- 1 -              I Kž 581/2020-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 581/2020-6

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika R. D., zbog kaznenog djela iz članka 163. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12.; dalje: KZ/11-12), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 21. rujna 2020. broj Ik I-122/2020-15, ispravljenog rješenjem od 22. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 30. studenoga 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba zatvorenika R. D.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog sud u Sisku, na temelju članka 59. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19.; dalje: KZ/11.-19), u vezi s člankom 157. stavkom 1. i člankom 159. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ), odbijen je prijedlog zatvorenika R. D. za uvjetni otpust. Zatvorenik se nalazi u Kaznionici u G. na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora od pet godina i četiri mjeseca zbog kaznenih djela iz članka 163. stavaka 1. i 2. te članka 165. stavka 1. KZ/11-12, na temelju pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Koprivnici od 5. veljače 2019. broj Kvm-79/2018-4 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 20. kolovoza 2019. broj Kžzd-43/2019-4, a predviđeni istek kazne je 4. listopada 2022.

 

Protiv tog je rješenja žalbu i dopunu žalbe osobno podnio zatvorenik R. D., navodeći da istu podnosi zbog „povrede zakonskih odredbi i netočno utvrđenog činjeničnog stanja“, a predlažući da mu se odobri uvjetni otpust.

 

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08.), koji se u ovom postupku primjenjuje sukladno odredbi članka 44. stavka 2. ZIKZ-a, spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima zatvorenika, i prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da njegov prijedlog za uvjetni otpust treba odbiti, pri čemu je za takvo svoje utvrđenje dao jasne, valjane i dostatne razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Premda je u pravu zatvorenik kada u žalbi ističe da na njegovoj strani postoji mnoštvo pozitivnih učinaka izdržavanja jedinstvene kazne zatvora od pet godina i četiri mjeseca s čijeg izdržavanja se predlaže uvjetno otpuštanje (pojedinačni program izvršavanja kazne za koji je ocijenjen kao uspješan, bez, kako stegovnih postupaka, tako i drugih kaznenih postupaka, koristi pogodnosti izlaska u grad s obitelji s kojih se uredno i na vrijeme vraćao, podrška obitelji i osiguran poslijepenalni prihvat), ocjena je i ovog suda da negativno ocijenjene okolnosti na zatvorenikovoj strani ipak pretežu nad pozitivnim te da je zbog tih okolnosti osnovano i zakonito prvostupanjski sud odbio zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust.

 

Naime, prema izvješću Kaznionice u G., kod zatvorenika je i dalje, unatoč poznijim godinama, prisutan rizik od kriminalnog povrata koji se ne može isključiti, osobito stoga što je i kaznena djela za koja sada izdržava kaznu zatvora počinio putem internetskih društvenih mreža, a što je svakako značajna okolnost o kojoj sukladno članku 59. KZ/11.-19 sudovi trebaju voditi računa prilikom odlučivanja o zatvorenikovom uvjetnom otpuštanju.

 

Kada se uz navedeno uzme u obzir i brojnost te težina kaznenih djela za koja je zatvorenik osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od pet godina i četiri mjeseca (14 kaznenih djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 1. KZ/11-12, tri kaznena djela iskorištavanja djelce za pornografiju iz članka 163. stavka 2. KZ/11-12 te 12 kaznenih djela upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavka 1. KZ/11-12, sve na štetu ukupno 14 maloljetnih djevojčica), što također upućuje na mogućnost kriminalnog povrata, ocjena je i ovog suda da je nužno da zatvorenik radi ispunjenja svrhe kažnjavanja nastavi s izdržavanjem kazne.

 

Stoga je, a protivno zatvorenikovim žalbenim navodima, pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da u odnosu na njega nisu ispunjeni svi uvjeti iz članka 59. KZ/11-19 za uvjetno otpuštanje s izdržavanja kazne zatvora te da, unatoč zatvorenikovom lošem zdravstvenom stanju, to samo za sebe ne upućuje na njegovu spremnost za ranije uključivanje u život na slobodi. Naime, potreba zatvorenikovog liječenja, ako je doista neodgodiva,  može se riješiti kroz institut prekida kazne u smislu članka 155. stavka 2. točke 1. ZIKZ-a. U odnosu na zatvorenikovo pozivanje u dopuni žalbe na primjenu članka 32. stavka 1. KZ/11-12, odnosno njegove tvrdnje da je u vrijeme počinjenja djela zbog kojih sada izdržava jedinstvenu kaznu zatvora, bio u zabludi o protupravnosti djela treba napomenuti da su ti navodi potpuno promašeni jer ih je zatvorenik trebao isticati u žalbi protiv prvostupanjske presude, a ne u trenutku odlučivanja o njegovom eventualnom uvjetnom otpuštanju.

 

Budući da žalbom zatvorenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 30. studenoga 2020.