- 1 -              II Kž 490/2020-4

Broj: II Kž 490/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog E. H. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavaka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 3. studenog 2020. broj Kv I-369/2020. (Kov-15/2020.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. studenog 2020.,

r i j e š i o   j e:

Žalba okrivljenog E. H. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog E. H. i drugih, zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), protiv okrivljenog E. H. produljen je istražni zatvor iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II. izreke određeno je da se u istražni zatvor okrivljeniku uračunava vrijeme lišenja slobode od 13. veljače 2020. pa nadalje.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po branitelju odvjetniku V. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupaka te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije u dostatnoj mjeri iznio razloge iz kojih zaključuje da je na strani okrivljenika ispunjena osnovna zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za određivanje istražnog zatvora, a to je relevantan stupanj osnovane sumnje. Nastavno drži i kako je prvostupanjski sud iz okolnosti da je okrivljenik višestruko osuđivana osoba, pogrešno zaključio da kod njega postoji opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Žalbom okrivljenik, nadalje, upućuje kako prvostupanjski sud, produljujući istražni zatvor okrivljeniku pobijanim rješenjem, nije imao dinamički pristup, obzirom da nije vršio detaljnu preocjenu razine izvjesnosti da je okrivljenik počinio terećena mu kaznena djela odnosno ocjenu stupnja nužnosti daljnjeg produljenja istražnog zatvora.

Suprotno takvim žalbenim navodima optuženika, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Za svoju je odluku, što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio jasne i valjane razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istog ili počinjenja istovrsnog kaznenog djela od strane okrivljenika.

Naime, postojanje osnovane sumnje, koju žalitelj podnesenom žalbom opetovano dovodi u pitanje, da je okrivljenik počinio kaznena djela za koje ga se tereti, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica Županijskog državnog odvjetništva u R. od 11. kolovoza 2020. broj KO-DO-115/2020., koje je prvostupanjski sud vrlo iscrpno i detaljno naveo u pobijanom rješenju. Pri tome, jasno je naglasio kako optužno prvostupanjsko vijeće u ovom stadiju postupka nije ovlašteno analizirati i dovoditi u međusobnu vezu pribavljene dokaze u smislu ocjene njihove vjerodostojnosti, za koju se zalaže okrivljenik u žalbi. Navedeno ulazi u dužnost i ovlast raspravnog vijeća koje će, za slučaj potvrđivanja optužnice, nakon provedene rasprave i ocjene svih izvedenih dokaza, odlučivati o kaznenopravnoj odgovornosti okrivljenika, dok je za primjenu mjere istražnog zatvora potreban, ovdje postojeći, dostatan stupanj osnovane sumnje o počinjenju inkriminiranih djela.

Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na njegovoj ranijoj kaznenoj osuđivanosti. Naime, prema izvatku iz kaznene evidencije, okrivljeni E. H. je od ranije višestruko pravomoćno osuđivana osoba, pa i zbog kaznenog djela teške krađe i kaznenog djela razbojništva, time da je zbog potonjeg osuđen bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od jedne godine. Navedene okolnosti ispravno navode na zaključak kako se ne radi o jedinstvenom ekscesu u okrivljenikovom životu. Jednako tako, očito je da do sada izrečene kazne na njega nisu djelovale očekivano, da ga se odvrati od činjenja novih kaznenih djela, pa i ovakvih za koje je sada osnovano sumnjiv da ih je počinio. Kada se uzme u obzir da je sada osnovano sumnjiv da bi počinio ukupno sedam kaznenih djela razbojništava, počinjenih u vremenskom razdoblju kraćem od tri mjeseca, onda se, i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, radi o okolnostima koje opravdavaju bojazan da će puštanjem na slobodu okrivljenik ponoviti kaznena djela, pa se primjena istražnog zatvora protiv okrivljenika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka. 1. točke 3. ZKP/08. ukazuje opravdanom i neophodnom. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., kako je to ispravno zaključio prvostupanjski sud.

Razmatrajući žalbene razloge okrivljenika u pogledu dinamičkog pristupa prvostupanjskog suda prilikom ocjene razloga koji su od značaja za pobijanu odluku, ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja. Naime, u konkretnom slučaju, a temeljem svih ranije izloženih osobitih okolnosti, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenog E. H. na slobodu. Uostalom, svaki je predmet potrebno sagledati ponaosob sa svim njegovim osobitostima, a u tom kontekstu nije nađeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorskih osnova na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika.

Slijedom navedenog, a s obzirom na to da žalbom okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, dok ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. studenog 2020.

                            Predsjednica vijeća:

                            Ana Garačić, v.r.