- 1 -              I Kž 590/2020-9

 

 

 

 

Broj: I Kž 590/2020-9

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, predsjednice vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. N. zbog kaznenog djela iz članka 110. u svezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 19. lipnja 2020. broj K-19/2019-89, u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2020. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zz branitelja optuženika T. J., odvjetnika u V.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika I. N. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 19. lipnja 2020. broj K-19/2019-89 optuženik I. N. proglašen je krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi s člankom 34. KZ/11., činjenično opisanog u izreci pobijane presude pa je, na temelju tog zakonskog propisa, uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., osuđen na kaznu zatvora u trajanju 3 godine i 6 mjeseci, a na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. siječnja 2019. pa nadalje.

 

Na temelju članka 69. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava do prestanka izvršavanja kazne zatvora, a najdulje 3 godine.

 

Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) oštećenik M. P. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

 

Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. te troška nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači i optuženiku izrekne kaznu zatvora u duljem trajanju te optuženik po branitelju V. J., odvjetniku u V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednica vijeća je održana u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika i u prisutnosti zz branitelja optuženika T. J., odvjetnika u V., dok optuženik sjednici nije bio nazočan jer je u spis dostavljena vlastoručno potpisana izjava optuženika od 20. studenog 2020. u kojoj je navedeno da ne zahtijeva nazočnost sjednici vijeća putem tehničkog uređaja za audio-video vezu iz Zatvora u V.

 

Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

 

O žalbi optuženika osim zbog odluke o kazni

 

Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., koju žalitelj vidi u tome što nalaz i mišljenje Klinike za psihijatriju V. u dijelu kojeg je nositelj D. V. predstavlja nezakonit dokaz, jer da taj dio nalaza sadrži „razgovor s okrivljenikom“, a da mu prethodno „nije osigurao prisustvo branitelja, niti je optuženika upozorio u smislu odredaba ZKP-a.“

 

Naime, razgovor sudskog vještaka s osobom koja je podvrgnuta psihijatrijskom vještačenju sastavni je dio vještačenja i ne predstavlja obranu u smislu odredaba ZKP/08. pa, stoga, vještačenu osobu nije ni potrebno upozoravati na prava koja ima kao okrivljenik u postupku, iz kojeg razloga taj dio vještačkog nalaza nije potrebno izdvajati iz spisa predmeta kao nezakonit dokaz, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

 

Nije u pravu optuženik ni kada tvrdi da je pobijanom presudom pogrešno utvrđeno činjenično stanje (nepotpuno utvrđeno činjenično stanje ne obrazlaže).

 

Optuženik polemizira s nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka J. Š. smatrajući da je vještačenje „nejasno, nekonzistentno, proturječno te pristrano u korist optužbe“, da se vještačenje „svodi na pretpostavke o ubodnom sredstvu koje nije pronađeno, njegovim pretpostavljenim dimenzijama i pretpostavljenoj ispravnosti“.

 

Upravo suprotno, nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka je izrađen profesionalno i prema pravilima struke, detaljno i logično obrazložen pa mu je, i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud s pravom poklonio vjeru.

 

Točno je da je sudskomedicinski vještak u svom nalazu i mišljenju naveo da bi, s obzirom na lokalizaciju ozljeda žrtve M. P. u predjelu lijevog hemitoraksa i u položaju u kojem je počinitelj prednjom stranom tijela bio okrenut prema leđima žrtve, bilo za očekivati da je osoba koja zadaje ozljede nož držala u lijevoj ruci, kako to navodi žalitelj. Međutim, isto tako je točno da vještak, pojašnjavajući mehanizam nastanka ozljeda, nije isključio mogućnost nastanka ozljeda na način da bi počinitelj zadao ozljede držeći nož u desnoj ruci, kako to opisuje žrtva, dakle, sječivom okrenutim prema malom prstu i zamahivanjem iz lijeva u desno promatrajući od stane optuženika.

 

Pri tome treba reći da sudskomedicinski vještak nije izvodio pretpostavke o ubodnom sredstvu, kako to tvrdi žalitelj, već je prema vrsti i karakteru tjelesnih ozljeda na tijelu žrtve (tri ubodne rane od kojih su dvije u predjelu prsnog koša ubodnog otvora od 0,5 do 1 cm i jedna u predjelu trbušne stjenke ubodnog otvora 0,5 cm), izveo zaključak da su sve tri ubodne rane nastale ubodom nožem ili nožu sličnim sredstvom pa tako i nožem dužine 20 cm, kako to opisuje i žrtva M. P.

 

Stoga je potpuno neutemeljen žalbeni prigovor optuženika da je sudskomedicinsko vještačenje nejasno i nekonzistentno, kao što je neosnovana i tvrdnja žalitelja da je iskaz žrtve nevjerodostojan, budući da iskaz žrtve u odnosu na dinamiku događaja i mehanizam nastanka tjelesnih ozljeda nije u suprotnosti s vještačkim nalazom i mišljenjem pa tako ni sa psihijatrijsko-psihologijskim nalazom i mišljenjem sudskih vještaka Š. D. i M. K., na koji se u žalbi poziva optuženik, jer iz tog nalaza i mišljenja proizlazi da je žrtva sposobna realno shvatiti događaje u kojima sudjeluje te da ne postoje naznake sklonosti preuveličavanju, konfabulaciji ili manipulaciji, pri čemu su vještakinje kod tog nalaza ostale i prilikom ispitivanja na raspravi. Okolnost da je sudska vještakinja na raspravi navela da zbog stupnja alkoholiziranosti postoji mogućnost da se žrtva ne sjeća određenog događaja, na što u žalbi ukazuje optuženik, ne dovodi u pitanje raniji zaključak sudskih vještakinja, a time ne dovodi u sumnju ni zaključak prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti iskaza žrtve.

 

Slijedom iznijetoga, prvostupanjski sud je, protivno žalbenom prigovoru optuženika, cijeneći dinamiku inkriminiranog događaja, sredstvo kojim je žrtva ozlijeđena, brojnost ozljeda te kvalifikaciju i lokalizaciju ozljeda, pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon proglasivši optuženika krivim za kazneno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi s člankom 34. KZ/11., na način kako mu je to stavljeno na teret optužnicom.

 

Stoga je neosnovana žalba optuženika iz osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              O žalbama državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni

 

              Neosnovana je žalba državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

 

Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje treba uzeti u obzir prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne koju u konkretnom slučaju valja primijeniti pa je tako pravilno utvrdio kao olakotne okolnosti bitno smanjenu ubrojivost optuženika, njegovu raniju neosuđivanost, narušeno zdravlje, loše obiteljske prilike, kao i iskazano žaljenje zbog nastalog događaja, koje okolnosti, nasuprot mišljenju državnog odvjetnika, nisu precijenjene, niti su podcijenjene, kako to u žalbi neizravno ističe optuženik. Isto tako prvostupanjski sud, protivno žalbenoj tvrdnji državnog odvjetnika, nije podcijenio već je pravilno cijenio i otegotne okolnosti na strani optuženika, odnosno način počinjenja kaznenog djela i pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, kao i prekršajnu kažnjavanost optuženika zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pri čemu činjenica da je kazneno djelo optuženik počinio u alkoholiziranom stanju nije okolnost koju je trebalo cijeniti otegotnom, kako to pogrešno smatra državni odvjetnik.

 

Cijeneći sve naprijed navedene olakotne okolnosti i uvažavajući činjenicu da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, što je zakonski razlog za ublažavanje kazne, mišljenje je i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je u konkretnom slučaju, pravilnom primjenom zakonskih odredbi o ublažavanju kazne, kazna zatvora u trajanju 3 godine i 6 mjeseci, uz pravilno izrečenu sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ/11., primjerena ostvarenju svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 476. stavka 1. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske nije utvrdio da bi bila počinjena povreda zakona na koju je drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti.

 

Slijedom iznijetoga odlučeno je kao u izreci, na temelju članka 482. ZKP/08.

 

Zagreb, 30. studenog 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v.r.