- 1 -              II Kž 496/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 496/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 191. stavka 3. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog T. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 13. studenog 2020. broj Kov-41/2020 (Kov-40/20), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 30. studenog 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba okrivljenog T. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog T. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 191. stavka 3. i drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), protiv okrivljenog T. B. je produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni T. B. po branitelju, odvjetniku T. K., zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog za određivanje istražnog zatvora, podredno da se umjesto istražnog zatvora odredi mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

 

Žalba nije osnovana.

 

Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice i to, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog T. B. propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoju odluku je dao jasne, dostatne i valjane razloge. Također je valjano obrazložio i zašto smatra da se svrha istražnog zatvora u konkretnom slučaju ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera.

 

Osporavajući postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., žalitelj ističe da činjenice da je ovisnik, da je prekršajno kažnjen zbog posjedovanja droge te da je prije tri godine uvjetno osuđen zbog oštećenja tuđe stvari ni same za sebe ni u zbiru ne predstavljaju osobite okolnosti koje opravdavaju primjenu istražnozatvorske mjere protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pri tome da valja imati na umu da on, premda je ovisnik, nije činio kaznena djela u svezi droga. Nadalje, da se činjenica postojanja nepravomoćne osuđujuće presude za kazneno djelo prijetnje ne može uzeti u obzir kao jedna od okolnosti prilikom odlučivanja o primjeni mjere istražnog zatvora budući da je to bilo 31. srpnja 2020., kada se već nalazio u istražnom zatvoru, ali i zbog presumpcije nevinosti. Ističe još i da nije dobrog zdravlja te da se ovdje radilo o situacionom deliktu, a ne o sklonosti činjenju kaznenih djela.

 

Izloženim žalbenim navodima okrivljenog T. B. nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Naime, podignutom optužnicom u ovom predmetu okrivljeni T. B. tereti se za počinjenje dvaju kaznenih djela protiv zdravlja ljudi - kaznenog djela omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavka 3. KZ/11. i kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 1. KZ/11. Prema izvatku iz kaznene evidencije (list 67 spisa) on je već osuđivan, i to zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz članka 235. stavka 1. KZ/11. Premda nije riječ o istovrsnom kaznenom djelu, očito je da ta ranija osuda na okrivljenika nije utjecala na način da shvati pogibeljnost činjenja kaznenih djela i svoje ponašanje uskladi s pravnim poretkom, već je njegovo protupravno ponašanje progrediralo. Osim toga, a ne dovodeći pri tome u pitanje značaj presumpcije nevinosti, protiv okrivljenika je u tijeku još jedan kazneni postupak, i to zbog kaznenog djela prijetnje. Nadalje, okrivljenik je i prekršajno kažnjavan u tri navrata od čega u jednom navratu zbog prekršaja iz članka 54. stavka 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga.

 

Uz sve navedeno, valja imati na umu i rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja okrivljenika po vještakinji A. S., dr. spec. psihijatru prema kojima je okrivljenik osoba u čijoj se strukturi ličnosti bilježe granični poremećaj ličnosti, depresija i ovisnost o opijatima na visokim dozama supstitucijske terapije, a u posljednje vrijeme i ovisnost o kokainu te štetna zlouporaba i drugih psihoaktivnih tvari. Prema zaključnoj ocjeni vještakinje okrivljenik je kazneno djelo za koje se ovdje tereti počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o opijatima i kokainu u sklopu dekompenzacije svog bazičnog graničnog poremećaja osobnosti, dok je konzumacija kokaina i alkohola tempore criminis uzrokovala njegovo nesmotreno i neprimjereno ponašanje te pogrešnu procjenu realiteta. Uzevši u obzir sve navedeno, okrivljenik je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv te po mišljenju vještakinje postoji opasnost da bi on zbog svog zdravstvenog stanja mogao ponoviti kazneno djelo.

 

Imajući na umu brojnost, značaj i međusobnu povezanost svih prethodno izloženih okolnosti, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da na strani okrivljenika postoje one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan od ponavljanja kaznenih djela, zbog čega je protiv njega primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje nužna te ujedno za sada jedina prikladna za otklanjanje te opasnosti.

 

Uvažavajući sve prethodno izložene okolnosti, a osobito one koje se odnose na okrivljenikovo zdravstveno stanje utvrđeno njegovim psihijatrijskim vještačenjem, prvostupanjski sud je također pravilno zaključio da za sada nijedna blaža mjera nije prikladna za postizanje iste svrhe. Stoga je neprihvatljivo žalbeno sugeriranje okrivljenika da mu se istražni zatvor zamijeni mjerom opreza redovitog javljanja liječniku psihijatru.

 

Budući da žalbom okrivljenog T. B. nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja te da ni njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi u istome bila ostvarena ni neka od povreda na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 30. studenoga 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Ana Garačić, v. r.