1                            Poslovni broj: 14 Gž R-1009/2020-2

Poslovni broj: 14 Gž R-1009/2020-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovog suda mr. sc. Dražanu Penjaku, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila sudska savjetnica Ivana Jukić, u pravnoj stvari tužiteljice J. V. iz S. I. Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku M. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika Bolnice, Z. OIB: ..., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5321/2018-34 od 31. srpnja 2020., dana 27. studenoga 2020.,

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5321/2018-34 od 31. srpnja 2020., u pobijanom dosuđujućem dijelu točke I. izreke te u točki II. izreke.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 5.154,73 kn bruto sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama kako je to navedeno u točki I. izreke, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 8.562,50 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.406,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

Protiv citirane presude, i to u dosuđujućem dijelu točke I. izreke te u točki II. izreke, žali se tuženik, pobijajući istu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.; dalje: ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe članka 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.), predlažući drugostupanjskom sudu pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti.

Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode.

Žalba tuženika je neosnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 5.154,73 kn bruto na ime prekovremenog rada (preko redovnog mjesečnog fonda sati) te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za vremensko razdoblje od prosinca 2013. do studenog 2018.

U konkretnom slučaju, s obzirom na vrijednost predmeta spora, radi se o sporu male vrijednosti, u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, radi čega se presuda može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sve sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

Ispitujući pobijanu presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda u bitnom proizlazi slijedeće:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre – tehničara na Specijalističkom zavodu za glaukom;

- da je tužiteljica ostvarila rad u većem opsegu od redovnog mjesečnog fonda sati tako što je radila na blagdane i neradne dane koji "padaju" od ponedjeljka do petka,

- da je tuženik tužiteljici naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćivao u umanjenom iznosu;

- da je vještačenje visine tužbenog traženja obavila L. T. G., dipl. oec., stalna sudska vještakinja za financijsku struku.

Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 88/13., 143/13.; dalje KU/13) u odredbi članka 47. stavka 2. propisuje da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Stavkom 3. istog članka je propisano da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

Isto je propisano i odredbom članka 45. stavaka 2. i 3. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18.; dalje: KU/18).

Odredbom članka 51. stavka 1. KU/13 i članka 49. stavka 1. KU/18, propisano je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50% i za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.

Odredbom članka 58. stavka 9. KU/13 i članka 49. stavaka 9. i 10. KU/18 propisano je da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati te da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

Nastavno, sukladno Zaključku broj 148 Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati, a svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad i tako trebaju biti plaćeni. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti.

Nadalje, odredbom članka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/08., 74/11., 130/11.; dalje: ZBSN/96), koji je važio u utuženom razdoblju, propisani su blagdani i neradni dani u RH, dok je odredbom članka 5. istog zakona propisano da zaposlenici u dane iz članka 1. imaju pravo na naknadu plaće.

Temeljem navedenih je propisa vještakinja utvrdila koji su blagdani i neradni dani u utuženom razdoblju ostvareni u utuženom razdoblju u periodu od ponedjeljka do petka, a koji dani se izuzimaju iz obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati. 

U konkretnom slučaju, tuženik je redovni mjesečni fond sati utvrđivao u odnosu na dnevni raspored rada, a suprotno citiranim odredbama kolektivnih ugovora iz kojih proizlazi da se mjesečni fond radnih sati dobije umnoškom broja radnih sati s brojem radnih dana na nivou mjeseca, što znači da su blagdani i neradni dani isključeni iz tog umnoška.

Što se tiče zahtjeva tužiteljice za naknadu razlike plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, za istaknuti je da je odredbom članka 36. stavka 2. KU/13 i članka 34. stavka 2. KU/18 propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca ako je to za njega povoljnije.

S obzirom da tuženik tužiteljici nije obračunavao plaću i naknadu plaće u skladu s naprijed navedenim odredbama kolektivnih ugovora i odredaba ZBSN/96, koji su bili na snazi u utuženom periodu, a imajući u vidu i provedeno financijsko vještačenje, pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

Jednako tako, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je smatrao da se visina razlike naknade plaće ima računati na temelju citiranih odredaba ZBSN/96, koji propisuje blagdane i neradne dane za sve radnike u RH, pa tako i za tužiteljicu, odnosno da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni Zaključka broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora.

Pravilna je i odluka o parničnom trošku, jer je donesena pravilnom primjenom odredbi članka 154. i članka 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika  ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.).

Stoga je valjalo, pozivom na odredbu članka 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

 

U Splitu 27. studenoga 2020.