1

Poslovni broj: 7 UsI-780/2020-5

 

 

 

 

 

 

 

   Poslovni broj: 7 UsI-780/2020-5

 

 

 

  U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja M. J., Požega, kojega zastupa opunomoćenica M. R., odvjetnica u P., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, kojega zastupa službena osoba N. B., dipl. iur., radi utvrđivanja poreza na dohodak, 30. studenoga 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnoga sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-18/19-01/321, URBROJ: 513-04-20-2 od 12. svibnja 2020.

 

II. Poništava se porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Požega, Ispostave Požega KLASA: UP/I-410-23/2019-02/1225, URBROJ: 513-07-11-01/2019-03 od 5. ožujka 2019.

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

 

 

 

Obrazloženje

 

 

Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-410-18/19-01/321, URBROJ: 513-04-20-2 od 12. svibnja 2020. odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv poreznoga rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Požega, Ispostave Požega KLASA: UP/I-410-23/2019-02/1225, URBROJ: 513-07-11-01/2019-03 od 5. ožujka 2019., kojim je tužitelju, za 2014. godinu, utvrđen dohodak od nesamostalnoga rada u iznosu od 805,80 kn, inozemni dohodak u iznosu od 127.974,76 kn, ukupni godišnji dohodak u iznosu od 128.780,56 kn, godišnja porezna osnovica u iznosu od 66.860,56 kn te godišnja obveza poreza i prireza za uplatu u iznosu od 14.611,45 kn.

Tužitelj u tužbi navodi kako pobijano rješenje tuženika od 12. svibnja 2020. nema uporište u mjerodavnim pravnim propisima. Ukazuje na odredbe članka 15. stavka 1. i 2. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu, iz kojih zaključuje da je porezno tijelo njihovom pogrešnom primjenom povrijedilo tužiteljeva ustavna i ostala prava. Ističe kako se porezno tijelo pogrešno poziva na odredbu članka 14. stavka 2. točke 5. Zakona o porezu na dohodak, jer točka 5. u odredbi članka 14. stavka 2. toga Zakona ne postoji. Smatra kako je obespravljen po više osnova. S obzirom na navedeno predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi rješenje tuženika KLASA: UP/II-410-18/19-01/321, URBROJ: 513-04-20-2 od 12. svibnja 2020., uz naknadu nespecificiranoga troška upravnoga spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanoga rješenja. S obzirom na navedeno predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

Dopisom ovoga suda poslovni broj: 7 UsI-780/2020-4 od 27. listopada 2020., kojega je opunomoćenica tužitelja uredno zaprimila 30. listopada 2020., tužitelju je dostavljen tuženikov odgovor na tužbu te je tužitelj pozvan, sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – odluka Ustavnoga suda Republike Hrvatske i 29/17.), da se na isti očituje u roku od osam dana, no tužitelj se na tuženikov odgovor na tužbu do donošenja ove presude nije očitovao, niti je specificirao trošak upravnoga spora po osnovi kao ni po visini.

Budući da je sud činjenice ocijenio nespornima te je u konkretnom slučaju sporna primjena prava, a da tužitelj u tužbi i tuženik u odgovoru na tužbu ne zahtijevaju održavanje rasprave, sud je primjenom odredbe članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima riješio ovaj upravni spor bez rasprave.

Tijekom dokaznoga postupka sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave koje su priložene istome.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 55. stavka 3. i članka 31. Zakona o upravnim sporovima, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

Člankom 7. stavkom 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 125/13. i 148/13.) propisano je da se porez na dohodak utvrđuje i plaća za kalendarsku godinu (porezno razdoblje).

Odredbom članka 14. stavka 2. točke 5. Zakona o porezu na dohodak propisano je kako se primicima po osnovi nesamostalnog rada smatraju i mirovine rezidenata ostvarene u inozemstvu.

Iz odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak proizlazi kako se godišnja porezna prijava podnosi do kraja veljače tekuće godine za prethodnu godinu.

Člankom 15. Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Austrije o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja porezima na dohodak i na imovinu (Narodne novine – međunarodni ugovori, broj: 3/01., dalje: Ugovor) propisano je da se u skladu s odredbama članaka 16., 18. i 19., plaće i slična primanja, koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada, oporezuju samo u toj državi, osim kada se radi o nesamostalnom radu u drugoj državi ugovornici. Ako se radi o takvom nesamostalnom radu, primanje koje se od toga ostvaruje može se oporezivati u toj drugoj državi (stavak 1.). Neovisno o odredbama stavka 1., primanje koje rezident države ugovornice ostvaruje od nesamostalnog rada u drugoj državi ugovornici oporezuje se samo u prvospomenutoj državi ako: a) primatelj boravi u drugoj državi u razdoblju ili razdobljima koja ukupno ne traju duže od 183 dana u dotičnoj kalendarskoj godini, b) ako primanje isplati poslodavac koji nije rezident druge države ili se ona isplate u njegovo ime, i c) ako primanje ne tereti stalnu poslovnu jedinicu ili stalno sjedište koja poslodavac ima u toj drugoj državi (stavak 2.).

Odredbom članka 18. Ugovora propisano je kako se prema odredbama članka 19. stavka 2., mirovine i druga slična primanja plaćena rezidentu države ugovornice po osnovi prijašnjeg nesamostalnog rada, oporezuju samo u toj državi.

Iz odredbe članka 19. stavka 2. Ugovora proizlazi kako se mirovine koje plaća država ugovornica ili njen politički podređen dio ili njeno tijelo lokalne uprave i samouprave ili što se iz fondova te države ili njenog politički podređenog dijela ili njenog tijela lokalne uprave i samouprave plaćaju nekoj fizičkoj osobi za službu za tu državu ili njen politički podređen dio ili njeno tijelo lokalne uprave i samouprave oporezuju samo u toj državi (točka a)). Te mirovine, međutim, oporezuju se samo u drugoj državi ugovornici ako je fizička osoba rezident i državljanin te države (točka b)).

Prema odredbi članka 94. Općega poreznog zakona (Narodne novine, broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12. i 73/13., dalje: Opći porezni zakon) pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate (stavak 2.).

Sukladno odredbi članka 95. Općega poreznog zakona tijek zastare prava na utvrđivanje, odnosno prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku (stavak 1.). Nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ili 2. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći (stavak 3.).

Prema odredbi članka 197. Općega poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16. i 106/18.) postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općega poreznog zakona, osim postupaka pokrenutih na temelju glave VIII. i IX. Općega poreznog zakona, dovršit će se prema odredbama toga Zakona (stavak 1.). Iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općega poreznog zakona u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara dovršit će se prema odredbama toga Zakona. Postupci u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila apsolutna zastara prema odredbama Općega poreznog zakona dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona (stavak 2.).

Uvidom u spis upravnoga postupka utvrđeno je kako je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured Požega, Ispostava Požega 1. ožujka 2019. sastavila zapisnik KLASA: UP/I-410-23/19-02/1225, URBROJ: 513-07-11-01/19-01, iz kojega proizlazi kako je tužitelj 19. veljače 2016. poreznom tijelu dostavio prijavu u registar poreznih obveznika, vezano za ostvarivanje inozemne mirovine iz Republike Austrije, kojoj je priložio potvrdu banke o uplatama devizne mirovine na tekući račun, koju je porezno tijelo prihvatilo kao vjerodostojan dokaz, dok je tužitelj upoznat da će mu porezno tijelo na temelju dostavljenoga uvjerenja utvrditi obvezu poreza na dohodak, među ostalim i za razdoblje 2014. godine.

Tužitelju je označeni zapisnik od 1. ožujka 2019. pročitan te je tužitelj izjavio kako na isti nema primjedbi, no odbio ga je potpisati.

Nakon toga, prvostupanjsko tijelo je donijelo označeno porezno rješenje od 5. ožujka 2019., s obrazloženjem kako je tužitelju predmetna obveza poreza na dohodak za 2014. godinu utvrđena na temelju odredbe članka 14. stavka 2. točke 5. Zakona o porezu na dohodak, uzimajući u obzir podnesenu prijavu, spomenuti zapisnik od 1. ožujka 2019., kao i dokumentaciju priloženu u poreznom postupku.

Tužitelj se na označeno porezno rješenje od 5. ožujka 2019. žalio, ističući kako iz odredbi članka 18. i 19. Ugovora proizlazi da nema pravne osnove za oporezivanje tužitelja porezom na dohodak za 2014. godinu, za stjecanje mirovine iz Republike Austrije u Republici Hrvatskoj, jer je tužitelj u Republici Austriji već platio porez.

Tuženik je pobijanim rješenjem od 12. svibnja 2020. navedenu žalbu odbio, navodeći kako je prvostupanjski postupak pravilno proveden i kako je označeno prvostupanjsko porezno rješenje od 5. ožujka 2019. pravilno i na zakonu osnovano.

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, sud smatra kako pobijano rješenje tuženika KLASA: UP/II-410-18/19-01/321, URBROJ: 513-04-20-2 od 12. svibnja 2020. i porezno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnoga ureda Požega, Ispostave Požega KLASA: UP/I-410-23/2019-02/1225, URBROJ: 513-07-11-01/2019-03 od 5. ožujka 2019. nisu zakonita.

Naime, u konkretnom slučaju se radi o upravnoj stvari utvrđivanja tužitelju obveze poreza na dohodak za 2014. godinu.

Kod godišnjega poreza, kakav je po svojoj prirodi porez na dohodak (članak 7. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak) i kod kojega se konačna obveza poreza utvrđuje na temelju godišnje prijave, zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći 1. siječnja sljedeće godine, u odnosu na godinu u kojoj je porez trebalo utvrditi (članak 94. stavak 2. Općega poreznog zakona, u vezi s člankom 197. stavkom 1. Općega poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16. i 106/18.)).

Dakle, u konkretnom slučaju, kod utvrđivanja poreza na dohodak za 2014. godinu obveza podnošenja prijave je bila 28. veljače 2015. (članak 42. stavak 2. Zakona o porezu na dohodak), a zastara prava poreznoga tijela na utvrđenje predmetne porezne obveze počela je teći 1. siječnja 2016.

Iz spisa upravnoga postupka proizlazi da je tijek zastare, u smislu odredbe članka 95. stavka 1. Općega poreznog zakona, prekinut podnošenjem tužiteljeve prijave u registar poreznih obveznika 19. veljače 2016., kada je zastarni rok ponovno počeo teći u skladu s odredbom članka 95. stavka 3. Općega poreznog zakona.

Budući da spisu upravnoga postupka ne prileži niti jedan dokaz da je porezno tijelo u razdoblju od 19. veljače 2016. do 1. ožujka 2019., kao dana sastavljanja zapisnika poreznoga tijela povodom tužiteljeve prijave u registar poreznih obveznika, poduzelo radnje kojima bi tijek zastare ponovno bio prekinut u smislu odredbe članka 95. stavka 1. Općega poreznog zakona, sud je utvrdio kako je u konkretnom slučaju 19. veljače 2019. nastupila zastara prava poreznoga tijela na utvrđivanje predmetne porezne obveze, imajući u vidu odredbu članka 94. stavka 1. Općega poreznog zakona, u vezi s člankom 197. stavkom 1. Općega poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16. i 106/18.).

Sud je svoju odluku utemeljio imajući u vidu i zaključak sa sjednice Financijskoga, radnopravnog i imovinskopravnog odjela Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske broj: 6 Su-507/2014-2 od 7. studenoga 2014., prema kojem porezna tijela u poreznom postupku na zastaru paze po službenoj dužnosti, kao i pravno shvaćanje Visokoga upravnog suda Republike Hrvatske izraženo u presudi poslovni broj: Usž-2399/17-2 od 13. prosinca 2017., iz koje proizlazi da porezna tijela na zastaru paze po službenoj dužnosti neovisno o tome je li tužitelj tijekom upravnoga postupka ili u tužbi takav prigovor isticao.

Prema tome, navodi koji se odnose na utemeljenost utvrđenja predmetne porezne obveze tužitelju nisu od utjecaja na drukčije rješavanje ove upravne stvari.

Slijedom navedenoga, sud je poništio osporavane odluke poreznoga tijela i na temelju odredbe članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima donio odluku kao u točkama I. i II. izreke presude.

Kako je ovom presudom poništeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje donijeto u upravnom postupku, ali bez vraćanja predmeta na ponovni postupak, to je i sud sam meritorno riješio predmetnu upravnu stvar pa se upravni postupak smatra dovršenim.

U odnosu na zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi prouzročeni trošak upravnoga spora, sud je isti odbio (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-2850/20-2 od 10. rujna 2020.), jer tužitelj u tužbi nije određeno naveo troškove za koje traži naknadu, a sud je upravni spor riješio bez rasprave pa je odgovarajućom primjenom odredbe članka 79. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci presude pod točkom III.

 

U Osijeku 30. studenoga 2020.

 

 

Sutkinja

Blanka Sajter v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).