REPUBLIKA HRVATSKA
Trgovački sud u Zagrebu
Zagreb, Amruševa 2/II

P-2754/2018

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari stvari
prvotužitelja C d.o.o. ,B., OIB: i drugotužitelja
J-S d.o.o., V., OIB: , koje zastupa
punomoćnica A.K.R., odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Z –M d.o.o., Z., , OIB: , kojeg
zastupa punomoćnica M.K., odvjetnica u Zagrebu, radi isplate 2.079.186,95 kn, nakon
javne glavne rasprave zaključene 16. listopada 2020., u prisutnosti punomoćnica stranaka, 27.
studenog 2020. objavljene presude

p r e s u d i o j e

I. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženiku Z– M d.o.o., Z., , OIB: 06588149401 platiti prvotužitelju CROTAL d.o.o., Bjelovar,OIB:, iznos od 1.488.888,02 kn uvećan za
zakonsku zateznu kamatu tekuću od 21. ožujka 2018. do isplate po stopi koja se
određuje uvećanjem prosječe kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u
roku osam dana.

2. Nalaže se tuženiku Z – M d.o.o., Z., , OIB: 06588149401 platiti drugotužitelju J-S d.o.o.,V., , OIB: iznos od 590.298,93kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od 18. siječnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječe kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet
postotnih poena, u roku osam dana."

II. Nalaže se prvotužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu

od 148.888,80 kn, u roku osam dana.

2 P-2754/2018

III. Nalaže se drugotužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u

iznosu od 59.029,80 kn, u roku osam dana.

r i j e š i o j e

I. Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

"Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja - prvotužitelja C d.o.o.,
B. , OIB:, koju isti ima prema protivniku osiguranja - tuženiku Z – M d.o.o., Zagreb, , OIB: 06588149401 u iznosu od 1.488.888,02 kn sa zakonskom
zateznom kamatom tekućom od 21. ožujka 2018. do isplate po stopi koja se
određuje uvećanjem prosječe kamatne stope na stanja kredita odobrenih na
razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena
određuje se privremena mjera kojom se nalaže Financijskoj agenciji da naloži svim
bankama kod kojih tuženik ima otvoren račun da tuženiku ili trećoj osobi na
temelju naloga tuženika uskrati sa računa tuženika isplatu novčanog iznosa za koji
je određena privremena mjera."

II. Odbija se prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:

"Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja - drugotužitelja J-S d.o.o.,
V., OIB:, koju isti ima prema protivniku osiguranja - tuženiku Z – M d.o.o., Z., , OIB:, u iznosu od 590.298,93 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. siječnja 2018. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječe kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena
određuje se privremena mjera kojom se nalaže Financijskoj agenciji da naloži svim
bankama kod kojih tuženik ima otvoren račun da tuženiku ili trećoj osobi na
temelju naloga tuženika uskrati sa računa tuženika osiguranja isplatu novčanog
iznosa za koji je određena privremena mjera."

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je tuženik kao dio konzorcija izvođača
zajedno sa društvima D. d.d. i D.g. d.o.o. 7. svibnja 2015. zaključio sa
investitorom HŽ d.o.o. Ugovor broj 5/16 EU kojim su regulirana međusobna
prava i obveze vezano za izvođenje radova na rekonstrukciji postojećeg i izgradnji drugog
kolosijeka željezničke pruge na dionici D.S. – K. (dalje u tekstu: Osnovni
ugovor). Tuženik je 28. lipnja 2016. sa društvom H.N. d.d. zaključio
Ugovor o podizvođenju radova broj ZM.16.009.01.00. Prvotužitelj C. d.o.o. je 4.
travnja 2017. kao izvođač zaključio sa naručiteljem H.N. d.d. ugovor
kojim se prvotužitelj obvezao izvršiti dio radova koje je H.N. d.d.
preuzela izvoditi kao podizvođač tuženika temeljem Ugovora o izvođenju dijela radova na
rekonstrukciji postojećeg i izgradnji drugog kolosijeka željezničke pruge na dionici D.S.
- K. broj HE-NG-733/12, a sve za krajnjeg korisnika-investitora HŽ

3 P-2754/2018

d.o.o. Takav ugovor zaključio je i drugotužitelj J-S d.o.o. 6. srpnja 2017. sa društvom
H.N. d.d. kao naručiteljem pod jednakim uvjetima i na istoj osnovi.
Ugovorom zaključenim između prvotužitelja i H.N. d.d. ugovoreni su
radovi u ukupnoj vrijednosti od 2.090.839,70 kn uvećano za PDV prema ugovorenim
jediničnim cijenama za stvarno izvedene radove ovjerene u građevinskoj knjizi dok su sa
drugotužiteljem ugovoreni radovi u ukupnoj vrijednosti od 5.355.587,74 kn uvećano za PDV
te je ugovoreno kako će se obračun i plaćanje izvedenih radova obavljati privremenim
situacijama i okončanom situacijom dok će se plaćanje vršiti cesijom umjesto ispunjenja na
glavnog naručitelja Z.M. d.o.o. U oba ugovora je izrijekom navedeno kako
isti stupaju na snagu nakon obostranog potpisa ugovornih strana i nakon što na isti pisanu
suglasnost da glavni naručitelj Z.M. d.o.o. Člankom 12. Ugovora od 28.
lipnja 2016. sklopljenog između tuženika i H.N. d.d. ugovoreno je kako
je podizvoditelj odnosno H.N. d.d. uz nacrt vlastite privremene situacije
dužan priložiti i dostaviti naručitelju odnosno tuženiku privremene situacije svojih
podizvoditelja zajedno sa ugovorima o cesiji temeljem kojih će tuženik vršiti direktna
plaćanja na račune podizvoditeljevih podizvoditelja. Prethodno opisani ugovorni odnos u
stvarnosti je zaista funkcionirao. Tužitelji su mjesečne situacije podnosili na ovjeru
H.N. d.d. koje je nakon pregleda ovjerila i pripremila ugovor o ustupanju
potraživanja. Nakon što bi ugovor o ustupanju potraživanja potpisali tužitelji i H.N. d.d. isti bi bio dostavljen zajedno sa privremenim situacijama tuženiku koji bi
potpisao ugovor o ustupanju potraživanja te podmirio dužni iznos tužiteljima. Nakon što su
tužitelji izveli zadnji dio ugovorenih radova te izdali privremene situacije, H.N. d.d. je navedene situacije ovjerila i pripremila ugovore o ustupanju potraživanja
koje su ovjerili H.N. d.d. i tužitelji, ali je tuženik odbio ovjeriti
dostavljene ugovore o ustupanju potraživanja bez ikakvog obrazloženja. H.N. d.d. je pripremila Ugovor o ustupanju potraživanja broj 30/2018 u kojem je
obračunato potraživanje prvotužitelja po osnovi privremene situacije broj 77/P1/1 i
oslobođenog depozita u ukupnom iznosu od 1.488.888,02 kn. Da tuženik ne osporava visinu
potraživanja tužitelja proizlazi iz činjenice da je isti investitoru HŽ d.o.o.
podnio na ovjeru dostavljene situacije odnosno da je situirane radove obračunao investitoru u
sklopu Zbirne obračunske situacije broj 6 od 15. prosinca 2017., a koji je ovjerio dostavljenu
situaciju 21. prosinca 2017. čime su se ispunili svi ugovoreni uvjeti za plaćanje tužitelja
izravno od strane tuženika. Iz navedenog proizlazi da je tuženik sa svojim podizvoditeljem
društvom H.N. d.d. ugovorio da će H.N. d.d. uz
nacrte vlastitih privremenih situacija dostavljati i privremene situacije svojih podizvoditelja
zajedno sa ugovorima o cesiji temeljem kojih će tuženik vršiti direktna plaćanja na račune
podizvoditeljevih podizvoditelja odnosno tužitelja. H.N. d.d. je takav
način plaćanja ugovorila i sa svojim podizvoditeljima, tužiteljima, a s čime je tuženik bio
upoznat budući su navedeni ugovori stupili na snagu tek nakon što na njih pisanu suglasnost
da tuženik. Sve ugovorne strane su tijekom izvođenja radova postupale na prethodno opisani
način i tuženik je uredno ovjeravao dostavljene situacije i ugovore o cesiji te izravno plaćao
tužitelje sve do dostave prijedloga ugovora o ustupanju potraživanja za radove iz studenog

2017. kada je bezrazložno odbio potpisati dostavljene ugovore o cesiji. Iz svih priloženih
ugovora o ustupanju potraživanja kao i iz ugovora zaključenog između tužitelja i H.N. d.d. vidljivo je kako je ugovoren ustup umjesto ispunjenja sukladno čl. 88. st. 1.
Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje:
ZOO). Tuženik je unatoč ispunjenju svih ugovorenih uvjeta i nastupu svih ugovorenih
okolnosti bezrazložno odbio potpisati pripremljeni ugovor o cesiji. Tužitelj J-S d.o.o.,
svoje potraživanje temelji na radovima koje je izveo i koji su uključeni u 6 privremenu
situaciju za koju mu je prvotno pripremljen ugovor o cesiji broj 8/2018 i kojim je trebao biti

4 P-2754/2018

plaćen od tuženika po osnovi potraživanja koja je H.N. d.d. imala prema njemu po osnovi
6 privremene situacije. Naknadno je taj ugovor o cesiji zamijenjen ugovorom o cesiji broj
32/2018, a kojim je preneseno potraživanje po osnovi 7 privremene situacije, a kako je sve
navedeno u dopisu Hidroelektre od 23. ožujka 2018. (list 319 spisa). Dakle oba ugovora o
cesiji, i cesija broj 30/2018 i cesija 32/2018, trebala su se namiri kroz 7 privremenu situaciju.

Tužitelji su 20. studenog 2018. podnijeli prijedlog za izdavanje privremene mjere radi
osiguranja novčane tražbine nalogom svim bankama kod kojih tuženik ima otvoren račun da
tuženiku ili trećoj osobi na temelju naloga tuženika uskrati sa računa tuženika isplatu
novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera.

Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi kako nije bio stranka
ugovornih odnosa između H.N. d.d. i tužitelja, ali je upoznat sa
činjenicom da je u nacrtu ugovora između H.N. d.d. i prvotužitelja
postojala odredba koja utvrđuje da će se plaćanje vršiti cesijom umjesto ispunjenja na
tuženika. Međutim tuženik na navedene ugovore nikada nije dao svoju pisanu suglasnost pa
navedeni ugovori nisu niti stupili na snagu odnosno ne obvezuju tuženika. Ne osporava da je
člankom 12. Ugovora od 28. lipnja 2016. sklopljenog između tuženika i H.N. d.d. ugovoreno da H.N. d.d. uz nacrt vlastite situacije
dostavlja i privremene situacije svojih podizvoditelja zajedno sa ugovorima o cesiji temeljem
kojih će tuženik vršiti direktna plaćanja na račune podizvoditeljevih podizvoditelja. Međutim,
kako tuženik nije dao svoju pisanu suglasnost na ugovore koje je H.N. d.d. sklopila sa svojim podizvoditeljima navedeni ugovori prema čl. 32. odnosno čl. 33. nisu
niti stupili na snagu. U odnosu na navode tužitelja da je tuženik postupio po ranijim
ugovorima o ustupu potraživanja, tuženik isto ne osporava te pojašnjava da je po njima
postupio, jer u trenutku zaprimanja navedenih cesija nije bilo zapreka za postupanje po njima.
Tuženik je, uslijed sustavnog kršenja obveza koje je H.N. d.d. preuzela
Ugovorom o podizvođenju sklopljenog sa tuženikom, 13. ožujka 2018. sa H.N. d.d. raskinuo Ugovor o podizvođenju broj ZM.16.009.01.00. U trenutku raskida
Ugovora o podizvođenju samo je tuženik imao dospjela potraživanja prema H.N. d.d. u iznosu od 24.530.875,75 kn i to samo po osnovi neamortiziranog dijela
predujma koji je tuženik na početku projekta isplatio H.N. d.d. Dakle,
tuženik je sve svoje obveze koje je imao prema društvu H.N. d.d. uredno
podmirio u cijelosti slijedom čega ne postoji nikakva zakonska osnova za plaćanje tužiteljima.
Ističe da se H.N. d.d. osobito u periodu oko raskida ugovora o
podizvođenju s tuženikom obraćao tuženiku i najavljivao dostavu Ugovora o cesiji za neke od
svojih podizvoditelja, a među kojima su bili i tužitelji uz prijedlog da se predmetna
potraživanja isplate na teret 7. privremene situacije H.N. d.d. Budući da
nije bilo dovoljno sredstava u ispostavljenoj 7. privremenoj situaciji H.N. d.d. tuženik nije mogao postupiti u cijelosti po svim ugovorima o cesiji. Pored
toga ističe da je člankom 25.4. Ugovora o podizvođenju sklopljenog između tuženika i
H.N. d.d. propisana zabrana prenošenja tražbine na drugoga bez
pristanka tuženika odnosno propisano je da podizvoditelj neće bez prethodnog pristanka
naručitelja prenijeti prava i obveze iz ugovora na bilo koju drugu stranu s time da naručitelj
neće bezrazložno uskratiti davanje takvog pisanog pristanka podizvoditelju. Prema čl. 82.
ZOO-a Ugovor o ustupanju nema učinka prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da
ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova
pristanka. Stoga primjenom čl. 25.4. Ugovora o podizvođenju u svezi sa čl. 80. st. 2. ZOO-a
proizlazi da ugovori o ustupu potraživanja koji su predmetom ovog postupka nemaju nikakav
učinak prema tuženiku. Nadalje, i sama H.N. d.d. je 27. ožujka 2018.

5 P-2754/2018

dopisom oznake broj 1496/18/MT/MI pisano potvrdila da podizvoditelji odnosno tužitelji
nemaju iznosa za isplatu sa 7. privremene situacije koju je H.N. d.d. ispostavila prema tuženiku (list 276 spisa). Ističe da u trenutku dostavljanja ugovora o cesiji
tuženiku, a dostavljeni su dopisom od 23. ožujka 2018. (list 319 spisa) H.N. d.d. nije imala osnovano potraživanje prema tuženiku po osnovi 7. privremene
situacije. Predlaže da sud odbije prijedlog za izdavanje privremene mjere kao neosnovan.

U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju u spisu i
knjigovodstveno financijskim vještačenjem te je ocjenjujući rezultate izvedenih dokaza,
sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94,
112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14 i 70/19; dalje:
ZPP), tužbeni zahtjev utvrđen neosnovanim u cijelosti.

Između stranaka je nesporno da je Ugovor između tuženika i H.N. d.d. od 28. lipnja 2016. raskinut 14. ožujka 2018., a što proizlazi i iz obavijesti o
raskidu ugovora o podizvođenju radova od 13. ožujka 2018. koji je H.N. d.d. zaprimila 14. ožujka 2018. (list 271 spisa).

Iz činjeničnih navoda stranaka i spisu priloženih isprava proizlazi da je tuženik kao dio
konzorcija izvođača 7. svibnja 2015. zaključio sa investitorom HŽ d.o.o.
Osnovni ugovor kojim su regulirana međusobna prava i obveze vezano za izvođenje radova
na rekonstrukciji postojećeg i izgradnji drugog kolosijeka željezničke pruge na dionici D.S.-K.

Nadalje, tuženik je 28. lipnja 2016. sa H.N. d.d. zaključio
Ugovor o podizvođenju radova broj ZM.16.009.01.00 (list 12-26 spisa) kojim je ugovoreno
da je podizvoditelj odnosno H.N. d.d. uz nacrt vlastite privremene
situacije dužan priložiti i dostaviti naručitelju odnosno tuženiku privremene situacije svojih
podizvoditelja zajedno sa ugovorima o cesiji temeljem kojih će naručitelj odnosno tuženik
vršiti direktna plaćanja na račune podizvoditeljevih podizvoditelja, dakle tužitelja. Međutim,
H.N. d.d. i tuženik ugovorili su da podizvoditelj odnosno H.N. d.d. neće bez prethodnog pismenog pristanka naručitelja odnosno tuženika prenijeti prava i obveze iz tog ugovora na bilo koju drugu stranu s time da tuženik neće bezrazložno uskratiti davanje takvog pismenog pristanka naručitelju odnosno H.N. d.d. (čl. 25.4. Ugovora).

Prvotužitelj C. d.o.o. je 4. travnja 2017. kao izvođač zaključio sa naručiteljem
H.N. d.d. ugovor kojim se prvotužitelj obvezao izvršiti dio radova koje
je H.N. d.d. preuzela izvoditi kao podizvođač tuženika, a sve za krajnjeg
korisnika-investitora HŽ d.o.o. (list 27-30 spisa).

Drugotužitelj J-S d.o.o. je 6. srpnja 2017. kao izvođač zaključio sa naručiteljem
H.N. d.d. ugovor kojim se drugotužitelj obvezao izvršiti dio radova koje
je H.N. d.d. preuzela izvoditi kao podizvođač tuženika, a sve za krajnjeg
korisnika-investitora H.N. d.d. (list 37-41 spisa), dakle pod jednakim uvjetima
kao i prvotužitelj.

Ugovorima zaključenim između tužitelja i H.N. d.d. ugovoreno
je kako će se obračun i plaćanje izvedenih radova obavljati privremenim situacijama i
okončanom situacijom dok će se plaćanje vršiti cesijom umjesto ispunjenja na glavnog

6 P-2754/2018

naručitelja Z M d.o.o. odnosno na tuženika sukladno čl. 88. st. 1. Zakona o
obveznim odnosima (čl. 9. odnosno 10. Ugovora). U oba ugovora je navedeno kako isti
stupaju na snagu nakon obostranog potpisa ugovornih strana i nakon što na isti pisanu
suglasnost da tuženik (čl. 32. odnosno 33. Ugovora), a koju pisanu suglasnost tuženik nije
dao. Člankom 5. Ugovora sklopljenih između tužitelja i H.N. d.d.
ugovoreno je da H.N. d.d. u ime i za račun tužitelja prima instrukcije i
obavlja svu korespondenciju sa tuženikom i da se cjelovito izvršenje tog ugovora, uključivo i
plaćanje, obavlja preko H.N. d.d.

Prvotužitelj C d.o.o. svoje potraživanje prema tuženiku temelji na Ugovoru o
ustupanju potraživanja broj 30/2018 (list 61 spisa) kojim je cedent H.N. d.d. prenijela na cesionara odnosno prvotužitelja svoja potraživanja po 7. privremenoj situaciji
od cesusa odnosno tuženika temeljem Ugovora HE-NG-733/16 u iznosu od 1.488.888,02 kn,
a kojim iznosom se podmiruje obveza H.N. d.d. prema prvotužitelju
temeljem privremene situacije broj 77/P1/1 za izvršene radove zaključno sa studenim 2017.
(list 56 spisa) i oslobođenog depozita. Navedeni ugovor o ustupanju potraživanja ovjerili su
H.N. d.d. i prvotužitelj, ali ga nije ovjerio tuženik.

Drugotužitelj J-S d.o.o. svoje potraživanje prema tuženiku temelji na Ugovoru o
ustupanju potraživanja broj 32/2018, kojim je zamijenjen Ugovor o ustupanju potraživanja
broj 8/2018 (list 53 spisa) kojim je cedent H.N. d.d. prenijela na
cesionara odnosno drugotužitelja svoja potraživanja po 6. privremenoj situaciji od cesusa
odnosno tuženika temeljem Ugovora HE-NG-733/16 u iznosu od 590.298,93 kn, a kojim
iznosom se podmiruje obveza H.N. d.d. prema drugotužitelju temeljem
privremene situacije broj 33/2017 za studeni 2017. (list 49 spisa). Navedeni ugovor o
ustupanju potraživanja ovjerili su H.N. d.d. i drugotužitelj, ali ga nije
ovjerio tuženik. Ugovor o ustupanju potraživanja broj 8/2018 kojim je H.N. d.d. prenijela na drugotužitelja svoja potraživanja po 6. privremenoj situaciji od
tuženika zamijenjen je naknadno ugovorom o cesiji broj 32/2018 kojim je preneseno
potraživanje na drugotužitelja po osnovi 7. privremene situacije. Navedeno proizlazi iz dopisa
H.N. d.d. od 23. ožujka 2018. (list 319 spisa) u kojem je naznačeno da
H.N. d.d. dostavlja tuženiku na realizaciju cesije po 7. privremenoj
situaciji, između ostalog cesiju broj 30/2018 u iznosu od 1.488.888,02 kn koja se odnosi na
prvotužitelja i cesiju broj 32/2018 u iznosu od 590.298,93 kn koja se odnosi na drugotužitelja
te ujedno moli povrat cesije broj 8/2018 koja se od ranije nalazi kod tuženika. Dakle, oba
ugovora o cesiji trebala su se namiriti kroz 7. privremenu situaciju H.N. d.d.

Iz navedenog proizlazi da tuženik i tužitelji nikada nisu bili u direktnom ugovornom
odnosu, jer tuženik nikada nije dao pisanu suglasnost na ugovore koje su sklopili tužitelji i
H.N. d.d. i kojim je ugovorena kao način plaćanja cesija umjesto
ispunjenja. Tuženik je na temelju nekih ugovora o ustupanju potraživanja vršio direktna
plaćanja tužiteljima, a što je razvidno iz ugovora o ustupanju potraživanja broj 157/17,
169/17, 187/18, prijedloga kompenzacije broj 2602185 i bankovnog izvatka broj 148 i 138
(list 43-48 spisa). Međutim, iz navedenih ugovora o ustupanju potraživanja na temelju kojih je
tuženik izvršio direktna plaćanja tužiteljima razvidno je da je te ugovore tuženik prethodno
ovjerio. Naime, ugovori između tužitelja i H.N. d.d. ne stvaraju nikakve
pravne učinke prema tuženiku, a isto tako ugovori između tuženika i H.N. d.d. ne proizvode nikakve učinke prema tužiteljima.

7 P-2754/2018

Tuženik nije stranka ugovora o cesiji i njegov potpis na predmetnim ugovorima o
cesiji nije bitan za valjanost tih ugovora, međutim bitno je kada je tuženik obaviješten o
ustupu potraživanja. Iz činjeničnih navoda stranaka i dopisa H.N. d.d. od 23. ožujka 2018. proizlazi da je tuženik obaviješten o predmetnim cesijama 23. ožujka

2018. (list 319 spisa) kada mu je H.N. d.d. dostavila predmetne cesije.

U trenutku kada su tuženiku dostavljene predmetne cesije 23. ožujka 2018.
H.N. d.d. nije imala dospjelo potraživanje prema tuženiku, jer već na dan
raskida ugovora 14. ožujka 2018. H.N. d.d. nije imala dospjelo
potraživanje prema tuženiku već je tuženik imao dospjelo potraživanje prema H.N. d.d., a što je sud utvrdio knjigovodstveno financijskim vještačenjem.

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i
vrijednosne papire, dipl. oec. D.P., a koji je ovaj sud prihvatio kao argumentiran,
objektivan i uvjerljiv, sud je utvrdio da na dan raskida ugovora 14. ožujka 2018. između
H.N. d.d. i tuženika, obveze tuženika po 7. privremenoj situaciji sa
obračunatim zadržajem i predujmom iznose 6.078.416,86 kn, a potraživanja tuženika sa
naslova predujma i zadržaja po izjavi o prijeboju dijela predujma sa zadržajem (list 346 spisa)
iznose 7.968.933,48 kn te je tada tuženik u pretplati prema H.N. d.d.
Daljnjim izvršenim plaćanjem nakon 26. travnja 2018. do 8. lipnja 2018. u iznosu od

4.159.987,66 kn ukupna više izvršena plaćanja tuženika prema H.N. d.d. iznose 6.050.504,28 kn. Dakle, na dan 14. ožujka 2018. H.N. d.d. nije
imala potraživanja prema tuženiku već je tuženik imao potraživanja prema H.N. d.d. Stanje duga tuženika, uzevši u obzir plaćanje po 7. privremenoj situaciji
broj 1-G002-1 koju je H.N. d.d. 16. veljače 2018. ispostavila tuženiku za
izvršene radove zaključno sa mjesecom veljača 2018., iznosi 1.918.429,20 kn. Prema toč.

14.2. FIDIC-ovih uvjeta ugovora vezanih za građenje ako predujam nije iskorišten prije
raskida ugovora o građenju tada postojeći saldo predujma odmah dospijeva te je obveza
izvođača podmiriti ga naručitelju. S obzirom na FIDIC-ova pravila o dospijeću predujma
danom raskida ugovora, tuženik je izvršio svoje obveze u cijelosti odnosno tuženik ima
preplatu odnosno potraživanje prema H.N. d.d. u iznosu od 6.050.504,28
kn.

Prema čl. 2. Ugovora o podizvođenju radova broj ZM.16.009.01.00 sklopljenog
između tuženika i H.N. d.d. sastavni dio tog Ugovora čini Osnovni
ugovor sklopljen 29. travnja 2016. između HŽ d.o.o. i članova zajednice
ponuditelja (izvođača) D d.o.o., D d.d. i ZM d.o.o. Tim člankom H.N. d.d. je potvrdila da je u cijelosti upoznata sa odredbama Osnovnog ugovora i da ih u cijelosti prihvaća.

U podnesku od 26. lipnja 2020. kojim se tuženik očitovao na nalaz i mišljenje vještaka
tuženik je iznio činjenicu da se u konkretnom slučaju primjenjuju FIDIC-ova pravila o
dospijeću predujma te je u prilog svojoj tvrdnji dostavio izvadak iz Osnovnog ugovora od 29.
travnja 2016. (list 1050-1060 spisa) iz kojeg je razvidno da je ugovorena primjena FIDIC-
ovih "Uvjeta ugovora o građenju za građevinske i inženjerske radove po projektima
naručitelja", prvo izdanje 1999. (Crvena knjiga).

Prema čl. 14.2. FIDIC-ovih Općih uvjeta - “Uvjeta ugovora o građenju za građevinske
i inženjerske radove po projektima naručitelja” prvo izdanje 1999. ako predujam nije otplaćen
prije izdavanja Potvrde o preuzimanju za radove ili prije raskida iz čl. 15. (raskid od strane

8 P-2754/2018

naručitelja), čl. 16. (obustava i raskid od strane izvođača) ili čl. 19. (viša sila) (ovisno o
slučaju), tada odmah dospijeva cijeli preostali dug i izvođač ga mora platiti naručitelju.

Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju primjenjuju se FIDIC-ova pravila o
dospijeću predujma, a koju činjenicu tužitelji niti nisu osporili. Međutim, neovisno o primjeni
FIDIC-ovog pravila o dospijeću predujma, prema odredbi čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim
odnosima, ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo na povrat
onoga što je dala. Dakle, u konkretnom slučaju, danom raskida Ugovora o podizvođenju
radova dospjela je obveza H.N. d.d. na povrat cjelokupnog predujma
koji nije vraćen do dana raskida Ugovora o podizvođenju, pa je i po toj osnovi tuženik, nakon
podmirenja obveza po 7. Privremenoj situaciji imao preplatu odnosno potraživanje prema
H.N. d.d., a ne obrnuto.

S obzirom da u trenutku kada je tuženik obaviješten o cesiji, a to je trenutak kada su
mu dostavljene predmetne cesije 23. ožujka 2018., ustupitelj potraživanja H.N. d.d. nije imala dospjelo potraživanje prema tuženiku, jer već na dan raskida
ugovora 14. ožujka 2018. H.N. d.d. nije imala dospjelo potraživanje
prema tuženiku, sud je, kao irelevantne, odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem građevinskog
vještačenja na okolnost da su svi radovi izvedeni u visini koja odgovara utuženom iznosu i 6.
privremenoj situaciji konzorcija čiji je član tuženik, a koja je izdana investitoru HŽ
, prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka na okolnost
motiva zaključenja ugovora između tužitelja i H.N. d.d. te usmenih jamstava
direktora tuženika kako će sve tražbine biti plaćene izravno od strane tuženika putem cesija
umjesto ispunjenja, prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka T.
B., D.H., M.I. i M.L. na okolnost da su podizvođači
H.N. d.d. plaćani putem ugovora o cesiji od straneMontaže te da
je pod kontrolom SAFU-a dopuštano plaćanje svake slijedeće situacije tek nakon što su
dostavljeni dokazi da su po prethodno izdanoj situaciji podmirene tražbine svih podizvoditelja
neovisno kojeg reda, prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem svjedoka M.Đ., M.B., V.D. D, M.L. i N.M. na okolnost
pregovora i dogovora svih sudionika u gradnji tijekom rujna i listopada 2017. kada su
zaključeni aneksi ugovora sa prvotužiteljem C d.o.o. te na okolnost da je tuženik u
cijelosti bio upoznat sa sadržajem ugovora između H.N. d.d. i tužitelja, a
posebno s obzirom na ugovorne odredbe o plaćanju putem cesija, jer navedene okolnosti nisu
odlučne za rješenje ovog spora. Prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem
svjedoka Z.V. i M.A,Ž. na okolnost podmirenja svih obveza tuženika
prema H.N. d.d. po osnovi 6. i 7. privremene situacije, sud je odbio, jer je
knjigovodstveno financijskim vještačenjem utvrđeno da na dan raskida ugovora 14. ožujka

2018. između H.N. d.d. i tuženika, obveze tuženika po 7. privremenoj
situaciji, a kroz koju su se trebala namiriti oba ugovora o cesiji, sa obračunatim zadržajem i
predujmom iznose 6.078.416,86 kn, a potraživanja tuženika sa naslova predujma i zadržaja po
izjavi o prijeboju dijela predujma sa zadržajem (list 346 spisa) iznose 7.968.933,48 kn
odnosno da u trenutku kada su tuženiku dostavljene predmetne cesije 23. ožujka 2018.
H.N. d.d. nije imala dospjelo potraživanje prema tuženiku.

Navodi koje su tužitelji iznijeli nakon provedenog vještačenja na ročištu za glavnu
raspravu 16. listopada 2020. kako svoje potraživanje u ovom predmetu temelje na ugovoru
između tuženika i društva H.N. d.d. od 28. lipnja 2016. kojim je
ugovorena procedura prema kojoj će se podizvođači H.N. d.d. plaćati
izravno od strane tuženika putem cesija i da su tužitelji pristali na posao isključivo zbog toga

9 P-2754/2018

što im je direktor tuženika A.Č. osobno uz voditelja projekta D.H. jamčio
da će tuženik vršiti plaćanja putem cesija te da je radi utvrđenja iznesenih navoda potrebno
saslušati stranke i svjedoka D.H. u suprotnosti su sa Ugovorom od 4. travnja

2017. (list 27 spisa) koji su tužitelji zaključili sa H.N. d.d., a ne sa
tuženikom i koji tuženik nije potpisao iako prema čl. 32. Ugovora Ugovor stupa na snagu tek
kad pisanu suglasnost da tuženik. Ugovori između tužitelja i H.N. d.d. ne
stvaraju nikakve pravne učinke prema tuženiku, a isto tako ugovori između tuženika i
H.N. d.d. ne proizvode nikakve učinke prema tužiteljima. Također,
činjenica što je tuženik ugovorima o cesiji nakon raskida ugovora podmirio obveze
H. N. d.d. je irelevantna za rješenje ovog spora. Važno je jedino je li u
trenutku kada je tuženik obaviješten o ustupu potraživanja postojalo ikakvo dugovanje
tuženika prema H.N. d.d. na teret kojeg bi mogla biti izvršena plaćanja
prema tužiteljima.

Uvidom u ugovor o podizvođenju radova broj ZM.16.009.01.00 od 28. lipnja 2016.
sud je utvrdio da su u čl. 25.4. tuženik i H.N. d.d. ugovorili da
H.N. d.d. kao podizvoditelj neće bez prethodnog pisanog pristanaka
tuženika kao naručitelja prenijeti prava i obveze iz tog ugovora na bilo koju drugu stranu s
time da naručitelj neće bezrazložno uskratiti davanje pisanog pristanka podizvoditelju.

Prema odredbi čl. 80. st. 2. ZOO-a ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku
ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće
moći prenijeti bez dužnikova pristanka.

U prilog činjenici da H.N. d.d. nije mogla prenijeti potraživanje
na tužitelje bez pisanog pristanka tuženika, a koju činjenicu tijekom postupka ističe tuženik,
ide to da je sve prethodne cesije po kojima je tuženik izvršio plaćanje direktno tužiteljima
tuženik ovjerio. Ugovore o ustupanju potraživanja koji su predmet ovog postupka tuženik nije
ovjerio. Međutim, u trenutku dostave navedenih ugovora tuženiku H.N. d.d. nije imala dospjelo potraživanje prema tuženiku već obrnuto, a iz čega proizlazi da
tuženik nije bezrazložno odbio dati svoj pristanak odnosno nije postupio protivno odredbi čl.

25.4. Ugovora o podizvođenju radova od 28. lipnja 2016. Da tuženik cesije koje su mu
dostavljene 23. ožujka 2018. nije potpisao iz razloga što u 7. privremenoj situaciji koju je
H.N. d.d. ispostavila prema tuženiku nije bilo dovoljno sredstava kako bi
se podmirile predmetne cesije proizlazi i iz dopisa H.N. d.d. od 27.
ožujka 2018. upućenog investitoru HŽ d.o.o. (list 276 spisa) u kojem je
navedeno da tužitelji nemaju iznosa za isplatu sa 7. privremene situacije.

U smislu čl. 82. st. 1. ZOO-a za ustup tražbine nije bio potreban pristanak dužnika
odnosno tuženika, ali je ustupitelj odnosno H.N. d.d. bio dužan
obavijestiti tuženika o ustupanju, a što je učinio 23. ožujka 2018. kada mu je dostavio
predmetne ugovore o ustupanju potraživanja. S obzirom da je tuženik ispunio tražbinu
H.N. d.d. prije obavijesti o ustupanju, jer već na dan raskida ugovora 14.
ožujka 2018. H.N. d.d. nije imala dospjelo potraživanje prema tuženiku
već je tuženik imao dospjelo potraživanje prema H.N. d.d., ispunjenje je
pravovaljano i oslobađa tuženika obveze pa je odlučeno kao u toč. 1. izreke na temelju
odredbe čl. 82. st. 2. ZOO-a.

Odredbom čl. 344. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 142/12, 93,14 i 73/17 – dalje: OZ) propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine

10 P-2754/2018

može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da
će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će
svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati.

Navedene pretpostavke moraju biti ostvarene kumulativno, odnosno predlagatelj
osiguranja mora učiniti vjerojatnim i postojanje svoje tražbine i opasnost da će ostvarenje
tražbine biti spriječeno ili znatno otežano time što će protivnik osiguranja raspolagati svojom
imovinom.

Kako iz naprijed iznesenog proizlazi da je ovaj sud našao tužbeni zahtjev
neosnovanim, s time u vezi predlagatelj osiguranja nije dokazao vjerojatnim postojanje svoje
tražbine pa je slijedom navedenog odlučeno kao u toč. I. i II. izreke rješenja.

Odluka o troškovima postupka iz toč. II i III izreke presude temelji se na odredbama čl.

154. st. 1., 155. st. 1. i 164. st. 1. ZPP-a, s time da je vrijednost boda za pojedine radnje
zastupanja tuženika u odnosu na prvotužitelja i drugotužitelja obračunata prema visini
zahtjeva svakog od njih sukladno Tbr. 7 t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad
odvjetnika („Narodne Novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: OT). Tuženiku je
priznat trošak zastupanja po odvjetniku i to: za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od

20.791,86 kn (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 15. svibnja 2019., 17. listopada 2019. i

16. listopada 2020. svako u iznosu od 20.791,86 kn (Tbr. 9/1 OT), za sastavljanje podnesaka
od 16. rujna 2019., 25. listopada 2019., 26. lipnja 2020. i 12. listopada 2020. svako u iznosu
od 20.791,86 kn (Tbr. 8/1 OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 41.583,72 kn (Tbr. 42
OT) odnosno ukupno 207.918,60 kn. Tuženiku nije priznat trošak za pristup na ročište 17.
rujna 2019. u iznosu od 625,00 kn s obzirom da na navedeno ročište tuženik nije pristupio pa
mu stoga navedeni trošak nije nastao. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe za
odgovor na tužbu u iznosu od 5.000,00 kn, jer navedeni trošak tuženiku nije nastao u smislu
čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/118) te sudsku pristojbu nije platio
niti je pozvan platiti ju.

U Zagrebu 27. studenog 2020.

SUTKINJA Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u
roku od 8 dana od primitka presude, a predaje se ovom sudu u 2 primjerka za Sud i po 1
primjerak za svaku protivnu stranku.