Baza je ažurirana 12.03.2026. zaključno sa NN 157/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

Broj: Kž 78/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. P., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. P. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 24. ožujka 2017. broj Kov-10/17, o određivanju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog M. P. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog M. P., zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2., članka 256. stavka 1. i članka 248. KZ/11., pod točkom I. izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 129. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) određen je istražni zatvor protiv optuženog M. P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Pod točkom II. izreke rješenja na temelju članka 402. stavka 3. ZKP/08. određeno je suđenje u odsutnosti optuženom M. P.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. P. po braniteljici, odvjetnici M. K., navodeći da se žalba podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

Žalitelj žalbom pobija rješenje u cijelosti, no, Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem od 12. travnja 2017. broj I Kž-208/2017-4 odbio kao neosnovanu žalbu optuženika u odnosu na odluku iz točke II. izreke pobijanog rješenja, tako da je sada bilo potrebno odlučiti o žalbi optuženika u odnosu na odluku iz točke I. izreke pobijanog rješenja.

 

Žalba optuženika u odnosu na točku I. izreke rješenja nije osnovana.

 

Upirući na ostvarenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., žalitelj istu ne obrazlaže, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da žalitelj iznosi neslaganje sa zaključcima prvostupanjskog suda, a time u biti isključivo osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

 

Nasuprot takvim žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da na strani optuženika postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od njegovog bijega, čime je ispunjena posebna pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao što je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da se svrha istražnog zatvora određenog protiv optuženika ne bi mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08. Za takvu svoju odluku sud je dao jasne, određene i dostatne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Naime, prema podacima u spisu predmeta, protiv optuženika je još u stadiju istrage, ..., bio određen pritvor iz osnove u članku 102. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. – pročišćeni tekst i 115/06.) jer je bio nedostupan tijelima kaznenog progona. Ujedno je vidljivo da optuženik niti tijelima inspekcijskog nadzora u tijeku ... (koji nadzor je potom rezultirao podizanjem optuženice i vođenjem ovog kaznenog postupka) nije bio dostupan na adresi (tada) prijavljenog prebivališta, a tako ni na adresi sjedišta trgovačkog društva kao odgovorna osoba trgovačkog društva. Jednako tako, iz spisa predmeta proizlazi da su se sve dostave upućene od strane istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu na adresu prijavljenog prebivališta optuženika vraćale neuručene u spis s napomenama da je optuženik „odselio“ , dok je potom terenskom provjerom na adresi prijavljenog prebivališta optuženika u Z. D., ..., utvrđeno da on na toj adresi ne boravi, nakon čega je protiv optuženika naloženo raspisivanje tuzemne tjeralice. Zatim, obzirom na to da ta tjeralica nije rezultirala pronalaskom optuženika, protiv njega je ... izdana i međunarodna tjeralica, a zatim i europski uhidbeni nalog. Optuženik je potom uhićen u Republici Mađarskoj ... i zatim ... predan Republici Hrvatskoj. Stoga nije u pravu optuženik kada smatra da je, s obzirom na vremenski odmak, bilo potrebno provesti (novu) terensku provjeru adrese prebivališta optuženika. Žalitelj pritom zanemaruje okolnost da je iz izvješća Policijske uprave zagrebačke od ... (list 904. spisa predmeta) vidljivo da na području Republike Hrvatske optuženik nema prijavljenog prebivališta, kao i da je na temelju članka 12. Zakona o prebivalištu („Narodne novine“ broj 144/12. i 158/13.) optuženik ... odjavljen s dotadašnje adrese prebivališta, pa je očito da bi eventualni novi (noviji) pokušaj terenske provjere adrese optuženika bio uzaludan.

 

Imajući pritom u vidu i da se prema sadržaju dopisa Službe za međunarodnu policijsku suradnju, Sektora za potporu kriminalističke policije, Uprave kriminalističke policije, Ravnateljstva policije, od ... (list 890. spisa predmeta), optuženik ne nalazi u ustanovama za izvršenja kaznenih sankcija u Republici Srbiji, nema prijavljeno prebivalište u Republici Srbiji niti je državljanin Republike Srbije, sve istaknute okolnosti u svojoj ukupnosti bez sumnje upućuju na zaključak da je optuženik u bijegu.

 

Stoga nije u pravu žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud svoja utvrđenja iz pobijanog rješenja utemeljio isključivo na činjenici da europski uhidbeni nalog nije dao rezultate od ... Jednako tako, a s obzirom na navedene okolnosti, neosnovan je stav žalitelja da „moguće je da se isti nalazi na području RH ili da je neprijavljeno na području R. Srbije“, referirajući se pritom na presliku „izvješća MUP RS“ predanu u spis predmeta na sjednici održanoj ... (list 888. spisa predmeta). Naime, istovjetna preslika navedenog dokumenta postala je sastavni dio spisa predmeta još u stadiju istrage (list 795. spisa predmeta), a pritom svakako valja naglasiti da datira s ..., dok prednje naznačeno izvješće Ravnateljstva policije datira sa ...

 

Prema tomu, primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. opravdana je i nužna, kako je to pravilno utvrdio te valjano obrazložio i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju.

 

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 21. veljače 2018.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu