- 1 -              II Kž 484/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 484/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. Š., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. u vezi stavaka 1. i 2. i drugih, Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 9. listopada 2020. broj Kv I-334/2020. (K-22/2019), o produljenju primjene mjere opreza nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 30. studenog 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I. U povodu žalbe optuženog D. Š., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijano rješenje te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalba optuženog D. Š. je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi D. Š. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i dva mjeseca zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u vezi stavaka 1. i 2. KZ/11., kaznenog djela nepružanja pomoći iz članka 123. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11., na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), protiv optuženika produljena je primjena mjere opreza obveze redovitog javljanja načelniku Policijske postaje R. na čijem području ima prijavljeno stanovanje ili osobi koju on odredi, jednom mjesečno. U skladu sa člankom 98. stavkom 6. ZKP/08. određeno je da će mjera opreza trajati dok za to postoji potreba, a najdulje do pravomoćnosti (pravilno bi bilo - izvršnosti) presude, time da je sud dužan po službenoj dužnosti svaka dva mjeseca ispitati postoji li potreba za daljnjom primjenom mjere opreza te ju rješenjem produljiti ili ukinuti ako više nije potrebna. Na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08. optuženik je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja mjere opreza ista zamijeniti istražnim zatvorom.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. Š. po branitelju, odvjetniku Đ. V. iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje.

 

Žalba je bespredmetna.

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, postupajući sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. po službenoj dužnosti je ispitao pobijano rješenje u povodu žalbe optuženog D. Š. i utvrdio da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., koja se sastoji u tome da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima i sadržaja isprava u spisu.

 

Naime, u rješenju se navodi (šesti odjeljak na drugoj stranici) da je optuženik osoba "koja je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Rijeci od 10. lipnja 2019. godine osuđena zbog kaznenog djela izigravanja zabrana sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude dok je presudom Republike Italije koja je postala pravomoćna 12. listopada 2010. godine osuđen zbog kaznenog djela neovlaštenog posjedovanja ili korištenja vatrenog oružja, njegovih dijelova, streljiva i eksploziva, nanošenja tjelesne povrede, itd."

 

Osim što je za presudu Općinskog suda u Rijeci pogrešno navedeno da je iz 2019. (ispravno: 2009.), iz izvatka iz kaznene evidencije od 24. rujna 2020. izdanog od strane Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske na listu 105. spisa Županijskog suda u Rijeci broj K-22/19 vidljivo je da su ove dvije presude izostavljene što znači da je za njih u međuvremenu nastupila rehabilitacija. 

 

Nadalje, na dva mjesta u pobijanom rješenju, i to u uvodu i obrazloženju se spominje kazneno djelo iz članka 227. stavaka 1. i 4. KZ/11., iako se izmjenom optužnice od 31. kolovoza 2020. (list 68. spisa Županijskog suda u Rijeci broj K-22/19) optuženik više ne tereti za to kazneno djelo, nego za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u vezi stavaka 1. i 2. KZ/11., za koje je i proglašen krivim nepravomoćnom presudom. Radi se o odlučnoj činjenici za odluku o mjeri opreza budući da se, zbog različitog subjektivnog elementa, radi o drugačijoj kriminalnoj količini na strani optuženika.

 

Time postoji znatna proturječnost između razloga rješenja i sadržaja isprava u spisu pa se pobijano rješenje ne može ispitati.

 

Zbog svega navedenog je trebalo u povodu žalbe optuženika, a po službenoj dužnosti, ukinuti pobijano rješenje te predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje sukladno članku 494. stavku 3. točki 3. ZKP/08.

 

U ponovljenom postupku odlučivanja o kontroli mjere opreza, prvostupanjski će sud uzeti u obzir primjedbe iznesene u ovom rješenju i otkloniti nedostatke na koje je upozoren. Razmatrajući pitanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela i vodeći o razmjerno kratkim rokovima rehabilitacije u prekršajnom postupku, pribaviti će aktualni izvadak iz prekršajne evidencije budući da onaj priložen u spis datira još od 2. svibnja 2017. (list 151. spisa Općinskog suda u Rijeci broj K-662/2017.).

 

Potom će s puno više pozornosti razmotriti sve činjenice i to tako da će dovesti u odgovarajuću ravnotežu okolnosti koje govore u prilog produljenja mjere opreza, kao i one okolnosti koje optuženiku idu u korist te donijeti zakonitu odluku s valjanim obrazloženjem u svim njezinim elementima, koje će imati uporište u ispravama u spisu.

 

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 30. studenog 2020.