1              Poslovni broj: Gž-1585/2020-2

Poslovni broj: Gž-1585/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Mihi Mratoviću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Tihana Lovrić, u pravnoj stvari tužitelja G. B., OIB: …, B. zastupanog po punomoćniku S. M., odvjetniku iz B., protiv tuženice M. R., OIB … , F. , B., zastupana po punomoćniku G. M., odvjetniku iz V., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Povrv-368/19-8 od 07. kolovoza 2020., 30. studenog 2020.,

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, poslovni broj Povrv-368/19-8 od 07. kolovoza 2020., u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke.

Obrazloženje

Pobijanom je prvostupanjskom presudom djelomično je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika R. G. iz V., poslovni broj Ovrv- 670/19 od 28. svibnja 2019., i to u dijelu u kojem se nalaže tuženici M. R., OIB …, B., da tužitelju G. B., OIB …, B., isplati iznos od 712,80 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku na način na koji je to određeno u izreci presude, kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 825,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 8 dana. (točka I. izreke). Točkom II. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik R. G. iz V., poslovni broj Ovrv-670/19 od 28. svibnja 2019. u iznosu od 3.878,88 kn kao i u preostalom dijelu troškova ovrhe u iznosu od 87,50 kn, te predvidivih troškova u iznosu od 662,50 kn. Zaključno, točkom III. izreke naloženo je tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.436,16 kn, u roku od 8 dana.

Protiv točke I. i III. citirane presude, pravodobno se žali tuženik, pobijajući istu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP), predlažući ovom sudu presudu preinačiti u pobijanom dijelu, podredno ukinuti te predmet vratiti na ponovno suđenje.

U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio sve žalbene navode tuženika.

Žalba nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženiku za isplatom dospjelih, a neplaćenih novčanih iznosa komunalne naknade kao i naknade za uređenje voda i to za razdoblja komunalne naknade za II, III i IV kvartal 2002. te I, II, III, IV kvartal 2003., 2004., 2005., 2006., 2007.,2008., 2009., 2010., zatim komunalne naknade za I kvartal 2011. te komunalne naknade i naknade za uređenje voda za II, III i IV kvartal 2011. kao i I, II, III i IV kvartal 2012., 2013., 2014., 2015.

S obzirom na vrijednost predmeta spora, u konkretnom predmetu, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se pobijana presuda, sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a, može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ovog Zakona, osim zbog bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovog Zakona.

Ispitujući pobijanu presudu, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje kakve bitne povrede parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Tuženik u žalbi u odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka nerazumljiva i proturječna te nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama.

Bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a postoji ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Suprotno žalbenim navodima tuženika, u postupku pred prvostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka i može se ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Prema sadržaju izreke djelomično je održan na snazi platni nalog, a u obrazloženju su navedeni razlozi zbog kojih prvostupanjski sud smatra da je navedeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

Pobijana presuda sadrži jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama za ovaj spor te ne postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Okolnost što žalitelj ne prihvaća zaključke prvostupanjskog suda izvedene iz provedenih dokaza i iznosi drukčije stavove o pravnoj odlučnosti utvrđenih činjenica ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

Nakon što je utvrdio kako je prigovor zastare djelomično osnovan i to u dijelu koji se odnosi na potraživanje tužitelja za naplatom komunalne naknade za razdoblje od prvostupanjski sud je djelomično održao na snazi platni nalog.

Naime, prema shvaćanju prvostupanjskog suda zastara naplate tražbine za komunalne usluge, sukladno odredbi članka 226. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) zastarijeva za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja, dok zastara naplate tražbine za vodnu naknadu – uređenje voda, sukladno odredbi članka 74. stavka 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine", broj 153/09, 90/11, 56/13, 154/14 , 119/15, 120/16, 127/17) i odredbi članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20) zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

U ovoj fazi postupka ostaje sporno da li je nastupila zastara tužiteljeva potraživanja.

Prema odredbi članka 5. stavka 1. ZFVG-a vodne naknade su vodni doprinos, naknada za uređenje voda, naknada za korištenje voda, naknada za zaštitu voda, naknada za melioracijsku odvodnju, naknada za navodnjavanje i naknada za razvoj.

Nadalje, odredbom članka 17. stavka 1. ZFVG-a propisano je kako na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.

Zaključno prema člankom 74. stavkom 1. ZFVG-a određeno je kako se na zastaru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada, osim naknada iz stavka 2. ovoga članka, primjenjuje Opći porezni zakon, dok stavkom 2. istog članka navodi kako pravo na obračun i ovrhu naknade za zaštitu voda i naknade za razvoj, koje obračunavaju i naplaćuju isporučitelji vodnih usluga uz cijenu vodnih usluga, zastarijeva kada prema propisu kojim se propisuje cijena vodne usluge zastarijeva cijena vodne usluge uz koju se naplaćuje.

Dakle, iz citirane odredbe članka 74. ZFVG koja je, u pogledu zastare, „lex specialis“ u odnosu na ZOO, proizlazi da bi se zastara potraživanja vodne naknade za uređenje voda procjenjivala prema odredbama Općeg poreznog zakona, a kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

Pri tom nije od značenja vodi li postupak jedinica lokalne samouprave ili Hrvatske vode. Naime, sukladno odredbi članka 5. stavka 6. ZFVG-a, naknada za uređenje voda je prihod Hrvatskih voda te jedinice lokalne samouprave doznačuju naplaćene iznose naknade za uređenje voda jednom tjedno na uplatne račune Hrvatskih voda (članak 17. stavak 5. ZFVG-a).

Nadalje, tuženiku je još potrebno navesti kako je člankom 72. stavkom 1. ZFVG-a propisano kako se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada, dok stavkom 2. istog članka navodi kako su izvršne isprave na temelju kojih se provodi izvršenje iz stavka 1. ovoga članka rješenja o obračunu naknade za uređenje voda. Stoga, tužitelj koji naknadu za uređenje voda obračunava uz komunalnu naknadu istu i izvršava prema propisima o izvršenju komunalne naknade, dakle upravo na način na koji je tužitelj u ovom konkretnom predmetu i postupio.

U donosu na ostale žalbene navode, žalitelju je za navesti kako, u situaciji kada tužitelj podnese kondemnatorni tužbeni zahtjev unatoč tome što posjeduje ovršnu ispravu, možemo govoriti o nedostatku pravnog interesa tužitelja. Međutim, s obzirom da tuženica ovaj prigovor nije isticala tijekom prvostupanjskog postupka, ne može ga sa uspjehom isticati u žalbi.

Odluka o trošku je pravilno i zakonito odmjerena, sukladno odredbama članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP-a.

Stoga je, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci.

U Splitu, 30. studenog 2020.