- 1 -              Revd 3606/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 3606/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. H. iz Z., B. p. 47, OIB …, zastupanog po punomoćniku D. M. odvjetniku u Z., protiv tuženika N. M. d.o.o. iz Z., B. 21e, OIB …, zastupanog po punomoćniku M. Č. odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-595/2019-2 od 2. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2675/18-60 od 28. rujna 2018., u sjednici održanoj 1. prosinca 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-595/2019-2 od 2. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2675/18-60 od 28. rujna 2018.

 

Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije osporava dopuštenost tog prijedloga. Zahtijeva naknadu troška odgovora na taj prijedlog.

 

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda izražene u rješenju broj Revr-249/15-2 od 14. veljače 2017. i presudi broj Rev-3773/2018-2 od 8. siječnja 2019. (na koje se odluke tužitelj poziva). Navedene odluke donesene su u postupku u kome je utvrđeno bitno drugačije činjenično stanje od činjeničnog stanja utvrđenog u ovom postupku. Naime, u tom postupku poslodavac nije vodio evidenciju o radnom vremenu a radnik je vodio privatnu evidenciju o svom radnom vremenu te je istu dostavio sudu. U, ovom pak postupku utvrđeno je da je tuženik kao poslodavac vodio evidenciju o radnom vremenu, a da tužitelj kao radnik nije dostavio sudu vlastitu evidenciju radnog vremena. K tome u ovom postupku tužitelj je na uopćen i sumaran način odredio tužbeni zahtjev za isplatu povećane plaće za prekovremeni i noćni rad te rad nedjeljom, blagdanima ili nekim drugim danima za koje zakon određuje da se ne radi (nekonkretizirajući kada i u kojem opsegu je obavljao navedene vrste rada).

 

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao pod stavkom I izreke ovog rješenja.

 

Zahtjev tuženika za naknadu troška podnošenja odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije je odbijen na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP, jer je ocijenjeno u smislu odredbe čl. 155. st. 1. toga Zakona da ta radnja u postupku nije bila potrebna radi donošenja odluke povodom revizije (st. II izreke).

 

Zagreb, 1. prosinca 2020.