1

Poslovni broj: UsI-3012/18-13

 

 

 

 

 

                      

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Lidiji Prica, uz sudjelovanje Marije Horvat, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. Z. iz Z., OIB: …kojega zastupa opunomoćenik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., kojeg zastupa opunomoćenica K. B. Z., službena osoba, radi ponovnog prevođenja naknade plaće zbog nezaposlenosti na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad., 30. studenoga 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/17-02/01168812363, URBROJ: 341-99-05/3-17-009697, broj spisa: 524344 od 20. lipnja 2018. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: 141-02/17-01/01168812363, URBROJ: 341-25-05/3-17-169941, broj spisa: 57873 od 10. studenoga 2017. te nalaganje prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana od dostave presude donese novo rješenje kojim se usvaja zahtjev za ponovno prevođenje naknade plaće zbog nezaposlenosti sa 7. studenoga 2001. na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uz uzrok invalidnosti 100% bolesti u svezi s člankom 2. stavkom 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji.

              II.               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 141-02/17-02/01168812363, URBROJ: 341-99-05/3-17-009697, broj spisa: 524344 od 20. lipnja 2018. (ispravljeno rješenjem KLASA: UP/II 141-02/20-01/01168812363, URBROJ: 341-99-05/3-20-003979, broj spisa: 524344 od 8. lipnja 2020.), odbijena je žalba tužitelja i izmijenjeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: 141-02/17-01/01168812363, URBROJ: 341-25-05/3-17-169941, broj spisa 57873 od 10. studenoga 2017. tako da izreka glasi: odbija se zahtjev za ponovno prevođenje naknade plaće zbog nezaposlenosti sa 7. studenoga 2011. na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju se, kao korisniku prava na naknadu plaće zbog nezaposlenosti, koju je ostvario na temelju invalidnosti i preostale radne sposobnosti uzrokovane dijelom (50%) zbog bolesti kao neposredne posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom (50%) zbog bolesti nastale izvan tih okolnosti, prevodi ostvareno pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, koja počevši od 7. studenoga 2001. iznosi 1427,12 kn mjesečno, uz koju mirovinu pripada dodatak na mirovinu koji iznosi 419,08 kn mjesečno.

Tužitelj u tužbi navodi da mu je rješenjem Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Područne službe u Z., Odjela rješavanja o pravima u prvom stupnju, Odsjeka rješavanja o pravima invalida rada, djece ometene u psihofizičkom razvoju i prevencije invalidnosti, broj: Hv-IN-923135 od 16. ožujka 1998. priznato, počevši od 4. listopada 1996., pravo na zaposlenje na drugim poslovima, a da je invalidnost i preostala radna sposobnost nastala u cijelosti (100%) kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Nadalje, rješenjem istoga tijela broj: HV-IN-923135 od 17. ožujka 1998. priznato mu je, počevši od 2. studenoga 1996. pravo na raspoređivanje na drugom odgovarajućem poslu, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme nezaposlenosti do zaposlenja na drugom odgovarajućem poslu, a da je invalidnost i preostala radna sposobnost nastala u cijelosti (100%) kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, da se prema članku 153. Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj 108/96) ranije priznato pravo prevelo na odredbe ovog Zakona, da je hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata naknada plaće određena prema plaći čina - ustrojbenog mjesta časničkog namjesnika, da je hrvatski branitelj i dragovoljac iz Domovinskog rata.

Nadalje obrazlaže kako mu je rješenjem Područne službe u Z., KLASA: 141-02/07-01, URBROJ: 341-25-05/3-07-176158, broj predmeta: 57873 od 30. listopada 2007., u postupku pokrenutom radi prevođenja prava ostvarenog na temelju preostale radne sposobnosti, kao korisniku prava na naknadu plaće za vrijeme nezaposlenosti, priznate na temelju invalidnosti i preostale radne sposobnosti nastale zbog 100% ozljede kao neposredne posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Rješenjem istog tijela KLASA: 141-02/09-01, URBROJ: 341-25-05/3-09/360, broj predmeta: 57873, od 29. srpnja 2009., u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti radi prevođenja ostvarenoga prava na naknadu plaće zbog nezaposlenosti, kao korisniku prava na naknadu plaće zbog nezaposlenosti, koju je ostvario na temelju invalidnosti i preostale radne sposobnosti uzrokovane dijelom (50%) bolešću nastalom kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom (50%) bolešću nastalom izvan tih okolnosti, prevodi se ostvareno pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Rješenjem Središnje službe, KLASA: 141-02/11-02, URBROJ: 341-99-05/3-11-6181, broj spisa: 524344 od 1. kolovoza 2011., odbijen je zahtjev za obnovu postupka kao na zakonu neosnovan.

Tužitelj zaključuje kako iz stanja spisa kao nesporno proizlazi da je hrvatski branitelj s utvrđenim statusom hrvatskog ratnog vojnog invalida, da je kod njega nastupila invalidnost i da je uzrok invalidnosti 100% ozljeda u svezi članka 2. stavka 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, kako je to bilo utvrđeno i nalazom i mišljenjem Invalidske komisije od 4. listopada 1996., na temelju kojeg je doneseno pravomoćno i konačno rješenje o priznanju prava na zaposlenje od 16. ožujka 1998. Nadalje tvrdi kako iz stanja spisa kao nesporno proizlazi da mu je temeljem članka 12. stavka 3. istog Zakona priznato pravo na naknadu plaće do čekanja na zaposlenje na drugom odgovarajućem poslu. Zaključuje da je prvostupanjskim rješenjem od 29. srpnja 2009. očigledno povrijeđen materijalni propis (odredba o prevođenju), jer je prevedeno pravo u opsegu, koji s obzirom na rješenje od 16. ožujka 1998. i utvrđen uzrok invalidnosti, nije postojao u času provođenja. Stoga smatra da su se u konkretnom slučaju stekli uvjeti za poništavanje prvostupanjskog rješenja od 29. srpnja 2009., u smislu članka 129. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku te da prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku rješenjem odredi zakonito pripadajuću svotu invalidske mirovine od dana povrede materijalnog propisa odnosno podredno za daljnje razdoblje nakon donošenja osporenog rješenja. Dodaje kako prvostupanjsko tijelo i dalje odbija postupiti sukladno presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-9582/11 od 29. listopada 2014. te mu i dalje nezakonito priznaje samo 50% radne nesposobnosti s osnova stradavanja u Domovinskom ratu, umjesto 100% kako je određeno navedenim rješenjem. Predlaže sudu da poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje, naloži prvostupanjskom tijelu da u roku od 30 dana od dostave presude donese novo rješenje kojim mu se priznaje zahtjev za ponovno prevođenje naknade plaće zbog nezaposlenosti sa 7. studenoga 2001. na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uz uzrok invalidnosti 100% bolesti u vezi s člankom 2. stavkom 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, uz naknadu troška.

Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu.

Tuženik je u podnesku zaprimljenom 17. ožujka 2020. predložio prekid upravnog spora do pravomoćnosti odluke koja će biti donesena u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-3011/18-8 od 14. veljače 2020. Obrazlaže da je 27. siječnja 2011. tužitelj podnio zahtjev za ponovni izračun mirovine, smatrajući da pravomoćna rješenja Područne službe u Z., broj spisa: 57873 od 28. srpnja 2009. (određivanje naknade plaće zbog nezaposlenosti), od 29. srpnja 2009. (prevođenje prava na naknadu plaće zbog nezaposlenosti na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 7. studenoga 2001.) i od 31. srpnja 2009. (određivanje nove svote invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 1. siječnja 2005.) nisu u skladu sa zakonom. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-3011/18-8 od 14. veljače 2020., poništeno je rješenje Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/17-02/01168812363, URBROJ: 341-99-05/3-17-009696 od 19. lipnja 2018. (kojim je odbijena žalba i izmijenjeno rješenje Područne službe u Z., KLASA: 141-02/16-01/01168812363, URBROJ: 341-25-05/3-16¬116676 od 9. studenoga 2017. te je odbijen zahtjev tužitelja od 27. siječnja 2011. za ponovno određivanje naknade plaće za vrijeme nezaposlenosti). Navedenom presudom poništeno je i rješenje Područne službe u Z., KLASA: 141-02/16-01/01168812363, URBROJ: 341-25-05/3-16-116676 od 9. studenoga 2017. te je navedeno da se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. S obzirom da odluka u ovom upravnom sporu o pravilnosti i zakonitosti osporavanog rješenja tuženika od 20. lipnja 2018. (postupak ocjene pravilnosti i zakonitosti prevođenja prava na naknadu plaće zbog nezaposlenosti na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, počevši od 7. studenoga 2001., prema rješenju Područne službe u Z. od 29. srpnja 2009.), ovisi o odluci koja će biti donesena u izvršenju navedene presude Upravnog suda u Zagrebu, tuženik predlaže, temeljem članka 45. stavka 2. točke 1. Zakona o upravnim sporovima, prekid predmetnog upravnog spora do pravomoćnosti odluke koja će biti donesena u izvršenju navedene presude.

Sud je odbio prijedlog tuženika za prekid upravnog spora, jer je uvidom u presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl-3011/18-8 od 14. veljače 2020., razvidno da se sud u presudi ne bavi jedinim spornim pitanjem koje tužitelj iznosi u predmetnoj tužbi – uzrokom invalidnosti, već se presuda odnosi samo na povrede postupka i procesna pitanja. Nadalje, iz spisa tuženika je razvidno da je u izvršenju navedene presude prvostupanjsko tijelo donijelo novo rješenje KLASA: 141-02/20-02/OB:01168812363, URBROJ: 341-25-05/3-20-092379, BROJ: 57873 od 7. listopada 2020., kojim je ponovno odbijen zahtjev za ponovnim određivanjem mirovine i naknade plaće za vrijeme nezaposlenosti.

Predmetno prvostupanjsko rješenje doneseno je u izvršenju rješenja Središnje službe, KLASA: 141-02/15-02/01168812363, URBROJ: 341-99-05/3-15-010706, broj: 524355 od 19. listopada 2016., u kojem je navedeno da je, imajući u vidu zahtjev tužitelja kojim traži ponovni izračun mirovine zbog povrede materijalnih propisa te presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-9582/2011-5 od 29. listopada 2014., potrebno provjeriti da li je naknada plaće i invalidska mirovina pravilno određena te nakon toga ovisno o rezultatima provedenog postupka donijeti novo rješenje o zahtjevu tužitelja za ponovni izračun mirovine, primjenom članka 122. Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva.

Sud napominje kako iz spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo u izvršenju navedenog rješenja Središnje službe i presude poslovni broj: Us-9582/2011-5, donijelo tri prvostupanjska rješenja: od 9. studenoga 2017. (ponovno određivanje naknade plaće zbog nezaposlenosti), predmetno od 10. studenoga 2017. (ponovno prevođenje naknade plaće zbog nezaposlenosti sa 7. studenoga 2001. na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad) i od 11. studenoga 2017. (ponovno prevođenje invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad s 1. siječnja 2005.), a sve povodom istoga zahtjeva tužitelja za ponovni izračun mirovine podnesenog 21. siječnja 2011. preporučenom pošiljkom, a zaprimljenog 27. siječnja 2011. Iako je o podnesenom zahtjevu trebalo odlučiti jednim rješenjem, time što je prvostupanjsko tijelo donijelo tri zasebna rješenja nije povrijeđen zakon tužitelju na štetu.

U provedenom postupku prvostupanjsko tijelo je izvršilo ponovni izračun tužiteljeve invalidske mirovine i istu odredilo u pravilnom iznosu, s obzirom na tužiteljev čin vojnika i uzrok invalidnosti koji je određen nalazom i mišljenjem Više invalidske komisije broj dnevnika: 53 od 14. siječnja 1998., kojim je utvrđeno da kod tužitelja počevši od 4. listopada 1996. postoji invalidnost i preostala radna sposobnost uzrokovana 50% bolešću nastalom u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a 50% bolešću nastalom izvan tih okolnosti, a koji je kao pravilan potvrdilo Povjerenstvo za reviziju ocjena invalidnosti Ministarstva branitelja, svojim nalazom KLASA: 141-02/97-01/768, URBROJ: 512-185-98-2 od 13. veljače 1998.

Na temelju navedenog nalaza i mišljenja Više invalidske komisije, broj dnevnika 53 od 14. siječnja 1998., doneseno je pravomoćno rješenje Područne službe u Z. broj: HV-IN 923135 od 16. ožujka 1998. (koje je doneseno u izvršenju rješenja Središnje službe KLASA: 140-18/97-01/Ž-359136, URBROJ: 341-99-03/1-97-3079 od 24. veljače 1998.), kojim je tužitelju počevši od 4. listopada 1996. priznato pravo na zaposlenje na drugim poslovima, kao i pravo na naknadu plaće zbog nezaposlenosti temeljem članka 12. stavka 2. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj 108/96) te je određeno da će se o iznosu naknade plaće odlučiti posebnim rješenjem.

Pravomoćnim rješenjem Područne službe u Z., KLASA: 141-02/09-01/01168812363, URBROJ: 341-25-05/3-09-091361, broj: 57873 od 28. srpnja 2009., tužitelju je počevši od 2. studenoga 1996. određena naknada plaće zbog nezaposlenosti, s obzirom na uzrok invalidnosti i čin tužitelja.

Budući da je u povodu zahtjeva tužitelja zaprimljenog 27. siječnja 2011., a u izvršenju rješenja Središnje službe od 19. listopada 2016., utvrđeno da je invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad pravilno izračunata i određena rješenjem Područne službe u Zagrebu od 29. srpnja 2009., prema članku 141. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj 94/01, 122/02, 122/02, 17/04, 48/04), nije bilo osnove za izmjenu navedenog rješenja.

Stoga pravilno tuženik ističe u osporenom rješenju da se predmetnim prvostupanjskim rješenjem nije moglo ponovno određivati invalidsku mirovinu tužitelja u smislu članka 122. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 130/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13, 133/13), jer je invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad ranijim pravomoćnim rješenjima određena u pravilnim iznosima i materijalni propis je pravilno primijenjen, već je trebalo odlučiti o osnovanosti zahtjeva za ponovno prevođenje naknade zbog nezaposlenosti na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad. Naime, prvostupanjsko tijelo je izvršilo ponovno prevođenje prema članku 141. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji, i to na isti način kako je već učinjeno pravomoćnim rješenjem od 29. srpnja 2009., umjesto da je zahtjev za ponovno prevođenje odbilo, a što je povodom žalbe izmijenio tuženik osporenim rješenjem, pozivom na članak 115. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09), sukladno rješenju o ispravku od 8. lipnja 2020.

Vezano za prigovore kojima tužitelj ističe da je uzrok njegove invalidnosti 100% ozljeda u vezi sa sudjelovanjem u Domovinskom ratu, iz spisa predmeta je razvidno da je 23. rujna 1996. na prijedlog nadležnog liječnika pokrenut postupak za ocjenu radne sposobnosti tužitelja te je nalazom invalidske komisije broj dnevnika IN-923135 od 8. listopada 1996., a na koji se tužitelj poziva, utvrđeno da počevši od 4. listopada 1996. kod tužitelja postoji gubitak sposobnosti za rad bez preostale radne sposobnosti, uzrokovan 100% ozljedom u svezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske. Na navedeni nalaz i mišljenje, temeljem članka 15. stavka 1. ZOPHBDR-a iz 1996. Povjerenstvo za reviziju ocjena invalidnosti Ministarstva obrane, svojom ocjenom KLASA: 141-02/97-185-01/768, URBROJ: 512-185-97-1 od 15. rujna 1997., nije dalo suglasnost te je izmijenilo nalaz invalidske komisije od 4. listopada 1996. i utvrdilo da kod tužitelja invalidnost ne postoji. Temeljem takve ocjene invalidnosti doneseno je rješenje Područne službe u Z. broj HV-IN-923135 od 7. listopada 1997., kojim tužitelju nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu, u povodu koje je pribavljen nalaz i mišljenje Više invalidske komisije broj dnevnika 53 od 14. siječnja 1998., kojim je utvrđeno da kod  tužitelja postoji invalidnost i preostala radna sposobnost, uzrokovana 50% bolešću u vezi obrane suvereniteta Republike Hrvatske, a dijelom 50% bolešću nastalom izvan tih okolnosti te je na navedeni nalaz i mišljenje Više invalidske komisije, temeljem članka 15. ZOPHBDR iz 1996. Povjerenstvo za reviziju ocjena invalidnosti Ministarstva obrane, svojim nalazom KLASA: 141-02/97-01/768, URBROJ: 512-185-98-2 od 13. veljače 1998. dalo suglasnost. Rješenje Područne službe u Z., broj HV-IN-923135 od 16. ožujka 1998., doneseno je u izvršenju rješenja Središnje službe, KLASA: 140-18/97-01/Ž-359136, URBROJ: 341-99-03/1-97-3079 od 24. veljače 1998., a na temelju nalaza i mišljenja Više invalidske komisije od 14. siječnja 1998. te je istim počevši od 4. listopada 1996. tužitelju priznato pravo na zaposlenje na drugim poslovima, kao i pravo na novčanu naknadu. Iz naprijed navedenog proizlazi da je pravomoćno utvrđen uzrok invalidnosti tužitelja 50% bolest u vezi s obranom suvereniteta Republike Hrvatske i 50% bolest koja je nastala izvan sudjelovanja u Domovinskom ratu, a ne 100% ozljeda nastala u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kako tužitelj tvrdi.

Rješenjem Područne službe u Z., KLASA: 141-02/07-01, URBROJ: 341-25-05/3-07-176158, broj predmeta: 57873 od 30. listopada 2007., a na koje se tužitelj također poziva, tužitelju se, kao korisniku prava na naknadu plaće za vrijeme nezaposlenosti, priznatu na temelju invalidnosti i preostale radne sposobnosti nastale zbog 100% ozljede kao neposredne posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, određuje počevši od 1. siječnja 2005. invalidska mirovina zbog opće nesposobnosti za rad u svoti od 5.951,26 kn mjesečno, a korisniku s danom 31. prosinca 2014. prestaje pravo na isplatu dosadašnje naknade plaće za vrijeme nezaposlenosti. Iz obrazloženja rješenja je razvidno da je postupak za prevođenje prava na naknadu plaće na temelju preostale radne sposobnosti na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti rad, pokrenut po službenoj dužnosti prema članku 153. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji (Narodne novine broj 174/04, 92/05, 107/07), ali je u postupku prevođenja utvrđeno da je mirovina zbog opće nesposobnosti za rad manja od naknade plaće koja je u isplati te se neće obaviti prevođenje prema članku 153. ZOPHBDR-a, već se u vezi s člankom 158. stavkom 2. ZOPHBDR-a i člankom 55. ZOMO-a određuje mirovina zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 1. siječnja 2005. u svoti naknade plaće koja se isplaćivala hrvatskom branitelju. U rješenju se navodi da je invalidnost i preostala radna sposobnost nastala u cijelosti (100%) kao neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, ali se ne navodi temeljem čega je ta činjenica utvrđena.

Budući da se u rješenju od 30. listopada 2007. tužitelju određuje mirovina zbog opće nesposobnosti za rad u svoti naknade plaće koja se do tada isplaćivala, a počevši od 1. siječnja 2005., navedeno rješenje i u njemu (pogrešno) naveden uzrok invalidnosti, nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovome postupku, u kojem se odlučuje o pravilnosti prevođenja prava na naknadu plaće zbog nezaposlenosti na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad počevši od 7. studenoga 2001.

Nadalje, iz spisa je razvidno da je rješenjem Središnje službe, KLASA: 141-02/09-02, URBROJ: 341-99-05/3-09-001851, broj spisa: 524344 od 2. ožujka 2009., po pravu nadzora poništeno rješenje Područne službe u Z., broj predmeta: 57873 od 30. listopada 2007. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda prigovori tužitelja nisu od utjecaja na zakonitost osporenog rješenja.

Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a.

              Odluka o trošku upravnog spora u točki II. izreke temelji se na članku 79. stavku 4. ZUS-a.

 

U Zagrebu 30. studenoga 2020.

 

Sutkinja

Lidija Prica, v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (četiri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.