79 K-432/2020-8

 

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku                                                                                    79 K-432/2020-8

Europska avenija 7

31000 Osijek                                                                                                                                        

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Jadranki Seletković, kao sucu pojedincu  uz sudjelovanje Melite Kovačević, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. S. B. zbog kaznenog djela iz čl. 314. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje u tekstu: KZ/11).povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u O. br. K-DO-1075/2019-7 od 27. prosinca 2019., nakon održane i završene javne rasprave  25. studenog 2020., u nazočnosti savjetnice Općinskog državnog odvjetništva u O., (dalje u tekstu ODO u O.)  S. M., okr. S. B. i  izabranog branitelja okr. G. M. odvjetnika iz O., a u odsutnosti oštećenika S. D., javno objavio  27.studenog 2020. i

 

p r e s u d i o   j e

 

Okr. S. B., OIB, sina N. i L. r. Ž., rođen. u Đ., s prebivalištem u Đ., K. 3, državljanin RH, po zanimanju strojarski i prometni  tehničar, u mirovini sa mirovinom u iznosu od 1.800,00 kn, oženjen, supruga zaposlena, otac troje djece, dvoje maloljetne djece a jedno punoljetno, neosuđivan,

 

k r i v     j e

              što je

 

dana 13. studenoga 2019. oko 19,35 sati u Đ., P. ispred kbr. 32, nakon što je policijski službenik PP Đ. S. D. u redovnoj kontroli prometa službenim vozilom zaustavio H. B. radi vožnje nedozvoljenom brzinom u naselju sa osobnim automobilom marke BMW reg. oznake D. u kojem je okrivljenik sjedio na zadnjem sjedištu, prilikom postupanja policijskog službenika radi počinjenog prekršaja i ispisivanja prekršajnog naloga za H. B., u nakani da spriječi policijskog službenika u obavljanju službene radnje ispisivanja prekršajnog naloga izašao iz osobnog automobila i prišao policijskom službeniku, kojom prilikom mu je  policijski službenik izdao naredbu da pođe u policijsku postaju zbog vrijeđanja  pogrdnim riječima i psovanja majke, a koju naredbu je okr. odbio, na što mu je policijski službenik rekao da će protiv njega uporabiti sredstva prisile i kada ga je uhvatio za ruku radi privođenja, okr. se otimao, otrgnuo i s obje ruke dva puta odgurnuo u prsa policijskog službenika,  uslijed čega je policijski službenik u prostorijama PP Đ. ispisao prekršajni nalog,

 

              dakle, s namjerom da počini kazneno djelo poduzeo radnju koja prostorno i neposredno prethodi da uporabom sile spriječi službenu osobu u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti,

 

              pa je time počinio kazneno djelo protiv javnog reda - pokušaj prisile prema službenoj osobi - opisano u članku 314. stavku 1. u svezi sa člankom 34.  KZ/11, a kažnjivo po članku 314. stavku 1. KZ/11.

 

              pa sud  okr.  S. B. na temelju čl. 314. st.1.KZ/11 ,i  čl.44. KZ/11 u svezi sa  čl. 34. KZ/11.

 

o s u đ u j e

 

NA  KAZNU ZATVORA

u trajanju od 8 (osam) mjeseci

 

 

a temeljem čl. 55. st. 1.  KZ/11,  okr. se zamjenjuje kazna zatvora

 

RADOM ZA OPĆE DOBRO NA SLOBODI

 

tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada, što ukupno iznosi  480  (četrstoosamdeset)  sati rada.

 

 

Na temelju  čl. 55. st. 5. i 6. KZ/11, rad za opće dobro izvršit će se u roku koje odredi nadležno tijelo za probaciju, vodeći računa o mogućnostima okrivljenice  obzirom na njezine  osobne prilike i zaposlenje, s tim da rok ne može biti kraći od jednog mjeseca, niti dulji od 2 (dvije) godine, računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.

 

Na temelju čl. 55. st. 9. KZ/11, ako okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u propisanom roku, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili ne izvršenom dijelu.               

 

              Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t.  6.  ZKP/08 okr. se obvezuje na plaćanje troška kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 500, 00 kn,  na ime paušalne svote u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

 

Obrazloženje

 

              Općinsko državno odvjetništvo iz O., podnijelo je ovom Sudu optužnicu broj: K-DO-1075/2019  27.prosinca 2019., protiv okr. S. B., zbog kaznenog djela protiv  javnog reda - pokušaj prisile prema službenoj osobi - opisano u članku 314. stavku 1. u svezi sa člankom 34.  KZ/11, a kažnjivo po članku 314. stavku 1. KZ/11., činjenično  opisano u izreci ove presude.

 

Oštećeni S. D. se očitovao da  ne postavlja  imovinskopravni  zahtjev prema okrivljenome.

 

Pozvan da se očituje na temelju čl. 415. st. 3. ZKP/08    okr.  S. B. se izjasnio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje je predmet optužnice.

 

U svojoj obrani, koju je dao na kraju dokaznog postupka, navodi da iskazuje sukladno kao u  Policijskoj postaji Đ. 14. studenog 2019. Kritične zgode vozilom je upravljao njegov  sin star 23 godine,  a on je sjedio iza njega. Na mjestu suvozača bio  je drugi sin a supruga  iza suvozača. Vraćali su se  sa mora. Sin je vozio od S. do Đ., striktno po njegovim  uputama jer je položio vozački ispit prije tri godine, a on je profesionalni vozač. U  Đ. su primijetili  iza njih policijsko vozilo sa uključenom rotacijom te je rekao H. da stane sa strane da policija  prođe. Policija je stala iza njih  na udaljenosti od 10 metara, ne sjeća se kako,  misli da su  sišli sa ceste na parkiralište, a policijsko vozilo je stalo pored ceste, paralelno sa cestom. Svi su otvorili prozor. Policajac je došao do vozila  i zatražio od   H. vozačku i prometnu no nije pozdravio. Pitao je policajca zašto ih je zaustavio, no nije odgovorio već je rekao H. da dođe u policijski auto. Krenuo je za  H. da vidi zašto ih je zaustavio.  H. je došao do policijskog vozila a policajac je  sjeo u vozilu te mu  pokazao  kameru i da je snimljen u prekoračenju brzine, što je i on vidio,  jer su vozačeva vrata  bila  otvorena. H. se okrenio i otišao od auta, a kako je  vidio brzinu, ne zna točno koja je bila 60 ili 70, pitao je policajca koja je dozvoljena brzina, na što mu je rekao  50. Rekao je   da nije, da je 60, da ima znak, na što ge  je policajac pitao, kako ti znaš da je 60, otkad ti imaš vozačku dozvolu. Rekao mu je da ju ima duže nego on, te da je tamo ograničenje 60, na što mu je policajac rekao  da ako mu nešto nije jasno se javi gradonačelniku grada Đ., M.. Na to se okrenuo  i krenuo prema autu te   opsovao,  ne zna što, na što je policajac izletio iz auta i udario ga štakom u glavu govoreći, nećeš ti meni psovat, dosta je meni takvih. Kako mu je bio blizu, osjetio je zadah alkohola, nije mogao vjerovati što se dešava, bio je u šoku, jer tako što niije doživio. To  su vidjeli supruga i sinovi  te su istrčali iz auta, supruga je vikala, Siniša on je tebe udario, a policajac je na to pitao,  hoćeš da te privedem,  što je ponovio više puta. Rekao je  supruzi da ga je udario i da ide po svoje papire i ravno u policiju da ga prijavi. Otišao je do auta, uzeo novčanik i krenuo trčeći prema policijskoj postaji koja je bila udaljena 600-700 m u čemu ga  policajac  nije spriječavao, nego mu je samo u  jednom trenutku, kad ga je sustigao policijskim autom,   rekao da se predomisli, te ga zvao  imenom da se vrati i ne ide u policiju, na što mu nije ništa  rekao. U postaji je dežurnom na upit što se desilo ispričao događaj a potom je došao i policajac D.. Dežurni  mu je rekao da pričeka da će napisati što je prijavio no  kad je došao do dijela  kada ga  je policajac udario, dežurni  mu je rekao da to ne može napisati, a na upit zašto,  rekao  da to mora sam napisati te je on stoga  nastavio pisati zapisnik sam opisujući cijeli događaj. Potom je došao drugi policajac te  ga alkotestirao. Tražio je da se alkotestira i policajac koji ga je udario, no rekli su da neće  jer znaju da on ne pije, što mu je bilo čudno, a iako je inzistirao odbili su. Kad mu je dežurni rekao, pozvao je obitelj da daju izjavu. Policajca D. zna jer su išli u srednju školu,  nisu bili u nikakvim posebnim odnosima no pozdravljali su se na ulici. U policiji je napisao primjedbu na rad policije i to samo u djelu da nisu alko testirali D..

Na poseban upit branitelja navodi,  kad je došao do policijskog vozila niije imao namjeru spriječiti policajca u obavljanju njegovih dužnosti, pisanja prekršajnog naloga, već ga je samo došao pitati  zašto ih je zaustavio. Policajac osim riječi, hoćeš li da te privedem što je ponovio par puta, ništa drugo nije poduzimao prema njemu.

Na poseban upit savjetnice ODO, navodi da  ni u jednom trenutku policajac nije tražio da sjedne u njegov auto,    udario ga je šakom u glavu a hitna je bila u policiji. Poslije nije  zatražio pomoć u bolnici, nego je samo otišao kod svoje liječnice i na psihijatriju.

Na poseban upit suca navodi da  vozi 17 godina.Kada vozilo prati policijskovozilo  s rotacijom, vozač se mora zaustaviti ili stati sa strane. Sin  je bio punoljetan i imao više godina vozačku dozvolu, a kada je davao iskaz na raspravi  izgubio  se i nije znao što  točno govori. Za ovih  17 godina vožnje, kad god ga je policija zaustavila rekla je razlog zaustavljanja. H. je platio kaznu za prekoračenje brzine jer je tu stvarno bilo ograničenje 50 km na sat, a on je dobio kaznu za vrijeđanje i omalovažavanje policijskog službenika koju je  platio i niije se žalio na istu.

 

U  dokaznom postupku, sud je  uz suglasnost stranaka izveo dokaze optužbe, uvid  u službenu iskaznicu MUP-a RH za S. D., Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola broj 01597160 za okrivljenika,              Prijava HMP Đ., te izveo dokaz saslušanja oštećenog kao svjedoka S. D..

 

Na temelju uvida u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola broj 01597160 za okrivljenika na listu spisa 8, sud je utvrdio da  okrivljenik kritične zgode nije bio u alkoholiziranom stanju.

 

Na temelju uvida u intervenciju Zavoda za Hitnu  medicinu na listu spisa 9, sud je utvrdio da je okrivljenik 13.studenog 2020. pregledan u Policijskoj postaji Đ., te da nisu utvrđene ozlijede.

 

Ispitan kao  svjedok žrtva ošt. S. D. iskazuje sukladno kao sukladno kao u ODO O. 9. prosinca 2019., na str. 16 do 19 spisa.

Na upit branitelja okr. navodi da je kritične zgode  zaustavio vozilo kojim je upravljao H. B., a radi prekoračenja brzine. Prišao je vozilu, kojom prilikom mu je okr.,  kojeg inače zna iz Đ., naime išli su  2 godine u srednju školu 2 godine,  nisu prijatelji no pozdravljaju se, počeo   podrugljivo dobacivati sa stražnjeg sjedala, što je D., jesi me zaustavio radi svjetla. Rekao  mu je da mu se ne može tako obraćati, te  se obratio H. B. i rekao da uzme svoje dokumente i dođe do policijskog vozila, te  se udaljio i sjeo u vozilo. Pisao je prekršajni nalog na ime H. B., a radi prekoračenja brzine na  dionici  gdje je ograničenje brzine 50 km/h, kad je okr. pristupio  do vozila  i rekao mu da ih je  zaustavio radi brzine od 75 km, a da je ograničenje  70 km/h te nastavio  u tom smislu govoreći da  sin vozi iz S., a  da ga on  jebe  u Đ. za brzinu. Rekao mu je  da  ne jebe nikoga  i da bilo najbolje da se udalji od vozila  da može  završiti pisanje prekršajnog naloga.   Na što mu je rekao, po njemu,  zbog ničega, ničim izazvan, da mu jebe pičku materinu. Ostao je u šoku, nije se tome nadao, radi 28 godina  kao policajac, imao je posla sa svakakvim ljudima, od asocijalnih do drugih, ali ovakvo što nije  nikada doživio. Izašao je stoga iz vozila  te ga pitao što je to rekao, na što je  povišenim tonom ponovio i rekao mu,  ma jebem ja tebi pičku materinu. Rekao mu je da ne može tako,  da će ga  zbog vrijeđanja i omalovažavanja privesti u policijsku postaju te da mora krenuti u pol. postaju sa njim  što je   odbio učiniti. Stoga mu je izdao naredbu da sjedne u policijsko vozilo i da će krenuti u pol. postaju što je  također odbio na što mu je  rekao, da će ukoliko ne bude dobrovoljno sjeo u pol. vozilo, biti  prisiljen uporabiti sredstva prisile. Kako i   dalje nije htio sjesti u vozilo, pokušao je upotrijebit sredstvo prisile, prišao  mu  je i uhvatio ga svojom desnom rukom za njegovu desnu ruku u visini ramena, u namjeri da napravi ključ na lakat što nije uspio iz razloga što se   počeo intenzivno opirati. Uspio ga je samo neko vrijeme držati za rame, nakon čega mu se uspio otrgnuti a istom prilikom ga je i  dva puta objema rukama odgurnuo u predjelu prsa, no ostao je stajati na nogama, ali  je  od udarca malo ustuknuo unazad. Na to su  do njih došli   supruga i sin  okr. te  stali između njih  i počeli smirivati okr.  te su ga čak i uhvatili i držali da i dalje ne nasrće na njega. Rekao je okr. supruzi i sinu da se sklone od S. jer mora ići u postaju, na što je okr. rekao  da ide sam u postaju, a on  mu rekao da može ići, na što je okr. krenuo pješke prema postaji, a on za  njim u vozilu. Procijenio je da je ovakvo postupanje najbolje i da će štetne posljedice bite manje, nego da je ustrajao s primjenom prisile, daljnje vrste, uporabe spreja i gumene palice, a što nije htio pred njegovom obitelji. Došli su zajedno u pol. postaju, a daljnje postupanje preuzele su kolege, tako da nema neposrednih saznanja o daljnjem postupanju. Napominje da kako nije završio ispisivanje prekršajnog naloga na ime H. B. zbog narečenog događaja, te je H. rekao da pristupi poslije u policijsku postaju gdje će završiti ispisivanje prekršajnog naloga.  H. je  na licu mjesta rekao da će provjeriti da li ispunjava uvjete za davanje upozorbe, odnosno da nije već dobio upozorbu ili neku prekršajnu kaznu, međutim u postaji je utvrdio da ne ispunjava uvjete te je ispisao prekršajni nalog.

Na poseban upit zamjenika ODO-a, sa smiješkom odgovara, da nije bio  alkoholiziran kritične zgode,  naime uopće ne konzumira alkohol. Nakon ovog događaja okr. mu se nije obratio niti ispričao za narečene psovke i ponašanje. Prilikom postupanja prema okr., nije ga niti jednom udario.

Okr. ima primjedbu na iskaz svjedoka, navodeći da je sve što je rekao netočno. Točno je da ih je zaustavio s rotacijskim oznakama, kao kriminalce.

Nakon iskazane primjedbe, oštećeni D. navodi da  ostaje u cijelosti kod svog iskaza.

U dokaznom postupku sud je izveo i dokaze obrane i to: izvršio  uvid u Prekršajni nalog P. postaje Đ. na ime S. B. od 18.11.2019. broj. 511-07-27/05-3-45-1-2019, Obavezni prekršajni nalog od 30. studenog 2019., na ime  H. B., sa povratnicom, Zapisnik o izmjerenoj brzini kretanja vozila, Izvješće o počinjenom prekršaju, presliku uplatnice na iznos od 500,00 kuna i izveo dokaz saslušanjem svjedoka Z. B. i H. B..

 

Na temelju uvida u Prekršajni nalog P. postaje  Đ. na ime S. B. od 18.11.2019. broj. 511-07-27/05-3-45-1-2019, sud je utvrdio da je istim okrivljenik oglašen krivim što je dana  13. studenoga 2019. oko 19,29 sati u Đ., P. kbr. , prilikom nadzora prometa  zaustavljeno  vozilo   reg. oznake, te utvrđen  prekršaj iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama  prekoračenja brzine kojom prilikom je vrijeđao i omalovažavao policijskog službenika  za vrijeme vršenja službene radnje  na način da je u svojstvu putnika uputio  uvredljive i omalovažavajuće  riječi pol.službeniku ."Što se praviš pametan, mali mi vozi od S. ti ga sad pred kućom zajebavaš", a nakon upozorenja  da prestane isti se ponovno obraća pol.službeniku  riječima "Jebem ti mater" i  "Ma jebem ja tebi pičku materinu" čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po  čl.17.st.1.Zakona o prekršajima protiv javnog reda  te kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 kn.

Na ime uvida u Obavezni prekršajni nalog od 30. studenog 2019. na ime  H. B., sud je utvrdio da je isti ispisan  u Policijskoj postaji Đ., a okrivljenik oglašen krivim što je dana 13. studenoga 2019. u 19,29 sati u Đ., u ulici P.P. kod kč.br. upravljao vozilom reg. oznake, kroz  naseljeno mjesto gdje je prometnim pravilom  dopuštena brzina kretanja 50 km/h, brzinom od 75 km/h čime je počinio prekršaj iz čl. 53. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama   te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 500,00 kn.

Na temelju uvida u Zapisnik o izmjerenoj brzini kretanja vozila, i  Izvješću o počinjenom prekršaju, sud je utvrdio da je H. B. nadnevka 13. studenoga 2019. u 19,29 sati upravljao vozilom brzinom od 75/h.

Iz svjedočkog iskaza Z. B. proizlazi da je kritične zgode sjedila  iza  sa  suprugom S.,  u vozilu kojim je upravljao sin H., a na mjestu suvozača je sjedio  sin D.. Zaustavio ih je policajac kojeg poznaje iz grada, no nije znala njegovo ime, te  rekao H. da dođe do njegovog vozila radi nekog prekršaja, nije čula što govori. H. i S. otišli su do pol. vozila koje je bilo na istoj strani gdje i njihovo vozilo a udaljeno  najmanje 6 m. Kako je mjesto bilo osvijetljeno javnom rasvjetom,  vidjela je pol. vozilo, policajaca  u autu  i S. kod vrata vozača nagnut kroz otvoren prozor u pol. vozilo. U jednom trenutku vidjela je da je policajac udario S., lupio mu šamar,  na sto je  policajac izašao  iz vozila. S. se počeo udaljavati  a ona je  izašla iz vozila da vidi što se dešava. Za to vrijeme H. nije bio tamo nazočan, misli da se već udaljio od pol. vozila. Prišla  im je i stala između,  bojala se da će ga nastaviti  tući, pitala je o čemu se radi, na što joj se policajac  bijesno unio u facu, te joj rekao da se odmakne jer ga sprečava u njegovom poslu. Odmaknula se, a S. je otišao do njihovog vozila, uzeo dokumente i rekao  policajcu i njoj da ide na policiju prijaviti  napad policajca na njega te se udaljio prema pol. postaji  koja je udaljena jedno 100-ak metara, a ona je sjela u vozilo, kao i H., koji je bio kod njihovog auta, te su svi troje otišli u pol. postaju. Negdje u isto vrijeme je i S. došao u pol. postaju, gdje su ih razdvojili, S. je otišao kod drugog policajca, te su dali iskaz.

Na upit zamjenika ODO-a da li je policijski službenik pozvao njenog supruga S. da dođe do njegovog vozila, navodi da to  nije čula, a sinu H. je rekao da dođe do pol. vozila. H. je prvi izašao iz vozila i otišao do pol. vozila, a po tome je izašao i njen suprug, nakon par minuta, ne zna točno. Gdje se sin H. nalazio u trenutku kada je S. bio kod pol. vozila i nagnuo se kroz prozor vozača, ne može se  točno očitovati. U trenutku kada je S. bio nagnut kroz prozor pol. vozila bio joj je okrenut leđima. Na upit kojom rukom je policajac udario S.,  odgovara da je vidjela da ga je ošamario odnosno  udario otvorenim dlanom desne ruke. Prozor vozača u pol. vozilu bio je otvoren, a ona je  sjedila u vozilu za to vrijeme a prozori  njihovog  vozila su bili zatvoreni. Ona je inače vozač. A na upit da li bi mogla sjedeći na mjestu vozača udariti šamar osobi koja je nagnuta kroz prozor vozača, ne može reći, morala bi to probati. Ne  sjeća se  da bi vidjela da bi policajac držao S. za ramena, naime, to je za nju bila stresna situaciju. S. kada je izlazio iz auta, rekao je da ide vidjeti što je H. napravio, a iz razloga što ih je policajac zaustavio s rotacijom, nisu brzo vozili i nisu znali razlog zaustavljanja a  iskreno rečeno ne zna što je policajac rekao H. kada ga je zaustavio, koji je razlog zaustavljanja. Nije  čula niti u jednom trenutku da bi suprug psovao pičku materinu policajcu. Sjeća se da je po zaustavljanju suprug  pitao policajca da li ih je zaustavio radi svjetala, a na što mu je policajac rekao, ne. Pri tome se policajac, obraćajući H. ponašao  normalno, pitao ga je dokumente.

Na upit suca navodi da se ne sjeća  da bi se  suprug obratio policajcu nekim imenom, nadimkom ili sl. Suprugovo pitanje da li ga je zaustavio zbog svjetala, je bilo više u šali, a ne sjeća se da li mu  se obraćao sa vi ili ti. Tog dana vraćali su se s mora, bili su u T. na jedrenju, a ne sjeća se da bi suprug spominjao policajcu da idu s mora. Ne sjeća se da bi policajac rekao suprugu da sjedne u pol. vozilo i da krenu u policijsku postaju. Sjeća se da se S. počeo udaljavao od pol. vozila i krenuo prema njihovom vozilu, na što je policajac  krenuo za njim, a ona došla do policajca te stala pred njega  a S. otišao do vozila da uzme dokumente.  Zbog stresne situacije, ne sjeća se niti jednog dijela razgovora pol. službenika prema suprugu za vrijeme dok je bila izvan vozila.  Vozač je od 18. godine i za to vrijeme je imala niz postupanja sa pol. službenicima, te poznaje njihov način rada u prometu.

 

Zamjenik ODO-a stavlja primjedbu u dijelu kada je iskazala da je policajac  desnom rukom ošamario okr., sjedeći u pol. automobilu kroz otvoreni prozor, jer je ta situacija životno nemoguća. Ujedno stavlja primjedbu na dio iskaza svjedokinje kada je izjavila da se ne sjeća  ničega od  razgovora okr. i pol. službenika.

 

Nakon iskazane primjedbe svjedokinja navodi da  ostaje u cijelosti kod svog iskaza.

 

Iz svjedočkog iskaza H. B. proizlazi da je  kritične zgode upravljao vozilom, na mjestu suvozača bio je otac, iza   njega majka i brat. Vraćali su se s mora, ne može se sjetiti, jedrili su. U Đ. ih je zaustavila policija zbog prebrze vožnje što mu je  policajac rekao kada ga je zaustavio te rekao da  dođe do vozila da pogleda uređaj i snimljenu brzinu. Ne sjeća se da bi otac nešto komentirao, zbog čega bi ih policajac zaustavio, odnosno da bi nešto policajcu u tom smislu rekao. Otišao je do pol. vozila, pogledao brzinu te mu je  policajac  rekao da se vrati do vozila, da će napisati kaznu, te se vratio u vozilo. Na to je otac rekao da ide vidjeti o čemu se radi te je i otišao do policijskog vozila. Vidio ga je da stoji pored pol. vozila, kod vrata vozača i nešto priča s policajcem no nije  bio nagnut u pol. vozilo. Ubrzo je policajac izašao iz vozila, stao do oca i u jednom trenutku ga je, a to što je dobro vidio, zatvorenom šakom desnom ruka udario u predjelu vrata.  Mama i on istrčali su iz vozila do pol. vozila. Policajac i otac su se svađali odnosno  nisu se svađali, nego je otac samo rekao policajcu da će otići u pol. postaju prijaviti napad,  policajac nije ništa rekao a otac se uputio prema njihovom  vozilu da uzme dokumente. Mama, on i policajac nisu ništa razgovarali. Policajac se  vratio u pol. vozilo, a mama i on vratili u njihovo vozilo, dok je tata pješke otišao  do policije a oni vozilom.

 

Na upit branitelja okr. iskazuje da je prekršajni nalog za prebrzu vožnju dobio u policiji.

Na upit zamjenika navodi, da se policajac prema njemu ponašao normalno prilikom procesuiranja brze vožnje. Navodi da se otac  niti u jednom trenutku nije miješao u njihov  razgovor. Policajac mu nije rekao zapriječenu kaznu za brzu vožnju, nego tek kada je došao u postaju. Kada je došao do policajca da provjeri brzinu, sjedio je u vozilu kao i kad je odlazio, a prozor je bio otvoren. Vratio se u vozilo te  rekao  ocu da je vidio brzinu i da sada čeka da mu napiše kaznu. Na to je otac rekao da ide vidjeti o čemu se radi, no ne zna šta je s tim mislio. Navodi da je zaustavljen prije ljekarne, tj. kružnog toka te parkirao na parking ispred jedne kuće, a pol. vozilo je bilo parkirano dva parkirna mjesta dalje, odnosno bili su  parkirani paralelno. Otac je otišao sam do pol. vozila,  policajac ga nije zvao. Vidio je da ga je policajac udario  desnom rukom i to šakom u desnu stranu vrata kojom prilikom su bili okrenuti jedan prema drugom licem. Siguran je da policajac nije ni na koji način držao oca, odnosno nije bilo drugog fizičkog kontakta osim ovog udarca. Kada je nakon udarca došao do njih,  stao je pored oca. Otac niti policajac nisu  psovali, nego je policajac rekao ocu da će ga privesti, a nije rekao zašto, na što je  otac rekao da će sam otići u policiju. Otišao je u pol. postaju sa mamom, a iz razloga što mu je policajac rekao da dođe u pol. postaju po kaznu. U policijskoj postaji je dobio prekršajni nalog od drugog policajca a kaznu je platio.

 

Na upit suca navodi da je policijski službenik rekao ocu da će ga privesti i da sjedne u pol. vozilo da idu u postaju, na što je otac rekao da neće i da će otići sam. Ne  sjeća se  što je policajac na to rekao a ne sjeća  se da bi istom prilikom policajac rekao da će uporabiti sredstva prisile ukoliko ne sjedne u pol. auto. Uživo nije  nikada vidio kako policija upotrebljava  sredstva prisile.

 

Na iskaz svjedoka zamjenik ODO iznosi primjedbu u dijelu kada je rekao da je policajac šakom udario ošt. desnom rukom, kada su bili okrenuti jedan prema drugom, što također nije životno izvedivo.

 

Nakon iskazane primjedbe, svjedok iskazuje  da ostaje u cijelosti kod svog iskaza, da je vidio da je policajac udario na taj način njegovog oca.

             

Stranke nisu imale primjedbi na izvedene i pročitane dokaze a niti daljnjih dokaznih prijedloga.

 

Na kraju dokaznog postupka sud je  izvršio uvid u izvadak iz kaznene evidencije na listu spisa 20.

 

              Analizirajući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno,  sud nalazi za utvrđeno i dokazano da je okr. S. B. počinio kazneno djelo protiv  javnog reda - pokušaj prisile prema službenoj osobi - opisano u članku 314. stavku 1. u svezi sa člankom 34.  KZ/11, a kažnjivo po članku 314. stavku 1. KZ/11 i to u vrijeme i na način kako je to označeno u izreci presude, te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kazneno pravnu odgovornost.

 

Okrivljenik dosljedno tijekom postupka osporava da je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

 

Nesporno je da je okrivljenik kritične zgode bio putnik u vozilu reg.oznake kojim je upravljao njegov sin H. B..

 

Nesporno je da je istom zgodom, policijski službenik,  ošt. D., u redovnom nadzoru brzine snimio brzinu kretanja narečenog vozila od 75 km/h u naseljenom mjestu gdje je dopuštena brzina 50 km/h te  isto vozilo i zaustavio.

 

Sud nalazi za nesporno utvrđenim, da je za vrijeme dok je policijski službenik, ošt. S. D.,  u policijskom vozilu ispisivao prekršajni nalog  na ime H. B.,  okrivljenik došao do policijskog vozila, a što  proizlazi iz  okolnosnog svjedočkog iskaza ošt.S. D. da je pisao prekršajni nalog na ime H. B., a radi prekoračenja brzine kad je okr. pristupio  do vozila  isvjedočkog iskaza  H. B. u djelu da  kad mu je policajac rekao da se vrati do vozila a da će on napisati kaznu, okrivljenik, njegov otac,  otišao do policijskog vozila i  kod vrata vozača  nešto pričao s policajcem.

 

Sporno je u postupku  bilo, da li je okrivljenik znao razlog zaustavljanja vozila, odnosno da li je istom prilikom policijski službenik, ošt.D., po zaustavljanju rekao vozaču, H. B.,  razlog zaustavljanja,  te da li je istom zgodom okrivljenik izašao iz vozila u nakani da spriječi policijskog službenika S. D. u obavljanju službene radnje ispisivanja prekršajnog naloga ili kako se okrivljenik brani da je  razlog izlaska bio što policijski službenik nije rekao razlog zaustavljanja.

 

Na temelju svjedočkog iskaza H. B. u djelu da ih je u Đ. zaustavila policija zbog prebrze vožnje, što mu je  policajac rekao kada ga je zaustavio, te rekao da  dođe do vozila da pogleda uređaj i snimljenu brzinu, te svjedočkog iskaza Z. B. u djelu da je policajac rekao  H. da dođe do njegovog vozila radi nekog prekršaja, sud nalazi za nesporno utvrđenim da je okrivljenik, po zaustavljanju vozila bio upoznat sa razlogom zaustavljanja i to  prekoračenja dozvoljene brzine kretanja a  slijedom čega da će uslijediti i sankcioniranje prekršaja.  

 

Da  je okrivljenik potom došao do policijskog vozila i ošt. D. u nakani da ga spriječi  u obavljanju službene radnje ispisivanja prekršajnog naloga Sud nalazi nesporno utvrđenim  na temelju   svjedočkog iskaza H. B. u djelu da je nakon što se  vratio  u vozilo i  rekao  ocu da je vidio brzinu i da sada čeka da mu napiše kaznu, otac  rekao da ide vidjeti o čemu se radi i -svjedočkog iskaza ošt. S. D. da mu je okr. rekao da ih je zaustavio radi brzine od 75 km, iako je ograničenje  70 km/h, da sin vozi iz S., a  da ga on  jebe ovdje u Đ.,  a iz djela obrane okr. u kojem iskazuje da je ošt. istom prilikom osporavao da je dozvoljena brzina 50 km/h,

a iz kojih svjedočkih iskaza nesporno proizlazi, prvo namjera okrivljenika da odlaskom do policajca spriječi sankcioniranje prekršaja, naime okrivljeniku je sin, H. B., jasno rekao da mu je policajac rekao da ide u auto i da čeka da mu napiše kaznu a nakon čega okr. ide do policajca kojom prilikom  pokušava osporiti dopuštenu brzinu kretanja inzistirajući da je dopuštena brzina kretanja  na toj dionici  70 km/h, a potom ne uspijevajući u istom, jasno izražava nezadovoljstvo što će sin nakon duge vožnje od S. biti sankcioniran  u Đ.,  a nakon što nije uspio u namjeri da spriječi ošt. u sankcioniranju, tj. ispisivanju prekršajnog naloga, svoje nezadovoljstvo i verbalno izrazio prvo vulgarnim riječima da ga policijski službenik "jebe u Đ."  a potom i  riječima da mu "jebe pičku materinu" a što je i ponovio a što okolnosno okr. i priznaje. Za istaći je da i okrivljenik u obrani ne osporava da je prilikom razgovora sa ošt. osporavao da je dozvoljena brzina kretanja 50 km/h.  uvjeravajući ga da ima i znak, za veću brzinu.

 

Nesporno je da ošt.D. istom zgodom nije  završio ispisivanje prekršajnog naloga, a što proizlazi  iz svjedočkog iskaza D., da nije  završio ispisivanje prekršajnog naloga te da je rekao H. B. da pristupi poslije u policijsku postaju gdje će  završiti ispisivanje prekršajnog naloga u čemu je sukladan svjedočki iskaz H. B. da je primio prekršajni nalog u policijskoj postaji.

 

Sud nalazi nesporno utvrđenim da ošt. nije završio pisanje prekršajnog naloga na ime H. B. zbog postupanja okrivljenika, a  kako to okolnosno proizlazi iz  svjedočkog iskaza ošt. D., da mu  je okr. potom opsovao mater  na što je izašao iz vozila, a nakon  potom i nakon opetovanog psovanja rekao okr. da će ga zbog vrijeđanja i omalovažavanja privesti u policijsku postaju te da mora s njim krenuti u pol. postaju što je  on odbio učiniti a potom mu  izdao i naredbu da sjedne u policijsko vozilo i da će krenuti u pol. postaju što je  također odbio a  prilikom pokušaja uporabe sile okr.  i tjelesno nasrnuo na njega  na način da ga je  dva puta objema rukama odgurnuo u predjelu prsa a nakon čega je ošt. prekinuo postupanje.

 

Da je  ošt. rekao okrivljeniku da će ga privesti proizlazi i iz  svjedočkog iskaza H. B. u djelu da je  policijski službenik rekao ocu da će ga privesti i da sjedne u pol. vozilo da idu u postaju, na što je otac rekao da neće,  a u kojem djelu je sukladna i obrana okrivljenika u djelu u kojem navodi da ga je policajac  pitao,  hoćeš da te privedem,  što je ponovio više puta.

 

Svjedočki iskaz H. B. u djelu u kojem je iskazao da se ne  sjeća  da bi istom prilikom policajac rekao da će uporabiti sredstva prisile ukoliko ne sjedne u pol. auto te da je siguran  da policajac nije ni na koji način držao oca, sud cijeni neistinitim i neuvjerljivim, a isti je u suprotnosti sa svjedočkim iskazom ošt.D. koji je sud ocijenio istinitim.

 

Slijedom navedenog obranu okrivljenika  da nije  bilo nikakve potrebe ni razloga za njegovo privođenje u policijsku postaju  kao i da se nije usprotivio privođenju je nedokazana, jer je suprotna naprijed navedenom iskazu D. i H. B.,  te usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

 

Obrana okrivljenika da ga je ošt. D. kritične zgode udario štakom u glavu je nedokazana, neuvjerljiva i neutemeljena.

 

Sud je u cijelosti pok vjeru iskazu ošt.D. da istom zgodom nije udario okr., ocjenjujući isti istinitim, ošt. je iskazao  okolnosno,  životno, sa okr. nije u zavadi,  štoviše po navodima okr. iako  nisu bili u nikakvim posebnim odnosima  su se  pozdravljali  na ulici a  po svjedočkom iskazu Z. B. ošt. se po zaustavljanju ponašao normalno, po svjedočkom iskazu ošt. se prema njemu ponašao normalno prilikom procesuiranja brze vožnje, te  po ocijeni suda ošt. nije imao niti jedan razlog da udari okr. već  je postupio sukladno policijskim ovlastima privođenja a  u  slučaju vrijeđanja i omalovažavanja policijskih službenika prilikom obavljanja dužnosti  u kojem djelu je i navod obrane okr. da mu je ošt. rekao da će ga privesti, što je ponovio par puta.

 

Svjedočke iskaze  Z. B. i  H. B. supruge i sina okrivljenika, u djelu da su vidjeli ošt. da je udario okr., sud cijeni neistinitima i usmjerenim na pomaganje okr. u izbjegavanju kaznene odgovornosti. Isti su u suprotnosti sa svjedočkim iskazom D. koji je sud ocijenio istinitim. Svjedočki iskazi Z. B. i H. B. su i međusobno oprečni jedan drugom, svjedočki iskaz H. B. da je ošt. udario okr. zatvorenom šakom desne ruke u desnu stranu vrata je i neživotan, jer je svjedok okolnosno iskazao da su u tom trenutku okr. i ošt.  bili okrenuti jedan prema drugom licima, svjedočki iskaz u tom djelu je i suprotan navodima obrane okr.  u kojem djelu je iskazao da ga je ošt. udario  štakom u glavu. Iskaz Z. B. je i neuvjerljiv te neživotan, iskazuje da joj je okr. bio  okrenut leđima, da su prozori  njihovog  vozila bili zatvoreni, vozila bila paralelno parkirana jedno pored drugog na udaljenosti od 6 m unatoč čemu je vidjela da je ošt. ošamario okr. što je neživotno.

 

Slijedom navedenog materijalnu obranu okrivljenog S. B. sud cijeni  nedokazanom, nelogičnom i neuvjerljivom te je ista  po ocjeni suda usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

 

Nesporno je da je okrivljenik zbog vrijeđanja i omalovažavanja policijskog službenika, ošt. D. kritične zgode pravomoćno prekršajno oglašen krivim i kažnjen zbog   vrijeđanja i omalovažavanja policijskog službenika a čime je počinio prekršaj  iz čl. 17. st. 1. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira  po  Prekršajnom nalogu PP Đ. broj: 511-07-27/05-3-45-1/219 od 18. studenog 2019., a kako postupanje okrivljenika a koje je činjenično i pravno opisano u izreci presude, predstavlja kazneno djelo pokušaja prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 1. u vezi s čl. 34. KZ/11  ne radi se o res iudicati jer utvrđene činjenice, nisu suštinski iste.

 

Okr. je  bio svjestan svoga djela i htio je njegovo počinjenje.

 

Slijedom navedenog za sud je nesporno da ošt. nije  mogao završiti ispisivanje prekršajnog naloga i uručiti ga vozaču H. B. zbog  opisanog postupanja okr. slijedom čega sud nalazi utvrđenim da su se u radnjama okr. stekla sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protiv javnog reda - pokušaj prisile prema službenoj osobi - opisano u članku 314. stavku 1. u svezi sa člankom 34.  KZ/11, a kažnjivo po članku 314. stavku 1. KZ/11. te ga je sud i oglasio krivim za terećeno kazneno djelo.

 

              Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kazne, sud je uzeo u obzir stupanj krivnje, društvenu opasnost djela i svrhu kažnjavanja.

 

              Pri tome je sud okr.  od olakotnih okolnosti cijenio da nije do sad osuđivan, da je oženjen i u mirovini i otac jednog maloljetnog djeteta.

 

Otegotne okolnosti sud nije utvrdio. 

 

Uvažavajući istaknute olakotne i otegnute okolnosti na strani okr., sud je okrivljeniku za navedeno kazneno djelo, temeljem čl. 314 st. 1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od  8 (osam) mjeseci.

 

Međutim,  uzimajući u obzir da okrivljenik nije do sada osuđivan, da  ima uredan život, sud smatra da se svrha kažnjavanja okrivljenika može postići i zamjenom izrečene kazne zatvora u trajanju od  8 (osam) mjeseci radom za opće dobro, na način da se jedan dan zatvora mijenja s dva sata rada, budući su ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 55. KZ/11, koje omogućavaju takvu zamjenu.

 

Naime, zamjenom izrečene kazne zatvora radom za opće dobro s jedne strane će se u dovoljnoj mjeri okrivljeniku uputiti prijekor za počinjeno kazneno djelo, te da osobnim radom i odnosom prema posljedicama izazvanim počinjenim djelom razvije svijest o štetnosti i odgovornosti za počinjeno djelo te neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela. Temeljem čl. 55. st. 2. i 5. KZ/11 rad za opće dobro izvršit će se u roku koji odredi nadležno tijelo za probaciju, vodeći računa o mogućnostima osuđenika, obzirom na njegove osobne prilike  s tim da rok ne može biti kraći od jednog mjeseca, niti dulji od dvije godine računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.

 

Ukoliko se okrivljenik u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju, ili mu se poziv ne može dostaviti na adresu koju je dao sudu, ili ukoliko okrivljenik ne da pristanak za rad za opće dobro, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja.

 

Isto tako, temeljem odredbe čl.55.st.7 KZ/11  ukoliko okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u roku koji će odrediti nadležno tijelo za probaciju, a koji rok ne može biti kraći od 1 (jednog) mjeseca, ni dulji od 2 (dvije) godine od početka izvršenja rada za opće dobro, sud će donijeti odluku kojom se određuje izvršenje kazne zatvora u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

 

Sud je mišljenja da je upravo izrečena kaznenopravna sankcija adekvatna težini kaznenog djela te stupnju krivnje okrivljenika, te mišljenja da će da će se u konkretnom slučaju samim izricanjem kazne bez njezinog izvršenja dovoljno djelovati na okr. da ubuduće ne čini nova  kaznena djela te na taj način ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11.

 

Naime, s obzirom na prethodno iznesene osobne prilike okrivljenika i činjenicu da je isti u mirovini,  sud smatra da bi odlaskom okrivljenika u zatvor na izdržavanje ove kazne zatvora  postigao se suprotan efekt u smislu specijalne prevencije, iako zasigurno bi bilo ispravno u smislu generalne prevencije. Stoga sud smatra da se ukazuje opravdanim i pravilnim zamijeniti kaznu zatvora radom za opće dobro gdje će okrivljenik ovim dobrotvornim radom, jer je ipak riječ o radu koji je obavlja bez naknade, moći odužiti društvu zbog svog protupravnog ponašanja.

 

Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. t.  6.  ZKP/08 okr. se obvezuje na plaćanje troška kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 500, 00 kn,  na ime paušalne svote u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a koji iznos odgovara kako imovinskim mogućnosti okrivljenika tako i težini i vrsti počinjenog kaznenog djela, a i dužini trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka.

              

              Slijedom izloženog odlučeno  je kao u izreci presude.

                           

U O., 27. studenog  2020.

 

                                                                                                            Sudac                                                                                                                                                                        Jadranka Seletković v.r.

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

              Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka ove presude. Žalba se podnosi pismeno u 5 istovjetnih primjeraka ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

 

DNA:

1. ODO u O. na br. K-DO-1075/2019-7

2. okr.S. B.

3. branitelj G. M.

4. ošt.S. D.

 

 

 

                                                                                    Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

                                                                                               Ljiljana Stolla