- 1 -              I Kž 653/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 653/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika Z. M. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi osuđenika Z. M., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. rujna 2020. broj Kv I-54/2020. (K-28/2016.), u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i osuđenika Z. M. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu od 3. rujna 2020. broj Kv I-54/2020. (K-28/2016.), na temelju članka 498. stavka 1. točke 4. i stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) preinačena je u odluci o kazni pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K-28/2016. od 24. studenog 2016. i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž 108/2017. od 14. studenog 2019. (kojom je osuđenik Z. M. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 godine) te je osuđenik Z. M. za kazneno djelo iz članka 246. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju 1 godine i 10 mjeseci.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijanu presudu i odbije zahtjev za obnovu kaznenog postupka kao neosnovan.

 

Žalbu je podnio i osuđenik Z. M. po braniteljici S. H., odvjetnici u Z., zbog odluke o kazni s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači na način da osuđenika osudi na „kaznu zatvora u trajanju do jedne godine uz primjenu instituta uvjetne osude ili uz zamjenu za rad za opće dobro“.

 

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da pogoršano zdravstveno stanje supruge osuđenika, koja okolnost je istaknuta u zahtjevu osuđenika Z. M. za obnovu kaznenog postupka, ne predstavlja onu okolnost koja bi u konkretnom slučaju, uz ostale okolnosti koje je sud cijenio prilikom odmjeravanja kazne osuđeniku Z. M., „mogla utjecati na visinu izrečene kaznene sankcije“.

 

Upravo suprotno, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da narušeno zdravlje supruge osuđenika koje je postojalo i tijekom sudskog postupka, a koje je u znatnoj mjeri pogoršano nakon izricanja presude, predstavlja onu okolnost koja bi, da je sud za nju znao, uz sve utvrđene i cijenjene okolnosti prilikom odmjeravanja kazne, očito dovela do blaže osude osuđenika, u smislu odredbe članka 498. stavka 1. točke 4. ZKP/08.

 

Naime, prema medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu, evidentno je da supruga osuđenika B. M. već duži niz godina (od 1992. godine) boluje od niza teških bolesti (kronični lumbosakralni i cervikodorzalni sindrom, povišeni krvni tlak i ubrzani rad srca, resecirani polip debelog crijeva, divertikuloza debelog crijeva, prekomjerna tjelesna težina uz masnu jetru, kronična upala bubrežnih čašica). Također je iz priložene medicinske dokumentacije razvidno da je nakon izricanja presude došlo do znatnog pogoršanja njenog zdravstvenog stanja, s obzirom da je 2019. godine podvrgnuta artroplastici desnog koljena, zbog čega je, u korelaciji s prekomjernom tjelesnom težinom, obostranom lumboišijalgijom i ostalim ranije dijagnosticiranim bolestima, onemogućena da živi sama jer je gotovo „prikovana“ za krevet, može se kretati samo uz pomoć druge osobe i u potpunosti je ovisna o tuđoj pomoći i njezi, a što je potkrijepljeno i mišljenjem nadležnog Centra za socijalnu skrb Z.

 

Kada se naprijed iznijeto dovede u vezu s činjenicom da je B. M. u potpunosti ovisna o osuđeniku jer se ni njihova djeca nisu u mogućnosti brinuti o svojoj majci budući da, prema izvješću Centra za socijalnu skrb Z., sin živi u Sjedinjenim Američkim Državama i ne kontaktira s roditeljima, a kćer kao samohrana majka s dvoje malodobne djece, također, planira preseljenje u Sjedinjene Američke Države, takve obiteljske prilike osuđenika i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a protivno žalbi državnog odvjetnika, opravdavaju nešto blaže kažnjavanje.

 

Stoga je izrečena kazna zatvora u trajanju 1 godine i 10 mjeseci i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerena svim okolnostima konkretnog slučaja i ličnosti osuđenika te će se tom kaznom, cijeneći sve okolnosti koje su imale utjecaja na odmjeravanje kazne, u konkretnom slučaju postići svrha, kako specijalne, tako i generalne prevencije dok se blažom kaznom od izrečene, nasuprot žalbi osuđenika, ne bi postigla svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi bila počinjena povreda zakona na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom iznijetoga, odlučeno je kao u izreci, na temelju odredbe članka 482. ZKP/08.

 

Zagreb, 30. studenog 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v.r.