- 1 -              II Kž 500/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 500/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivone Horvatić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. P., zbog kaznenih djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 13. studenog 2020. broj Kv-I-158/2020. (K-30/2020.) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Žalba optuženog A. P. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. P., zbog dva kaznena djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u koji mu je uračunato vrijeme lišenja slobode od 16. veljače 2020. nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. P. osobno i po branitelju, odvjetniku G. D. te predlaže ukidanje istražnog zatvora. Budući da se navodi oba podneska međusobno podudaraju i nadopunjuju, u ovoj odluci će se tretirati kao jedna žalba optuženika.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući opasnost od ponavljanja kaznenog djela, žalba ističe da je optuženik osuđivan zbog potpuno drugačijeg kaznenog djela i da takva osuđivanost ne može predstavljati temelj za zaključak o toj opasnosti. Međutim, žalitelj ispušta iz vida da je njegova ranija osuđivanost (zbog kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina iz članka 158. stavka 6. u vezi stavka 2. KZ/11.) jedan od četiri argumenta na kojima se temelji zaključak o iteracijskoj opasnosti, a koje treba promatrati u njihovoj međusobnoj povezanosti. Naime, osim ranije osuđivanosti, odluka suda u tom dijelu se temelji i na tijeku inkriminiranog događaja opisanom u optužnici, a iz kojeg opisa proizlazi ustrajnost optuženika da naudi oštećenicima-žrtvama koje su zadobile višestruke ozljede. Zatim, tu su rezultati psihijatrijskog vještačenja prema kojima postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela zbog ovisnosti optuženika o alkoholu. I konačno, činjenica postojanja osnovane sumnje da je djelo koje je predmet ovog kaznenog postupka obuhvaćeno vremenom provjeravanja iz ranije osude upućuje na zaključak da prijetnja zatvorskom kaznom iz te osude optuženika nije odvratila od postupanja koje mu se ovdje stavlja na teret i da je optuženik uporan u kršenju zakona unatoč nastojanjima da ga se od toga odvrati.

 

Žalitelj osporava da bi bio nasilna osoba, no suprotno tome, vještak psihijatar je našao da u situacijama frustracije, stresa ili onima koje su nepovoljnog ishoda za optuženika može doći da izbijanja potisnutog anksioznog naboja i manifestiranja impulzivnih pa i agresivnih postupaka prema okolini.

 

Pobijanom odlukom nije povrijeđeno načelo presumpcije nedužnosti, kako to žalba ističe s obzirom da je jasno istaknuto da je inkriminirani događaj i dalje na razini odgovarajuće vjerojatnosti.

 

U odnosu na pitanje dinamičkog principa kojeg žalba sadržajno problematizira navodeći da se protekom vremena istražni zatvor mora obrazložiti postojanjem "jačih" i kvalitetnijih razloga za produljenje istražnog zatvora od onih koji su postojali u trenutku određivanja istražnog zatvora, napominje se da protek vremena od uhićenja žalitelja 16. veljače 2020. do donošenja pobijanog rješenja nije doveo u pitanje aktualnost i značaj relevantnih okolnosti, koje su spomenute u prethodnom dijelu ove odluke.

 

Kao činjenice koje mu idu u prilog i koje dovode u pitanje pravilnost pobijanog rješenja,  optuženik u žalbi dalje ističe da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru na njega utjecao na način da će se kloniti svih nevolja, da se namjerava usmjeravati pozitivnim vrijednostima, a sudove ostaviti u prošlosti, da se namjerava školovati, da je započeo liječenje od alkohola i da na slobodi namjerava pomoći majci na obiteljskom imanju. Prema stavu ovog suda, niti ove okolnosti nisu takve da nadmašuju značaj onih okolnosti koje govore u prilog nužnosti mjere istražnog zatvora budući da opći interes koji se ostvaruje primjenom istražnog zatvora, a to je zaštita socijalne sredine od novih kaznenih djela za koja za sada postoji predvidiva opasnost da će ih optuženik počiniti, i dalje prevladavaju nad osobnim interesima koje optuženi A. P. navodi u žalbi. Stoga se niti predložene mjere opreza za sada ne ukazuju kao dostatna zamjena lišenju slobode i istražnom zatvoru.

 

Stoga žalbenim navodima optuženog A. P. nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a njegovim ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka od povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom navedenog i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 30. studenog 2020.