge valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

 

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

 

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

 

U konkretnom slučaju tužitelj je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije nije naznačio niti jedno pitanje koje bi bilo važno za odluku u konkretnom pravnom odnosu i (ujedno, kumulativno potrebno) za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a nije naznačio niti određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti na pitanja iz njegovog prijedloga:

 

"Da li je sud pravilno postupio primjenjujući odredbu članka 8. Zakona o parničnom postupku kada nije uvažio krucijalne dokaze izvedene u postupku, već je odluku zasnovao na nepostojećim činjenicama i dokazima?

 

Može li sud svoju odluku zasnovati na činjenicama koje nisu dokazane u postupku?

 

Može li na teret tužitelja pasti činjenica da je sud tek sedam godina nakon štetnog događaja izveo dokaz vještačenjem po vještaku poljoprivredne struke iako je izvođenje tog dokaza tužitelj predložio u tužbi?“

 

kada:

 

- su ta pitanja u suštini ipak samo činjenične (a ne za dopuštenost prijedloga potrebno: pravne) naravi, usmjerena samo na preispitivanje činjeničnih okolnosti ovoga konkretnog slučaja i na traženje odgovora na pitanje je li ovdje, samo u tim okolnostima - onim koje tužitelj sugerira prihvatiti istinitim, pravilno odlučeno o tužbenom zahtjevu, odnosno odgovora na pitanje je su li provedeni svi za odluku o predmetu spora relevantni dokazi i je li one koji su provedeni trebalo uzeti dostatnim za prihvaćanje tužbenog zahtjeva: u biti (sa time u svezi) je su li pravilno vrednovani,

 

- ta pitanja, tako gledano, nisu dovoljno određena, toliko da bi se na njih mogao dati jasan odgovor - koji bi bio važan ne samo za odluku o konkretnom pravnom odnosu već (ovdje odlučno za dopuštenost prijedloga) i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu: kako su ta pitanja postavljena samo za konkretan spor, za ovdje utvrđene činjenice - njima se ne može dati značaj pitanja iz smisla odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga da se revizija dopusti, onih - odgovor na koja ne bi uvijek ovisio od činjeničnih okolnosti svakog pojedinog slučaja,

 

- prijedlog u svezi postavljenih pitanja, tako shvaćenih, ne sadrži (budući da je osporena presuda temeljena na činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja) navedene (određene) razloge za zaključiti: da o tim pitanjima zaista i postoji neujednačena ili nesigurna sudska praksa ili shvaćanje koje nije podudarno s (ovdje odlučno) pravnim shvaćanjem iz osporene odluke i shvaćanjem nekog drugog suda, ili da se o njima može očekivati takva (neujednačena ili nesigurna) praksa - tako da bi ipak i zbog toga bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (za ujednačavanje sudske prakse),

 

- prethodno navedene razloge ne mogu nadomjestiti samo uopćeni navodi tužitelja o važnosti pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu,

 

- sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze - i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa (kada) postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što ocjenom dokaza tužitelj nije zadovoljan i smatra da je trebalo istinitim prihvatiti samo ono što on tvrdi i njegovo tumačenje istinitog, drugostupanjski sud ne čini neku postupovnu povredu,

 

- podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagatelj obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a: što ne predstavlja strogi formalizam, kojeg revizijski sud ne može dopustiti), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenih pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

 

- revizijski sud i inače nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagatelj smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova (obzirom da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagatelja - i da time pogoduje jednoj stranki).

 

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

 

- da pitanja iz prijedloga tužitelja (kada bi se i ocijenila jasnim i određenim, takvim - odgovor na koje ne bi ovisio od činjeničnih okolnosti svakog konkretnog slučaja i da bi se na njih mogao dati jasan i načelan odgovor, kakav se traži za dopuštenost revizije) nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

 

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije po tužitelju: čime podneseni prijedlog tužitelja ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

 

Isto je i sa prijedlogom tuženika.

 

Prijedlog tuženika ne sadrži niti jedno formulirano pitanje, pa (time) pogotovo ne iz smisla prethodno navedenih odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatan sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije da bi već i on bio dopušten: taj se prijedlog odnosi na odluku o parničnom trošku i ukazuje na postupovnu povredu učinjenu (kako tuženik drži) pri odlučivanju o tome trošku - ali u izostanku određeno naznačenog pitanja iz odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a ne može biti (to je samo rezultat pravilne primjene tih odredaba) predmetom razmatranja.

 

Stoga je podnesene prijedloge za dopuštenje revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

 

Tuženiku nije dosuđena naknada troška odgovora na reviziju tužitelja jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

 

Zagreb, 1. prosinca 2020.