Broj: Kž 68/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Vesne Vrbetić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B. i drugih, zbog kaznenog djela 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog G. M. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 21. prosinca 2017. broj Kv I-Us-130/2017-2 (K-Us-11/2016-281), o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog G. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. B. i drugih, zbog kaznenog djela 328. stavka 1. i drugih, pod točkom I. izreke, na temelju odredbe članka 98. stavka 1. i stavka 2. točke 3. u vezi s člankom 99. stavkom 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), prema optuženom G. M. produljena je primjena mjere opreza i to obveza redovitog javljanja Policijskoj upravi I., načelniku policijske postaje na čijem području ima prijavljeno stanovanje ili osobi koju on odredi, jednom mjesečno o čemu će se voditi pisana evidencija. Ujedno je optuženi G. M. upozoren da će se, ako se ne bude pridržavao izrečene mjere, ista zamijeniti istražnim zatvorom.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi G. M. po branitelju, odvjetniku I. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se mjera opreza protiv optuženika ukine.

Žalba nije osnovana.

Premda optuženi G. M. u uvodu žalbe ističe da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne konkretizira o kojoj bi se postupovnoj povredi radilo niti se to na jasan način razabire iz sadržaja žalbe. Štoviše, iz argumenata iznesenih u žalbi proizlazi da se optuženik isključivo žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nasuprot takvim žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud, prije svega, pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju i nadalje postoje razlozi za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog G. M. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao temeljnog preduvjeta za primjenu mjere opreza, te potom s pravom ocijenio da je primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. prema optuženom G. M. i nadalje nužna jer će se upravo primjenom te mjere, kao blažom mjerom od istražnog zatvora, ali jednako učinkovitom, ostvariti svrha koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom.

Naime, optuženi G. M. se u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči da je u razdoblju od skoro dvije godine počinio produljeno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i člankom 52. KZ/11., čiji način počinjenja upućuje na iznimnu organiziranost svih pripadnika zločinačkog udruženja i međusobnu povezanost unutar samog udruženja s precizno podijeljenim ulogama, dok kontinuitet u činjenju terećenih kaznenih djela, brojnost protupravnih radnji, količina predmetne droge te visina ostvarene imovinske koristi, upućuju na iznimnu upornost i odlučnost u protupravnom postupanju te na visok stupanj njegove kriminalne volje. Kada se uz navedeno ima na umu i to da se radi o višekratno osuđivanoj osobi, u nekoliko navrata i zbog istovrsnog kaznenog djela, kada su mu izricane i kazne zatvora, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da iznesene okolnosti opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja opasnosti do ponavljanja djela, a koja svrha se i nadalje može ostvariti primjenom mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., i to upravo obvezom redovitog javljanja Policijskoj upravi I., načelniku policijske postaje na čijem području ima prijavljeno stanovanje ili osobi koju on odredi, jednom mjesečno.

Slijedom navedenog, budući da žalbenim navodima optuženika da od 2013., kada je počinjeno kazneno djelo za koje se u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči, nije počinio novo kazneno djelo, ne dovode u sumnju pravilnost pobijane odluke, niti su ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 16. veljače 2018.