Broj: Kž 92/2018

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika G. M. zbog kaznenog djela iz članka 218. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 22. siječnja 2018. broj Ik I-433/17-11, u sjednici održanoj 21. veljače 2018.,

 

r i j e š i o   j e

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje na način da se odbija prijedlog zatvorenika G. M. za uvjetni otpust.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Sisku, na temelju članka 59. KZ/11. u vezi s člankom 157. stavkom 1. i člankom 159. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 56/13. i 150/13. – dalje u tekstu: ZIKZ), odlučio je da se zatvorenik G. M. otpušta na uvjetni otpust s izdržavanja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) godina i 7 (sedam) mjeseci koju izdržava po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Vukovaru od 17. srpnja 2015. broj Kv-50/15 (Kv-80/14, K-29/09) a koji uvjetni otpust traje do isteka kazne dana 4. kolovoza 2019.

 

Ujedno je određeno da će datum otpuštanja nalogom odrediti sudac izvršenja u skladu s člankom 159.d stavkom 1. ZIKZ-a do isteka vremena za koje je kazna izrečena 4. kolovoza 2019.

 

Boravak zatvorenika po izlasku na slobodu je na adresi R., ...

 

U smislu odredbe članka 163. ZIKZ-a, određeno je da se zatvorenik obvezan javiti Policijskoj upravi ..., Policijskoj postaji V., ...

 

Na temelju čanka 161. stavka 2. ZIKZ-a, određeno je da zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta, samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Vukovaru kojem se treba prijaviti radi nadzora u vezi pomoći tijekom uvjetnog otpusta, u sladu s člankom 165. ZIKZ-a.

 

Na temelju članka 163. ZIKZ-a, određeno je da se zatvorenik tijekom uvjetnog otpusta dužan javljati Policijskoj postaji Š. odmah po izlasku s izdržavanja kazne zatvora te potom jednom mjesečno do vremena isteka kazne.

 

Na temelju članka 163. ZIKZ-a, određeno je da se zatvorenik dužan javiti i Probacijskom uredu O., ..., odmah po uvjetnom otpustu i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će Probacijski ured Z. izraditi za zatvorenika.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači, odnosno predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

Sukladno odredbi članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 70/17. – dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba je osnovana.

 

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio sve okolnosti koje su od utjecaja na odluku o uvjetnom otpustu zatvorenika, zbog čega je pogrešno zaključio da su se u konkretnom slučaju ispunili uvjeti za uvjetno otpuštanje zatvorenika G. M. u smislu članka 59. KZ/11.

 

Naime, zatvorenik se nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u trajanju od devet godina i sedam mjeseci, čiji istek kazne nastupa tek s danom 4. kolovoza 2019. Radi se o osobi koja je u razdoblju od 2004. do 2009. u 14 navrata pravomoćno osuđivana i to čak šest puta na bezuvjetne kazne zatvora.

 

Nadalje, iz izvješća Kaznionice u G. proizlazi da se rizik od kriminalnog povrata kod zatvorenika procjenjuje vrlo vjerojatnim s obzirom na strukturu osobnosti zatvorenika i slabu socijalnu podršku, a da je tijekom izdržavanja kazne zatvora stegovno tretiran u šest navrata, pri čemu tijekom 2017., dakle, unazad godinu dana, u dva navrata i to posljednji puta 4. srpnja 2017. kada mu je izrečena mjera samice osam dana. Trenutno se nalazi na supstitucijskoj terapiji Suboxon, Sanval, Calixtu, Misar SR i Azular, koju terapiju je unazad godinu dana nepropisno konzumirao za što mu je u tri navrata izrečena i stegovna mjera. Stoga je mišljenje Kaznionice u G. da se zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust odbije.

 

Prema tome, očito je da kod zatvorenika nije došlo do promjene u ponašanju i odnosa prema počinjenom kaznenom djelu u onoj mjeri kako to neosnovano zaključuje prvostupanjski sud. Naime, okolnosti da je zatvorenik ,,u provedbi PPIKZ-a procijenjen na razinu zadovoljava, poštuje pravila Kućnog reda, nakon brojnih oscilacija u ponašanju tretmanski rad polučuje određene rezultate i zatvorenik prilagođava ponašanje propisanima, postaje dostupniji argumentaciji, a u kolovozu 2017. biva i radno raspoređen kao pomoćni njegovatelj, radne obveze uredno izvršava, aktualno je procijenjen na razinu zadovoljava, ima osiguran postpenalni prihvat kod kuma M. B.“, na kojima prvostupanjski sud utemeljuje pobijanu odluku, u konkretnom slučaju nisu dovoljne za donošenje odluke o otpuštanju zatvorenika na uvjetni otpust, kako to s pravom ističe žalitelj.

 

Uostalom, u odnosu na pobijanim rješenjem istaknutu okolnost postpenalnog prihvata zatvorenika koja po stavu prvostupanjskog suda opravdava zaključak o umanjenom riziku od kriminalnog povrata zatvorenika, treba napomenuti da iz izvješća Centra za socijalnu skrb od 22. prosinca 2017. proizlazi da su, prema izjavi majke zatvorenika, sa zatvorenikom dugo imali problema jer je agresivan i nasilan te da ga nisu voljni i nisu u mogućnosti prihvatiti u svoje kućanstvo nakon izlaska iz zatvora, dok je zatvorenikov kum istome voljan pomoći, ali samo na kratko vrijeme dok ne pronađe smještaj i posao jer i on živi sa starim roditeljima, ali u zasebnom kućanstvu.

 

Slijedom svega navedenog, upravo činjenica specijalnog povratništva i višestruka osuđivanost zatvorenika, više počinjenih stegovnih prijestupa te procjena rizika od kriminalnog povrata na strani zatvorenika upućuju na zaključak da je za postizanje svrhe kažnjavanja i uspješne spremnosti zatvorenika G. M. za uključivanje u život na slobodi nužno nastaviti s izdržavanjem kazne zatvora.

 

Dakle, cijeneći sve okolnosti iz članka 59. stavka 2. KZ/11., za sada nije osnovano očekivati da zatvorenik više neće činiti kaznena djela, što je i smisao otpuštanja zatvorenika na uvjetni otpust.

 

Stoga je trebalo prihvatiti žalbu državnog odvjetnika i na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., preinačiti prvostupanjsko rješenje na način kako je odlučeno u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 21. veljače 2018.