- 1 -              I Kž 665/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 665/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika P. H., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11-12), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 26. listopada 2020. broj Ik I-466/2020-13, u sjednici vijeća održanoj 30. studenoga 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika P. H.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijski sud u Sisku je, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11-19) u vezi s člankom 157. stavkom 1. i člankom 159. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19.; dalje: ZIKZ), odbio osobni prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika P. H., podnesen u smislu članka 158. stavka 1. ZIKZ-a. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici u G. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora od tri godine i šest mjeseci, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu od 27. kolovoza 2014. broj K-12/14. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20. rujna 2016. broj I Kž 165/15-6, zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11-12. Kazna mu teče od 20. veljače 2019., a predviđeni istek te kazne je 8. kolovoza 2021.

 

Protiv tog je rješenja žalbu osobno podnio zatvorenik, navodeći da se žali zbog „bitne povrede odredbi ZKP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredbi KZ/11 i važećeg ZIKZ-a“, a predlažući Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati žalbi, preinači pobijano rješenje i otpusti ga na uvjetni otpust.

 

Sukladno članku 44. stavku 2. ZIKZ-a u vezi s člankom 495. i člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud osnovano odbio prijedlog zatvorenika P. H. za uvjetni otpust, podnesen u smislu članka 158. stavka 1. ZIKZ-a, s obzirom na to da još nisu ispunjeni svi zakonski uvjeti iz članka 59. stavka 2. KZ/11-19 za zatvorenikovo ranije uključivanje u život na slobodi.

 

Pritom je prvostupanjski sud pravilno uzeo u obzir da je protiv zatvorenika u tijeku još jedan kazneni postupak te da navedena okolnost, unatoč svim pozitivnim okolnostima ostvarenim u tijeku zatvorenikovog izvršavanja kazne zatvora (zatvorenik procijenjen na razinu naročito uspješan, nije stegovno kažnjavan, radno angažiran s ocjenom uspješan i naročito uspješan, riješen poslijepenalni prihvat te umanjen kriminalni povrat s obzirom na socijalnu podršku koju je zadržao i činjenicu da je stekao uvid u vlastito ponašanje, poštuje odredbe Kućnog reda, iskazuje kajanje za počinjenje kaznenih djela, zadnja četvrtina izdržavanja kazne nastupila je 22. rujna 2020.), a vodeći pritom računa i o prirodi i brojnosti kaznenih djela, kako iz presude po kojoj sada izvršava kaznu (pokušaj ubojstva i pokušaj kvalificiranog razbojništva), tako i iz postupka u tijeku u kojem je nepravomoćno proglašen krivim zbog pokušaja teške tjelesne ozljede i pokušaja ubojstva, dakle, kaznenih djela čiji je zaštitni objekt jedna od najviših vrijednosti, a to je ljudski život, ukazuje da još nisu ispunjeni svi uvjeti iz članka 59. stavka 2. KZ/11-19 za zatvorenikovo ranije puštanje na slobodu te da je nužno da on radi ispunjenja svrhe kažnjavanja nastavi s izdržavanjem kazne. Naime, prema ocjeni ovog suda, preranim puštanjem zatvorenika na uvjetni otpust ne bi bila u potpunosti ostvarena svrha kažnjavanja, osobito izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela te jačanje povjerenja građana u vladavinu prava i pravni poredak, a sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, a što se postiže, ne samo izricanjem kazne, nego i načinom i duljinom njezinog izdržavanja.

 

Premda je u pravu zatvorenik kada u žalbi tvrdi da postupak u tijeku, s obzirom na činjenicu da se radi o osobno podnesenom prijedlogu za uvjetni otpust, ne znači da se taj prijedlog mora odbiti, kao što je to slučaj s prijedlogom podnesenim po službenoj dužnosti, u konkretnoj situaciji, trebalo je voditi računa i o prirodi djela za koja je zatvorenik proglašen krivim (kako pravomoćno, tako i nepravomoćno), a upravo ta okolnost, prema ocjeni ovog suda, opravdava zatvorenikovo daljnje izvršavanje kazne zatvora. Pritom treba napomenuti da, iako je zatvoreniku u nepravomoćnoj presudi doista izrečena djelomična uvjetna osuda iz koje se izvršava jedna godina zatvora, dok je jedna godina i šest mjeseci zatvora uvjetovana na rok provjeravanja od pet godina, na što se upire u žalbi, protiv te je presude u odnosu na odluku o kazni državni odvjetnik podnio žalbu.

 

Stoga je, a budući da zatvorenikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 30. studenoga 2020.