Poslovni broj 19 Povrv.196/2019-11

REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dubrovnik

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sucu Vlahu Boškoviću, na temelju prijedloga više
sudske savjetnice-specijalist A. S., u pravnoj stvari tužitelja O. iz O.,
Z. …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik iz
O., G. … protiv tuženice S. V. iz D., D.. A. S.
…, OIB: …., koju zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik iz D.,
V. …, radi isplate iznosa od 330,00 kuna, nakon održane i zaključene javne glavne
rasprave 14. listopada 2020. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice
tuženice, 27. studenoga 2020.

p r e s u d i o j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika I.
R. iz D., V. … poslovni broj Ovrv…. od 17. rujna 2018.
kojim se nalaže tuženici platiti iznos od 330,00 kuna sa zateznim kamatama koje teku na
iznos od 110,00 kuna od 10. ožujka 2018. do isplate, na iznos od 110,00 kuna od 17. ožujka

2018. do isplate, na iznos od 110,00 kuna od 29. travnja 2018. do isplate i troškovima
postupka u iznosu od 1.176,25 kuna i odbija tužbeni zahtjev.

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 8 dana, naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 725,00 kuna.

Obrazloženje

Ovrhovoditelj, sada tužitelj, podnio je 6. rujna 2018. prijedlog za ovrhu na temelju
vjerodostojne isprave protiv ovršenice, sada tuženice, radi isplate dospjele tražbine u iznosu
od 330,00 kuna i troška ovršnog postupka u iznosu od 1.176,25 kuna, sve s pripadajućim
zateznim kamatama.

Javni bilježnik I. R. iz D., V. … donio je 17. rujna 2018.
rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv…. kojim je tuženici naloženo isplatiti iznos od
330,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i trošak ovršnog postupka u iznosu od

1.176,25 kuna.

Protiv rješenja o ovrsi tuženica je pravodobno podnijela prigovor i stoga je sud, na
temelju odredbi članka 282. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14,
55/16, 73/17 dalje u tekstu: OZ) i članka 287. stavak 1. OZ-a u vezi s člancima 57. i 58. OZ-a,

2 Poslovni broj 19 Povrv.196/2019-11

rješenjem poslovni broj Povrv….. od 12. rujna 2019. stavio izvan snage rješenje o
ovrsi, nakon čije je pravomoćnosti zakazano ročište za glavnu raspravu po pravilima
parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u skladu s odredbom
članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, dalje u tekstu: ZPP).

U prigovoru protiv rješenja o ovrsi i tijekom postupka tuženica u cijelosti osporava
osnovanost potraživanja tužitelja navodeći da nije vlasnica predmetnog vozila od 25.
kolovoza 2017. kada ga je prodala, da od tada nije u posjedu vozila, da nije koristila uslugu
parkiranja iz koje je proizašlo predmetno potraživanje, da nakon prodaje vozila nije vozila niti
parkirala predmetno vozilo na parkiralištu kraj bolnice pa slijedom
navedenoga ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

Podneskom od 27. travnja 2020. tužitelj ustraje u svojem zahtjevu ističući da se
njegova tražbina temelji na računima broj …. od 1. ožujka 2018., … od

8. ožujka 2018. i …. od 20. travnja 2018. koji su izdani od prednika tužitelja, a
koju tražbinu je stekao cesijom, poziva se na članak 13. Općih uvjeta ugovora o korištenju
parkirališta (Službeni glasnik grada O. od 31. prosinca 2014.) iako se u konkretnom
slučaju neprijeporno radi o usluzi parkiranja na parkiralištu kraj bolnice
te ukazuje na odredbu članka 16. Pravilnika o radu parkirališta i općim uvjetima poslovanja
P. T. kojom je propisano da je korisnik parkirališta vlasnik vozila koji je
evidentiran u odgovarajućim evidencijama M.-a prema registarskoj oznaci vozila za kojeg
se smatra da je zaključio ugovor s tužiteljem i na kojoj odredbi temelji odgovornost tuženice
podmiriti utuženo potraživanje.

Tijekom postupka pregledani su izvadak iz poslovnih knjiga – kartica kupca od 10.
kolovoza 2018. (stranica 3 spisa), uvjerenje uprave,
Služba broj: …. od 23. kolovoza

2018. (stranica 4 spisa), Ugovor o prodaji automobila … od 25. kolovoza 2017.
(stranica 9 spisa), Ugovor o ustupu i prodaji tražbina broj: … od 10. kolovoza 2018.
uz specifikaciju plaćanja i potvrdu o isplati (stranica 19-22 spisa), Ugovor o zakupu zemljišta-
parking prostora broj … od 26. lipnja 2015. (stranica 23-29 spisa), Pravilnik o radu
parkirališta i općim uvjetima poslovanja P. T. (stranica 30-36 spisa),
fotografije parkirališta bolnice koje je u spis dostavio tužitelj (stranica 37-46
spisa), Specifikacija dužnika i potraživanja prilog … (stranica 47 spisa), račun broj
… od 1. ožujka 2018. (stranica 48 spisa), broj … od 8. ožujka 2018.
(stranica 49 spisa) i broj … od 20. travnja 2018. (stranica 50 spisa), fotografije
vozila registarske oznake … (stranica 51-58 spisa).

Među strankama nije sporno da trgovačko društvo P. T. ima ovlast
organizacije i naplate parkinga na parkiralištu u vlasništvu bolnice, a kako to
proizlazi iz Ugovora o zakupu zemljišta-parking prostora broj … od 26. lipnja

2015. (stranica 23-29 spisa), da je organizacija i naplata parkinga regulirana aktom prednika
tužitelja Pravilnik o radu parkirališta i općim uvjetima poslovanja P. T.
(stranica 30-36 spisa, dalje: Pravilnik) i da je tužitelj stekao predmetnu tražbinu Ugovorom o
ustupu i prodaji tražbina broj: … od 10. kolovoza 2018. uz specifikaciju plaćanja i
potvrdu o isplati (stranica 19-22 spisa) i Specifikaciju dužnika i potraživanja prilog … (stranica 47 spisa) od trgovačkog društva P. T., dok je sporno je li
tuženica odgovorna podmiriti utuženo potraživanje.

3 Poslovni broj 19 Povrv.196/2019-11

Naime, predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 330,00 kuna po
računima broj …. od 1. ožujka 2018., … od 8. ožujka 2018. i
… od 20. travnja 2018. – nalozi za plaćanje višesatne parkirališne karte broj
izdane za vozilo registarske oznake …, koje je kako proizlazi iz fotografija koje je u
spis dostavio tužitelj (stranica 51-58 spisa) bilo parkirano 1. ožujka 2018., 8. ožujka 2018. i

20. travnja 2018. na parkiralištu kraj bolnice. Tužitelj tvrdi da je tuženica
bila evidentirana kao vlasnica vozila u vrijeme izdavanja višesatne parkirne karte, dok
tuženica tvrdi da nije vlasnica vozila od 25. kolovoza 2017. kada je prodala i predala posjed
predmetnog vozila drugoj osobi.

Pregledom uvjerenja uprave, Služba upravnih i
inspekcijskih poslova broj: … od 23. kolovoza 2018. (stranica 4 spisa)
je utvrđeno da je tuženica S. V. evidentirana jedino kao vlasnica vozila M. marke
C. C. … S. registarske oznake …, dok nije evidentirana kao vlasnica
vozila registarske oznake ….

Pregledom Ugovora o prodaji automobila (stranica 9 spisa) ovjeren u potpisu
prodavatelja kod javnog bilježnika A. S. 25. kolovoza 2017. … je
utvrđeno da je zaključen između S. V. kao prodavatelja i E. P. kao kupca
i da je predmet istoga vozilo marke C. C. registarske oznake …, da je kupac
isplatio cijenu prilikom ovjere potpisa prodavatelja i da stupa u posjed u času isplate
cjelokupne kupovine. Time je tuženica dokazala da u vrijeme nastanka utuženog potraživanja
(1. ožujka 2018., 8. ožujka 2018. i 20. travnja 2018.) nije bila u posjedu vozila i nije koristila
uslugu parkinga na parkiralištu kraj bolnice jer je vozilo prodala i predala u
posjed drugoj osobi koju je ovlastila na promjenu i upis vlasništva u odgovarajućem registru.

S druge strane, tužitelj koji tvrdi da je tuženica korisnik parkirališta kao evidentirani
vlasnik vozila i temelji njezinu odgovornost na odredbi članka 16. Pravilnika je u spis
dostavio jedino uvjerenje uprave, Služba upravnih i
inspekcijskih poslova broj: … od 23. kolovoza 2018. (stranica 4 spisa)
iz kojeg je razvidno da tuženica nije registrirana kao vlasnica vozila registarske oznake …. Tužitelj je u skladu s odredbama članka 232. ZPP-a bio dužan sam podnijeti ispravu
kojom dokazuje tvrdnju da je tuženica u trenutku izdavanja parkirališnih karata bila
registrirani vlasnik vozila, pa uzimajući u obzir da je bio u mogućnosti dostaviti uvjerenje
uprave, Služba upravnih i inspekcijskih poslova broj:
… od 23. kolovoza 2018. koje je dostavio uz prijedlog za ovrhu,
zaključak je suda da je bio u mogućnosti postići, odnosno pribaviti ispravu kojom dokazuje
svoje daljnje tvrdnje i dostaviti je u spis do održavanja pripremnog ročišta. Kako tužitelj ni uz
prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ni uz podnesak zaprimljen 27. travnja

2020. ili neki drugi podnesak, odnosno do održavanja pripremnog ročišta, nije dostavio
uvjerenje uprave, Služba upravnih i inspekcijskih
poslova ili drugu ispravu iz koje bi bilo razvidno da je u trenutku izdavanja predmetnih
višesatnih parkirališnih karata tuženica bila evidentirana kao vlasnica vozila registarske
oznake …, što je u skladu s odredbama članka 232. u vezi s odredbama članaka 7.
stavka 1. ZPP-a i članka 219. ZPP-a bio dužan učiniti, dakle činjenično nije dokazao tvrdnju
na kojoj temelji odgovornost tuženice i postojanje osnove potraživanja prema tuženici, dok je
s druge strane tuženica dokazala da je prodala predmetno vozilo i predala ga u posjed drugoj
osobi prije nastanka utuženog potraživanja, valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

4 Poslovni broj 19 Povrv.196/2019-11

Stoga sud nije posebno cijenio preostale izvedene dokaze, uzimajući također u obzir
da se njima utvrđuju okolnosti koje nisu sporne ili nisu od utjecaja na donošenje odluke, niti
je ocjenjivao preostale iznesene prigovore.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a (NN
broj. 70/2019) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 3. u vezi s
člankom 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne
novine broj 70/2019). Troškovnikom predanim na ročištu od 14. listopada 2020. tuženica je
zatražila jednokratnu naknadu s PDV-om u iznosu od 625,00 kuna i naknadu troška sudske
pristojbe po odluci suda. Tuženici je na temelju odredbe Tbr. 7. t. 8. Tarife o nagradama i
naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje u
tekstu: OT) i odredbe Tbr. 42. OT-a dosuđena jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski
postupak s pripadajućim PDV-om od 25% u ukupnom iznosu od 625,00 kuna. Dosuđen je i
trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 kuna jer je
tuženica u obvezi platiti taj trošak na temelju odredbe članka 3. stavak 2. u vezi sa člankom 4.
točka 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11,
112/12, 157/13, 110/15, dalje u tekstu: ZSP), a kojeg je kako proizlazi iz potvrde sa stranice
13 spisa i podmirila.

Slijedom navedenoga, tuženici su priznati troškovi parničnog postupka u iznosu od
725,00 kuna i naloženo je tužitelju naknaditi isti.

Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao izreci presude.

U Dubrovniku 27. studenoga 2020.

Sudac

Vlaho Bošković, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana računajući od dana održavanja
ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za
objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno
obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem
ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se
pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke

1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467.
stavak 1. ZPP-a).

PRESUDA SE DOSTAVLJA: 1. odvjetnik J. M.

2. odvjetnik M. O.