- 1 -              III Kr 101/2020-5

Broj: III Kr 101/2020-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog I. Đ., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku broj K-717/2015-112 od 13. svibnja 2019. i Županijskog suda u Zagrebu broj Kž-131/2020-5 od 10. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2020.,

p r e s u d i o   j e:

              Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog I. Đ. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 13. svibnja 2019. broj K-717/2015-112 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 10. ožujka 2020. broj Kž-131/2020-5, I. Đ. proglašen je krivim zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 2. KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11., pa je na temelju tih zakonskih propisa, uz primjenu odredbe iz čl. 51. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci.

Protiv te presude osuđenik je putem branitelja Z. M., odvjetnika u S. B., pravodobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. U zahtjevu se poziva na povrede zakona predviđene u čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.). Iz sadržaja zahtjeva proizlazi da osuđenik presudu pobija zbog zakonske povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08., smatrajući da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, jer su u presudi izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a drugostupanjski sud potom nije dao razloge o prigovorima koji su se u žalbi odnosili na ovako istaknutu žalbenu osnovu. Osim toga, u zahtjevu se navodi da je prvostupanjski sud povrijedio okrivljenikova prava na obranu, jer je odbio dokazni prijedlog obrane za grafološko vještačenje, čime je ostvarena daljnja povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 468. st. 3. ZKP/08. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu, te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u odgovoru predložilo da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovu branitelju.

Zahtjev nije osnovan.

U odnosu na citiranu povredu zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 2. u vezi čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. u okviru koje podnositelj zahtjeva smatra da sud drugog stupnja nije dao razloge za žalbene navode koji su se odnosili na bitnu povredu, valja naglasiti da osuđenik nije u pravu. Ovdje prvenstveno treba istaknuti da se prema čl. 517. ZKP/08. ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Međutim, čak i uz ovu spomenutu zakonsku ogradu, osuđenik potpuno gubi iz vida da je sud drugog stupnja, suprotno njegovim navodima iz zahtjeva, upravo u odnosu na ovu žalbenu osnovu dao opširne, jasne i detaljne razloge, dakle, odgovorio je na sve žalbene prigovore koji su se odnosili na istaknutu bitnu povredu.

Nije u pravu osuđenik niti u svojoj daljnjoj tvrdnji da je ostvarena povreda zakona iz čl. 517. st. 1. toč. 3. u vezi čl. 468. st. 3. ZKP/08., radi toga što je prvostupanjski sud odbio njegov dokazni prijedlog za grafološko vještačenje, pa da je time povrijedio prava obrane okrivljenika na raspravi. Naime, ovdje treba naglasiti da sud nije dužan izvesti svaki predloženi dokaz, već samo one za koje ocijeni da su važni za utvrđivanje odlučnih okolnosti u pojedinoj konkretnoj situaciji. Pritom je sud ovlašten odbiti provođenje dokaza za koje ocijeni da su nedopušteni, nevažni, neprikladni ili ako je dokazni prijedlog nejasan, nepotpun ili očigledno usmjeren na odugovlačenje postupka (čl. 421. ZKP/08.). Prema tome, odlukom suda kojom se odbija provođenje dokaza ne dovodi se u pitanje pravo obrane, već se ta odluka može odraziti samo na kakvoću činjeničnog stanja, što zapravo i predstavlja suštinu osuđenikova zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, a činjenična utvrđenja sudova, prema čl. 517. ZKP/08., nisu osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

Zbog navedenog je zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci, na temelju čl. 512. u vezi čl. 519. ZKP/08.

Zagreb, 30. studenog 2020.