1

              Poslovni broj: 14. K-36/2017-31

Poslovni broj: 14. K-36/2017-31

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Požegi, po sucu Đurđici Čakalić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Nikoline Bobek, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. B. zbog kaznenog djela iz članka 278. stavak 1. Kaznenog zakona/11, a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Požegi broj K-DO-196/16. od 17. ožujka 2017. nakon održane glavne rasprave dana 26. studenog 2020. u nazočnosti zamjenice ODO u Požegi S. M. te okrivljenika M. B., dana 30. studenog 2020. objavio i

 

p r e s u d i o   j e

 

Okrivljenik: M. B., OIB …, sin S. i B. B. rođene Đ., rođen …. u P., s prebivalištem u mjestu T., državljanin RH, kuhar, zaposlen u obiteljskom obrtu PG B., srednjeg imovnog stanja, vlasnik 5 ha vinograda, 3 ha šljivika, vlasnik obiteljske kuće, oženjen, otac troje djece, sa završenom srednjom školom, bez čina, bez odlikovanja, osuđivan presudom Općinskog suda u Požegi broj K-68/14-6 od 3. veljače 2015., pravomoćna 31. ožujka 2015., zbog kaznenog djela iz članka 281. stavak 1. Kaznenog zakona (KZ/97), ne vodi se drugi postupak

 

 

k r i v   j e

              što je:

 

dana 14. rujna 2011. u B., u cilju osiguranja naplate svog potraživanja, prethodno vlastoručno ispisavši obrazac bjanko zadužnice kojom mu L. L. kao dužnik daje suglasnost da, radi naplate tražbine u iznosu od 3.800,00 kuna, sa zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od 14. rujna 2011., zaplijeni sve njegove račune kod banaka i da se novčana sredstva s tih računa u skladu s izjavom sadržanoj u toj bjanko zadužnici isplate izravno okrivljeniku kao vjerovniku, u rubrici „dužnik“ istu neovlašteno vlastoručno potpisao imenom L. L. ili dao na potpis drugoj nepoznatoj osobi, potom dana 17. veljače 2016. u P., prilikom podnošenja tužbe Općinskom sudu u Požegi, protiv L. L. kao tuženika, radi isplate iznosa od 3.800,00 kuna na ime plaćenih, a neisporučenih 25 metara drva, putem svoje punomoćnice M. R., odvjetnice iz P., toga nesvjesne, kao dokaz navedenoj tužbi priložio navedenu bjanko zadužnicu, nakon čega je Općinski sud u Požegi, ne sumnjajući u njezinu autentičnost, dana 29. ožujka 2016. donio presudu zbog ogluhe broj 9-P-23/16-7 kojom je tuženiku L. L. naložio da okrivljeniku plati 3.800,00 kuna i troškovima parničnog postupka u iznosu od 300,00 kuna, sve sa zakonskim zateznim kamatama,

 

              d a k l e , izradio lažnu ispravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava te ju uporabio kao pravu,

 

              čime je počinio kazneno djelo krivotvorenja  – krivotvorenjem isprave, opisano i kažnjivo po članku 278. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11)., pa se okrivljeni M. B.

 

na temelju članka 278. stavak 1. KZ/11,

 

o s u đ u j e

 

na kaznu zatvora  u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

 

a na temelju članka 56. KZ/11 okrivljeniku se

 

i z r i č e

 

uvjetna osuda

 

kojom se određuje da se  kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja u trajanju od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

              Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. ZKP-a okrivljeniku se nalaže naknaditi sve troškove kaznenog postupka i to trošak vještačenja  u iznosu od 868,00 kn, trošak svjedoka u iznosu od 46,00 kn, te paušalni trošak u iznosu od 400,00 kn u korist državnog proračuna RH.

 

Obrazloženje

 

Općinsko državno odvjetništvo u Požegi je pod brojem K-DO-196/16. od 17. ožujka 2017., podiglo optužnicu protiv okr. M. B. zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja iz članka 278. stavak 1. KZ/11.

Presudom ovog suda broj K-36/2017-2 od 22. svibnja 2017. izdan je kazneni nalog kojim je okr. M. B. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja iz članka 278. KZ/11 no, protiv navedene presude okr. M. B. je podnio prigovor te je optužno vijeće ovog suda svojim rješenjem broj Kov-37/2017-3 od 9. lipnja 2017. stavilo izvan snage presudu ovog suda broj K-36/2017-2 od 22. svibnja 2017. i potvrdilo podnesenu optužnicu ODO u Požegi.

              Okrivljeni M. B. se očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnim aktom stavlja na teret.

              U svojoj obrani okr. M. B. je ponovio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret  te naveo kako je njemu L. L. i dalje dužan novčani iznos od 3.800,00 kuna, te izjavio kako on nije vlastoručno potpisao bjanko zadužnicu. Dodao je kako se svi ispitani svjedoci sa sigurnošću nisu mogli sjetiti vremena kada su uočili da su drva koja je izradio L. L. odvezena, a isto tako se saslušani svjedoci nisu mogli sa sigurnošću izjasniti o vremenu kada je u ugostiteljskom objektu bio L. L. i još jedna osoba, koja je navodno potpisala zadužnicu. Na upit zastupnice optužbe naveo je kako je njega L. L. nazvao i rekao mu da će mu za dužni iznos od 3.800,00 kn potpisati bjanko zadužnicu, a koju će on nadalje moći koristiti za ostvarivanje svojih prava, odnosno namirenja te je on tu  zadužnicu odnio odvjetnici M. R.. Kada je upitan tko je potpisao navedenu zadužnicu izjavio je kako on nije niti gledao tko potpisuje zadužnicu, što smatra svojom greškom.

U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoka P. B., pročitao tužbu okrivljenika M. B. kao tužitelja protiv oštećenika L. L. kao tuženika, radi isplate, od 15. veljače 2016. s pozivom Općinskog suda u Požegi na podnošenje pisanog odgovora na tužbu, Presudu zbog ogluhe donesenu od Općinskog suda u Požegi broj 9-P-23/16-7 od 29. ožujka 2016., Nalaz i mišljenje samostalnog vještaka za rukopise i dokumente od 25. svibnja 2016. i 4. kolovoza 2016., Bjanko zadužnicu od 14. rujna 2011., uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnik o ispitivanju svjedoka P. S. dan kod ODO u Požegi 7. ožujka 2017. (list 228 K spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka L. L. dan kod ODO u Požegi dana 3. studenog 2016. (list 185 K spisa) i sa rasprave 13. rujna 2019. (list 248 K spis), svjedoka I. J. dan kod ODO u Požegi dana 7. ožujka 2017. (list 232 K spisa) i sa rasprave 22. listopada 2019. (list 260 K spisa) te svjedoka S. J. sa rasprave od 22. listopada 2019. (list 261 K spisa) te je na kraju dokaznog postupka ispitan okrivljeni M. B., te je pročitan izvod iz KE i PE za okrivljenika te potvrda o visini dohotka.

Na raspravi pred sudom svjedok L. L. je naveo kako se sjeća da su on i brat  pravili drva u šumi u V., a plaćao je čovjeka koji mu je izvozio drva na lager. Drva na lageru je prodao J. S. jer nema svoj traktor i ne može ih sam izvoziti, a J. je platio izvoz šumariji. M. B. nije nikada prodao drva i s istim nije imao nikakvih nerazjašnjenih sukoba, sporova niti štete. Tri dana nakon toga k njemu je došao lugar S. i rekao mu kako je odvezeno 5 metara drva, kako je drva odvezao okrivljenik M. B. jer je navedena drva vidio pred okrivljenikovom kućom. Naveo je kako je od M. A. saznao da je okrivljeni M. B. rekao da će napraviti zadužnicu i okriviti njega, L. L., te se iznenadio kada je na kućnu adresu dobio "to" da je on potpisao bjanko zadužnicu jer je odvjetnica od njega tražila samo novac, ne sjeća se koliko, ali se sjeća da je bilo sa zateznim kamatama. On je otišao kod odvjetnice i rekao joj da on tu zadužnicu  nije potpisao i nakon toga otišao je na policiju. Na upit je ponovio kako odvjetnica nije komentirala kada je vidjela njegovu osobnu, kod odvjetnice je otišao kada je dobio presudu zbog ogluhe, a posije te presude nije išla nikakva prisilna naplata i nije ništa platio po toj presudi jer je sve prijavio policiji i nije ništa oštećen. Na upit zastupnice optužbe iskazao je kako je M. A. okrivljeniku govorio da ne radi tu zadužnicu jer će samo sebe dovesti u probleme, a okrivljeni M. B. mu je rekao da će falsificirati njegov potpis, a on je zbog toga morao ići u policiju davati potpise. Dodao je kako mu je I. J. rekao da je okr. M. B. govorio I. J. neka I. svjedoči da mu je L. L. prodao drva. Na upit okrivljenika naveo je kako okrivljenika Šumarija nije teretila za drva jer ista nije imala ništa s time, a policijski postupak protiv okrivljenika nije vođen jer S. J. nije htio okrivljenika teretiti za tih 5 metara drva. Istakao je kako on nije razbio ništa u kafiću okrivljenika M. B. a poznata mu je priča i da je okrivljenik sam sebi radio štetu u kafiću. Kada mu se predočila bjanko zadužnica iskazao je da on nije potpisao tu zadužnicu i kako to nije njegov potpis te se u to može uvjeriti i sud kad predoči osobnu iskaznicu, a osim toga bio je i pozvan da da svoje potpise kako bi se utvrdilo da li je on istu potpisao.

Ispitan kod ODO u Požegi L. L. je iskazao da se tijekom 2011. godine zajedno sa svojim bratom J. bavio izradom i prodajom drva na način da su od Šumarije zakupili linije za izradu te su u jesen 2011. na šumskom predjelu u V. izradili 30-35 m ogrjevnog drveta. Tamo je došao S. J. vidio ta drva te ih kupio od njega i za to mu još tamo u šumi isplatio 3.000,00 ili 3.700,00 kn te platio i dužni iznos šumaru S.. S. J. je trebao nakon nekoliko dana, kada se prosuši šumski put, odvesti ta drva te je 4 dana kasnije S. J. došao kod njega kući i rekao mu da nedostaje 5 m drva s one hrpe koju je kupio te da je saznao od šumara S. da je tih 5 m drva odvezao M. B., ali ta drva on nije prodao M.. Dodao je kako je početkom 2016. dobio poštom poziv od neke odvjetnice da okrivljeniku plati iznos od 3.800,00 kn sa zateznim kamatama, a tom pismenu je bila priložena bjanko zadužnica na kojoj je stajalo da okrivljeniku M. B. duguje taj iznos te je iskazao kako na toj bjanko zadužnici nije bio njegov potpis, jer nikada nije potpisao tu zadužnicu. Otišao je kod te odvjetnice i rekao joj da nije potpisnik te zadužnice te da mu okr, M. B. nije nikada dao novac, niti je on M. ikada prodao kakva drva. Odvjetnica je usporedila potpis s njegove osobne iskaznice s tim spornim potpisom te sama zaključila da se ne radi o istim potpisima. Poslije toga je primio tužbu na odgovor kojom ga je okrivljenik tužio za isplatu iznosa od 3.800,00 kn zajedno s kamatama i kojoj je kao dokaz priložio navedenu bjanko zadužnicu. Nije išao na sud te je poslije dobio presudu zbog ogluhe na koju se nije žalio, jer je već nakon što ga je odvjetnica pozvala na plaćanje, a prije primitka navedene tužbe, podnio kaznenu prijavu zbog krivotvorenja njegova potpisa na zadužnici.

              Svjedok I. J. iskazao je kako ne poznaje okrivljenika M. B., a oštećenog L. L. poznaje, ali ga rijetko viđa. Naveo je kako ne zna ništa o međusobnim odnosima između okrivljenika i oštećenika, a kada mu je predočen dio iskaza L. L. u kojem je L. naveo da mu je  on rekao da je kod njega bio okrivljenik i tražio da on potvrdi da je okrivljenik od L. L. kupio drva naveo je da on to nije rekao.

              Iz iskaza svjedoka S. J. proizlazi kako je jedne godine od L. L. kupio oko 20 m drva koja su bila izvezena iz šume na G. V.. Navodi kako je on vidio okrivljenog M. B. kako je odvezao jednu prikolicu drva, a posije je saznao od L. L. da je odvezao njegova drva koja je on platio. Kada je kasnije pričao sa okr. M., M. mu je rekao da je L. L. njemu bio nešto dužan, te je on zato odvezao ta drva. Dodao je kako on nije potraživao nikakvu štetu u vezi tih drva, iako ih je platio L., te kako mu nitko nikada ta drva nije vratio i da on ne zna ništa o zadužnici.

Svjedok P. B. je iskazao kako je jednom prilikom kada se zatekao u ugostiteljskom objektu u B. i sjedio za stolom uočio L. L. sa još jednom njemu nepoznatom osobom, koji su od njega bili udaljeni 2-3 metra, te je tom prilikom vidio kako ta njemu nepoznata osoba ima u ruci nekakav papir i nešto potpisuje, ali nema saznanja što je na tom papiru pisalo i nije ga to niti zanimalo. Dodao je kako je sa okrivljenikom susjed i dobar prijatelj, a L. L. poznaje ali nije u nekim posebnim odnosima s njim, na što je okrivljenik stavio primjedbu i dodao kako se on i V. vide godišnje samo 3-4 puta te izraz dobri prijatelji to ne podrazumijeva. Okrivljenik je pojasnio da je predlažući svjedoka V. B. mislio na P. B., jer je svjedoku otac prilikom rođenja dao ime P. i kao takav se vodi u Matičnom uredu, ali ga svi zovu V.. 

Svjedok P. S. ispitan kod ODO u Požegi je  iskazao kako poznaje okr. M. B. i znao je kod njega raditi. Čuo je od drugih ljudi da između M. B. i L. L. postoje neki problemi vezani za nekakvu zadužnicu i sudske postupke, te mu je jednom prilikom okrivljeni rekao da mu L. L. duguje nekakva drva i neke novce zbog čega vodi parnicu. Naveo je kako nije sudjelovao prilikom potpisivanja nikakve bjanko zadužnice niti da bi L. L. od njega zatražio da potvrdi da je okrivljenik potpisao tu ispravu. Jednom prilikom, 2014. ili 2015. godine, sreo je okrivljenika M. B. u P. u kafiću i tom prilikom mu je rekao da mu oštećenik L. L. duguje neka drva i neke novce zbog čega vodi neku parnicu. Čuo je da je oštećenik u kafiću kod okrivljenika razbio poker aparat.

              Provedenim grafološkim vještačenjem potpisa ispisanog u rubrici „Potpis dužnika“ na predmetnoj bjanko zadužnici utvrđeno je da taj potpis vjerojatno-gotovo sigurno nije ispisao oštećenik, kao najvišem stupnju vjerojatnosti, dok okrivljenik dolazi kao mogući skriptor tog potpisa. S obzirom na nalaz i mišljenje grafološkog vještaka i oštećenikov iskaz, osnovano je za zaključiti da vlastoručni potpis na predmetnoj bjanko zadužnici ne potječe od oštećenika te da je sporna bjanko zadužnica lažna isprava, jer ne potječe od izdavatelja odnosno oštećenika L. L., a koji je u istoj kao takav nesporno naveden.

Uvidom u priloženu presudu zbog ogluhe vidljivo je da je Općinski sud u Požegi istu donio povodom tužbe koju je podnio okrivljenik M. B. putem svoje odvjetnice, dok je iz te tužbe vidljivo da je kao dokaz tužbenih navoda istoj bila priložena preslika predmetne bjanko zadužnice s naznakom „original na uvid“. Okrivljenik je u svojoj obrani naveo da je osobno popunio bjanko zadužnicu, ali da ne zna tko ju je potom potpisao te da je to možda bio neki dečko iz O.. Time je okrivljenik u svojoj obrani činjenično priznao da je znao da potpis na bjanko zadužnici ne potječe od oštećenika, ali ju je unatoč tome uporabio priloživši ju tužbi protiv oštećenika.

Slijedom svega navedenog sud je nesporno utvrdio na temelju iskaza svjedoka L. L. i provedenim grafološkim vještačenjem da L. L. nije potpisao spornu bjanko zadužnicu, a da je ista sačinjena saznao je 2016. godine kada je primio presudu Općinskog suda u Požegi u kojoj je ta bjanko zadužnica uzeta u obzir kao dokaz.

Nitko od saslušanih svjedoka nije imao relevantnih saznanja o okolnostima sačinjavanja i potpisivanja sporne zadužnice.

Okrivljeni je priznao da je osobno popunio bjanko zadužnicu, ali mu sud nije poklonio vjeru kada je tvrdio da ne zna tko je istu potpisao, vodeći se provedenim grafološkim vještačenjem kojim je utvrđeno da L. L. gotovo sigurno nije potpisao bjanko zadužnicu, a mogući skriptor tog potpisa je upravo okrivljeni, koji je jedini imao interes istu potpisati, budući je uporno tijekom rasprave isticao kako mu oštećeni L. L. duguje novac i to je bio motiv da pod svaku cijenu osigura naplatu svog potraživanja, pa i uporabom krivotvorene zadužnice.

Stoga sud nalazi utvrđenim kako je upravo okr. M. B. vlastoručno ispisao obrazac bjanko zadužnice kojom mu L. L. kao dužnik daje suglasnost da, radi naplate tražbine u iznosu od 3.800,00 kuna, sa zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od 14. rujna 2011. zaplijeni sve njegove račune kod banaka i da se novčana sredstva s tih računa u skladu s izjavom sadržanoj u toj bjanko zadužnici isplate izravno okrivljeniku kao vjerovniku, u rubrici "dužnik" istu neovlašteno vlastoručno potpisao imenom L. L. ili dao na potpis drugoj nepoznatoj osobi te je tako zadužnicu upotrijebio podnoseći tužbu pred Općinskim sudom u Požegi u postupku koji se vodio pod brojem P-23/2016. Naime, nedvojbeno je utvrđeno kako potpisnik sporne zadužnice nije oštećeni L. L. te stoga sud zaključuje da je zadužnicu potpisao ili okr. M. B., koji je provedenim grafološkim vještačenjem naznačen kao mogući skriptor tog potpisa ili ju je dao na potpis drugoj nepoznatoj osobi, no okr. M. B. je svakako znao da zadužnicu nije potpisao oštećeni L. L.. Usprkos tome znajući da se radi o lažnoj ispravi, jer ju nije potpisala osoba koja je u njoj naznačena kao dužnik, istu je upotrijebio podnoseći tužbu Općinskom sudu u Požegi u postupku koji je dovršen presudom zbog ogluhe broj 9-P-23/2016-7. Dakle okr. M. B. je izradio lažnu ispravu s ciljem da se takva isprava uporabi kao prava te ju je uporabio kao pravu, a sud nalazi da je pri tome postupanju okr. M. B. bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom, svjestan zabranjenosti takvog postupanja. Zbog navedenog sud je proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja isprave iz članka 278. stavak 1. KZ/11.

              Pri odmjeravanju kazne okr. M. B. kao otegotnu okolnost je našao dosadašnju osuđivanost, dok je kao olakotnu okolnost cijenio činjenicu što je u obvezi uzdržavati troje djece, te je srednjeg imovnog stanja, zbog čega je sud našao da se svrha kažnjavanja može ostvariti izricanjem kazne zatvora koja je bliže zakonskom minimumu, ali bez njezina izvršavanja, zbog čega je okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, te je na temelju članka 56. KZ/11 prema istom primijenio uvjetnu osudu tako da se kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od jedne godine ne počini novo kazneno djelo.

              S obzirom da je okrivljenik proglašen krivim dužan je na temelju članka 148. stavka 1. u svezi s člankom 145. stavak 2. ZKP/08 naknaditi sve troškove kaznenog koji se odnose na  trošak vještačenja  u iznosu od 868,00 kn, trošak svjedoka u iznosu od 46,00 kn, te paušalni trošak u iznosu od 400,00 kn u korist državnog proračuna RH.

 

U Požegi 30. studenog 2020.

 

 

 

 

 

              Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, a koja se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, a u 6 istovjetnih primjeraka.

 

Dna:

1. ODO u Požegi, na broj K-DO-196/2016
2. M. B., okrivljenik
3. L. L., oštećenik