Broj: Kž 83/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. G., zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog Ž. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 5. veljače 2018. broj Kv I-3/2018-5 (K-3/2017), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog Ž. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog Ž. G. zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog Ž. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., dok je pod točkom II. izreke, na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08., određeno da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Ž. G. po branitelju, odvjetniku V. M., bez izričitog navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor protiv optuženika ukine i istog pusti na slobodu, a podredno da se pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor zamijeni s jednom ili više mjera opreza.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da protiv optuženog Ž. G. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove propisane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika i neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama. Budući da je pobijano rješenje sastavljeno sukladno odredbi članka 124. stavka 3. ZKP/08., to nije u pravu optuženik kada tvrdi da su razlozi pobijanog rješenja nedostatni i manjkavi te da se pravilnost i osnovanost istog ne da ispitati, upirući time na ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08..

Pobijajući prvostupanjsko rješenje, optuženik u biti osporava postojanje osnovane sumnje da bi on počinio terećena mu kaznena djela, pozivajući se na navode sudskih vještaka dr. A. H. (u pogledu ... i dr. D. M. (u pogledu ... koju je optuženik zadobio). Pritom žalitelj netočno citira utvrđenja sudskog vještaka dr. A. H., navodeći da vještak „(neizravno) priznaje“ da takvo „teško pijano stanje ... u pravilu dovodi do bitno smanjene ubrojivosti“. Naime, sudski vještak je u svojem zaključku naveo da se radilo o težem pijanom stanju te da su optuženikove sposobnosti da shvati značenje svojih postupaka i vlada vlastitom voljom bile smanjene, ali ne bitno, a svoje mišljenje nije izmijenio ni u pisanoj dopuni na raspravi ... No, osim što su takva razmatranja žalitelja u ovom stadiju postupka pravno neodlučna, ponovno se ističe žalitelju da odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio inkriminirana mu kaznena djela, kao opća pretpostavka iz odredbe članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji, na koje se pravilno poziva prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, dok će odluku o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika pa tako i o vjerodostojnosti izvedenih dokaza donijeti raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge. Stoga su neosnovane tvrdnje žalitelja da je obrazloženje pobijanog rješenja „manjkavo i nedostatno“ jer je „nejasno…koje su to konkretne okolnosti i način počinjenja kaznenih djela koje bi ukazivale na visok stupanj kriminalne volje i veću kriminalnu količinu“. Naime, postojanje bojazni od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik prema potvrđenoj optužnici osnovano sumnjiv, a te okolnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, konkretno obrazlaže, imajući u vidu način odvijanja inkriminiranog događaja, odnosno ispaljivanje većeg broja hitaca iz neposredne blizine u zatvorenom prostoru te optuženikovo teže pijano stanje u inkriminirano vrijeme, što sve ukazuje na uloženu optuženikovu nepopustljivost i agresivnost tijekom inkriminiranog događaja i slijedom toga upućuje na postojanje veće kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupka, a time i na konkretnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja djela na strani optuženika. Pravilnost takvih zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti opetovanim tvrdnjama žalitelja da optuženik prije događaja nije nikom prijetio, nije bio u sukobu s drugim gostima u lokalu, nakon događaja se nije udaljio s mjesta, a niti je drugima učinio nešto nažao. Ovo tim više što je prema provedenom psihijatrijskom vještačenju optuženik osoba koja klinički ispunjava sve dijagnostičke kriterije za postavljanje dijagnoze alkoholne ovisnosti – alkoholizma, dok analiza strukture ličnosti, modela ponašanja i obrambenih mehanizama ukazuju kod njega i na dijagnozu poremećaja ličnosti ..., pri čemu je alkoholizam kod optuženika odlučujući faktor u događaju i radi istog postoji opasnost od počinjenja novog, sličnog ili težeg kaznenog djela.

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, protivno žalbenim navodima i unatoč činjenici da je optuženik do sada neosuđivan, upućuju na postojanje visokog stupnja vjerojatnosti da će on boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Pravilnost takvog zaključka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju niti opetovanim žaliteljevim isticanjem da optuženik nije osuđivana osoba i da se protiv njega ne vodi drugi kazneni ili prekršajni postupak. Ujedno, pogrešan je stav žalitelja da je prethodna osuđivanost optuženika nužna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, prilikom ocjenjivanja postojanja iteracijske opasnosti na strani optuženika sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru egzistiranja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu količinu, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke, a tako je postupio i prvostupanjski sud u konkretnom slučaju.

Žalitelj ujedno smatra da je produljenjem mjere istražnog zatvora protiv optuženika, s obzirom na do sada provedeno vrijeme u istražnom zatvoru, povrijeđeno načelo razmjernosti. Ističe se, međutim, žalitelju da prilikom ocjenjivanja povrede tog načela, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbu članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog Ž. G. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. pa tako, ni mjerama opreza koje u žalbi predlaže optuženik, konkretno ne navodeći koja bi to mjera bila.

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tome nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. veljače 2018.