Broj: Kž 86/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog B. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 25. siječnja 2018. broj Kmp-1/2017-66, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 21. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog B. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi B. B. proglašen krivim zbog teškog kaznenog djela protiv ... iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkama 1. i 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. te kaznenog djela ... iz članka 179. stavka 1. KZ/11., te mu je na temelju članka 154. stavka 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju ..., dok mu je na temelju članka 179. stavka 1. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju ..., pa je uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju ..., dok je optužena M. B. proglašena krivom zbog kaznenog djela neprijavljivanja počinjenog kaznenog djela iz članka 302. stavaka 1. i 4. KZ/11. te je za to djelo osuđena na kaznu zatvora u trajanju od ..., a na temelju članka 56. KZ/11. joj je izrečena uvjetna osuda uz vrijeme provjeravanja od ..., produljen je istražni zatvor protiv optuženog B. B. iz osnove u članku 123. stavku 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi B. B. po branitelju, odvjetniku T. K., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, a istražni zatvor zamijeni jednom od „zakonskih mjera opreza“.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio, a potom valjano obrazložio da je ispunjen zakonski uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog B. B. iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08.

Naime, navedena zakonska odredba izričito propisuje da će se pri izricanju presude uvijek odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv optuženika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna. Iz navedenog slijedi da je primjena mjere istražnog zatvora iz citirane osnove obvezna.

Imajući na umu da je u konkretnoj situaciji nepravomoćnom presudom optuženi B. B. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju ..., sud prvog stupnja bio je obvezan produljiti istražni zatvor protiv njega po navedenoj osnovi.

Kraj takvog stanja stvari, žalbeni navodi kojima optuženik upire na to da mu daljnji boravak u istražnom zatvoru šteti zdravlju jer je ozlijedio ..., isključivo uz upotrebu ..., a terapiju nije moguće odrađivati unutar zatvorskog sustava, već jedino na slobodi, ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Ujedno, neosnovano optuženik smatra da bi se svrha mjere istražnog zatvora postigla tako da se istražni zatvor „zamjenjuje jednom od zakonskih mjera opreza“, kako to žalitelj predlaže. U konkretnoj situaciji ne dolazi u obzir primjena blažih mjera kao zamjene za mjeru istražnog zatvora, s obzirom na to da je optuženom B. B. pobijanim rješenjem određen obligatorni istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 2. ZKP/08. Naime, sukladno odredbi članka 124. stavka 3. ZKP/08., mogućnost razmatranja primjene blažih mjera postoji u slučaju određivanja istražnog zatvora iz razloga iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., što ovdje nije slučaj.

Slijedom navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. veljače 2018.