1              Poslovni broj: Gž Ob-591/2019-2

Poslovni broj Gž Ob-591/2019-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Senije Ledić predsjednice vijeća, Marka Pribisalića člana vijeća i Lucije Lasić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, u pravnoj stvari tužiteljice J. V. iz N., OIB: …, zastupane po punomoćniku F. Š., odvjetniku u V., protiv tuženika M. V. iz Č. OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. O., odvjetnici u V., radi uzdržavanja, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-119/18-18 od 18. srpnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 27. studenoga 2020.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i u točki II. izreke potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P Ob-119/18-18 od 18. srpnja 2019.

II. Preinačuje se pobijana presuda u točki I. izreke na način da se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

"Predlagatelj (tuženi) M. V. dužan je za uzdržavanje predlagateljice (tužiteljice) J. V. doprinositi mjesečni iznos od 450,00 kuna (slovima: četristopedeset kuna) i to od 13. listopada 2015. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekućom od dospjelosti svakog pojedinog neisplaćenog obroka uzdržavanja pa do isplate, s time da je dospjele obroke uzdržavanja dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće obroke uzdržavanja dužan je plaćati najkasnije do svakog 15-og u mjesecu na račun predlagateljice (tužiteljice) J. V. otvoren kod Zagrebačke banke d.d., broj IBAN HR ..."

III. Nalaže se tužiteljici J. V. iz N. da u roku 15 dana naknadi tuženiku M. V. iz Č. parnični trošak u iznosu od 3.250,00 kuna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom je suđeno:

"I/ Predlagatelj (tuženi) M. V. dužan je za uzdržavanje predlagateljice (tužiteljice) J. V. doprinositi mjesečni iznos od 450,00 kuna (slovima: četristopedesetkuna) i to od 13. listopada 2015. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, tekućom od dospjelosti svakog pojedinog neisplaćenog obroka uzdržavanja pa do isplate, s time da je dospjele obroke uzdržavanja dužan isplatiti odjednom u roku od 15 dana, a dospijevajuće obroke uzdržavanja dužan je plaćati najkasnije do svakog 15-og u mjesecu na račun predlagateljice (tužiteljice) J. V. otvoren kod Zagrebačke banke d.d., broj IBAN HR ...

II/ Odbija se predlagateljica (tužiteljica) J. V. sa zahtjevom za plaćanjem uzdržavanja od predlagatelja (tuženika) M. V. iznad dosuđenog iznosa od 450,00 kuna mjesečno do zatraženog iznosa od 3.000,00 kuna mjesečno.

III/ Svaka strana snosi svoje troškove ovog postupka."

Protiv te presude stranke su podnijele žalbe.

Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kako proizlazi iz sadržaja žalbe, u dijelu u kojem je odbijen njen zahtjev za uzdržavanje od strane tuženika zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da ovaj sud sam provede postupak po odredbi članka 366.a stavka 2. ZPP.

Zbog svih žalbenih razloga koje ima u vidu odredba članka 353. stavka 1. ZPP tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu pod točkom I. izreke, te u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki III. izreke, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Odgovori na žalbe nisu dostavljeni.

Ispitujući prvostupanjsku odluku u okviru ovlaštenja iz članka 365. ZPP, ovaj je sud utvrdio kako ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer ne sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni su nejasni i proturječni, pa je time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti obzirom na vrijeme pokretanja postupka i odredbu članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 70/19), a na koju povredu u žalbi izrijekom upućuje i tužiteljica. Međutim, odluku u ovom predmetu moguće je preinačiti ii uz ovu bitnu povredu primjenom odredbe članka 373.a ZPP, pa je odlučeno kao u izreci iz razloga koji slijede.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za uzdržavanje od strane tuženika kao sada već bivšeg bračnog druga, a o kojem zahtjevu je potrebno odlučiti primjenom odredbe članka 217. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 25/13, dalje u tekstu: ObZ), koji se primjenjuje obzirom na vrijeme pokretanja ovog postupka.

Rješenjem ovog suda poslovni broj Gž Ob-465/2017-2 od 26. travnja 2017. upućen je prvostupanjski sud da, obzirom na sadržaj citirane zakonske odredbe po kojoj bračni drug koji nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine, a nije sposoban za rad ili se ne može zaposliti, ima pravo na uzdržavanje od svojeg bračnog druga, ispita jesu li na strani tužiteljice ispunjene koje od citiranih pretpostavki, obzirom da iz dotadašnjeg tijeka postupka proizlazi kako je tužiteljica sposobna za rad, ali s umanjenom radnom sposobnošću za 30%. Pod pretpostavkom da tužiteljica nema drugih sredstava za život, odnosno da sredstva za život ne može ostvariti iz svoje imovine, potrebno je utvrditi može li se tužiteljica zaposliti s preostalom radnom sposobnošću od 70%, vodeći računa da je ista relativno mlada osoba (prema podacima u spisu tužiteljica je rođena 18. svibnja 1971.), te da je na istoj teret dokaza odlučnih činjenica o kojima ovisi pravo na uzdržavanje.

Unatoč takvoj uputi ovog suda, prvostupanjski sud ne utvrđuje ima li tužiteljica drugih sredstava za život, odnosno može li sredstva za život ostvariti iz svoje imovine, već paušalno utvrđuje kako je ista vlasnica oranice i na temelju dopunskog vještačenja zaključuje da je preostala radna sposobnost J. V. zanemariva.

S druge strane, iz spisa proizlazi kako je tužiteljica u postupku ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć pred Uredom državne uprave u Varaždinskoj županiji izjavila da se ne vodi u evidenciji nezaposlenih kod HZZZ, jer se uzdržava u obitelji radom u poljoprivredi u sklopu zajedničkog kućanstva (list 9 spisa), dok je u postupku posredovanja prije razvoda braka pred Centrom izjavila kako je trenutno nezaposlena, te da radi na obiteljskom OPG, a boluje od astme i križobolje, dok drugih zdravstvenih problema nema (list 18 spisa). Nadalje, tužiteljica u svom prigovoru na stručno mišljenje nadležnog centra za socijalnu skrb prigovara kako je isti propustio utvrditi stvarni doprinos tužiteljice u kućanstvu jer se "brine za hranjenje životinja, dojenje, vođenje mljekaru, sjetvi zemlje i svim ostalim potrebnim radnjama vezano uz poljoprivredu", a koje poslove navodi da je obavljala zajedno sa svojim suprugom.

Iz pisanog vještva stalne sudske vještakinje K. L.-L., dr. med. spec. med. rada od 4. listopada 2016. (list 42 do 43 spisa), proizlazi kako se tužiteljica sve do prestanka bračne zajednice bavila poljoprivrednim poslovima u kućanstvu te kako ista boluje od tipičnih bolnih sindroma povezanih s degenerativnim promjenama kralježnice koji za sada nisu liječeni fizikalnom terapijom, niti je provedena dijagnostika, a uslijed čega je njena radna sposobnost umanjena za poslove koji iziskuju veća fizička naprezanja, dizanje, nošenje i prenašanje tereta većih od 12 kilograma, te rad u prisilnim položajima tijela, dok je sposobna za lakša do srednje teška fizička naprezanja. Prema tom nalazu, tužiteljica je sposobna za poljoprivredne aktivnosti s ranije navedenim ograničenjima, uz izbjegavanje rada u prašini ili u nepovoljnim makro klimatskim uvjetima, slobodnim ritmom i organizacijom rada. Na taj način umanjenje radne sposobnosti tužiteljice procijenjeno je za 30%.

Tužiteljica u svom iskazu također potvrđuje da je do prestanka bračne zajednice odnosno do podnošenja tužbe u ovom predmetu radila na zajedničkom poljoprivrednom domaćinstvu stranaka, hranila krave i kokoši, te prodavala jaja, dok od podnošenja tužbe nije radila jer joj tuženik nije dao pristup poljoprivrednim strojevima. Nadalje, tvrdi da nije ni pokušala naći neki posao nakon odlaska iz zajedničke kuće (list 91 spisa).

U svjetlu gornjih činjenica potrebno je kritički ocijeniti dopunsko vještačenje radne sposobnosti tužiteljice (list 135 do 137 spisa), a koje je utemeljeno na nalazima nastalim nakon prestanka faktične zajednice života stranaka, odnosno nakon razvoda braka stranaka i ukidnog rješenja ovog suda od 26. travnja 2018., a po kojem proizlazi da se preostala radna sposobnost tužiteljice utvrđena vještačenjem u iznosu od 70% može smatrati zanemarivom obzirom na verificirana značajna odstupanja u psihičkom funkcioniranju tužiteljice.

Prema stajalištu ovog suda, sve da se i prihvati da su kod tužiteljice nakon razvoda stranaka nastupile takve zdravstvene tegobe koje istu čine nesposobnom za rad, iste se ne mogu uzeti u obzir kod utvrđivanja postojanja pretpostavki iz već citiranog članka 217. ObZ. Za ocjenu postojanja obveze drugog bračnog druga na uzdržavanje, prema stajalištu ovog suda, mjerodavne su samo okolnosti koje su postojale u vrijeme trajanja braka stranaka.

Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da tužiteljica nije dokazala da je u vrijeme prestanka bračne zajednice bila nesposobna za rad i da se nije mogla zaposliti, pa zahtjev tužiteljice za uzdržavanje nije osnovan.

Zbog toga je temeljem odredbe članka 373.a ZPP valjalo odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen njezin zahtjev za uzdržavanje, a preinačiti tu presudu u dijelu u kojem je taj zahtjev prihvaćen i presuditi kao u izreci pod I. i II.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. ZPP.

Tuženiku je kao opravdan priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje pred prvostupanjskim sudom uvećan za PDV u iznosu od 2.500,00 kuna i za sastavljanje žalbe protiv prvostupanjske presude, također uz priznati PDV u iznosu od 750,00 kuna, sve prema Tarifnom broju 7. točki 2. i Tarifnom broju 10. točki 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), dok nije priznat trošak sudskih pristojbi jer taj trošak nije određeno zatražen. Na taj način tuženiku je priznat trošak u ukupnom iznosu od 3.250,00 kuna.

Split, 27. studenoga 2020.

Predsjednica vijeća:

mr. sc. Senija Ledić