Broj: Kž 99/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. Š., zbog kaznenog djela iz članka 163. stavka 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12, 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.) odlučujući o žalbi zatvorenika D. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 1. veljače 2018. broj Ik I-771/2017-9, u sjednici održanoj 21. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba zatvorenika D. Š. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 157. stavka 1. i članka 159.a točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 56/13. i 150/13. - dalje u tekstu: ZIKZ), odbijeni su kao neosnovani prijedlog zatvorenika D. Š. za uvjetni otpust, podnesen u smislu članka 158. stavka 1. ZIKZ-a, te prijedlog Zatvora u Z. za uvjetni otpust zatvorenika D. Š. podnesen u smislu članka 158.a ZIKZ-a. Zatvorenik se trenutno nalazi u Zatvoru u Z. na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 20. svibnja 2015. broj Kzm-158/2014 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 14. travnja 2015. broj Kžm-6/2015 zbog kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavka 2. KZ/11., a koja kazna mu ističe 5. ožujka 2018.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik D. Š. po opunomoćenici, odvjetnici V. R., ne navodeći žalbene osnove zbog kojih ju podnosi, s prijedlogom da se ,,preinači pobijano rješenje odobravanjem uvjetnog otpusta, odnosno podredno da se isto ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje“.

Sukladno odredbi članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nasuprot žalbenim prigovorima zatvorenika, prvostupanjski je sud ispravno zaključio da u konkretnoj situaciji nisu ispunjeni uvjeti iz članka 59. stavka 2. KZ/11. te potom s pravom, pozivajući se na odredbu članka 159.a točku 2. ZIKZ-a, odbio prijedloge zatvorenika D. Š. i Zatvora u Z. za uvjetni otpust tog zatvorenika.

Uporište za takav zaključak prvostupanjski sud pravilno nalazi u sadržaju izvješća Zatvora u Z., iz kojih jasno proizlazi da je zatvorenik, prema podacima iz kaznene evidencije, već osuđivan zbog kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom, dakle istovrsnog kaznenog djela onome zbog kojeg sada izdržava kaznu zatvora, i to na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, pri čemu je s izdržavanja te kazne uvjetno otpušten 6. rujna 2013. Nadalje, zatvorenik od početka izdržavanja kazne zatvora u potpunosti negira počinjenje kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju, s kaznom se nije pomirio i teže ju prihvaća. Rizik od kriminalnog povrata i dalje se procjenjuje visokim, primarno za istovrsna i slična kaznena djela. Stoga je mišljenje Zatvora u Z. da kod zatvorenika u osnovi nije došlo do promjene u stavovima i vrijednostima te se predlaže ne odobriti uvjetni otpust zatvorenika.

Prema tome, imajući na umu naprijed navedene podatke sadržane u izvješću Zatvora u Z., ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, da je, unatoč skorom isteku kazne zatvora te osiguranom postpenalnom prihvatu i podršci obitelji zatvorenika, što se osobito apostrofira žalbom zatvorenika, za postizanje svrhe kažnjavanja u konkretnom slučaju nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne radi uspješne primjene programa izvršavanja kazne zatvora.

Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju ni žalbenim navodima zatvorenika da je gotovo polovinu vremena provedenog na izdržavanju kazne zatvora bio na liječenju u Zatvorskoj bolnici u Z. pa nije mogao sudjelovati u aktivnostima i tečajevima koje se provode za vrijeme izdržavanja kazne, slijedom čega se nije moglo ni utvrditi da je ,,počeo artikulirati kritičnost u odnosu na kazneno djelo i svoje kriminalno postupanje“, niti su mu mogle biti odobrene pogodnosti.

Slijedom navedenog, s obzirom na to da ni daljnji žalbeni navodi zatvorenika kojima se upire na narušeno zdravstveno stanje kako njegovo, tako i njegove izvanbračne supruge, nemaju značaja na odluku o uvjetnom otpustu u onoj mjeri koju im pridaje zatvorenik, a time ni na pravilnost pobijanog rješenja, niti je njegovim ispitivanjem, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., utvrđeno da bi bile počinjene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 21. veljače 2018.