Broj: Kž 79/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 3. listopada 2017. broj Kv I-Us-75/2017 (Kov-Us-8/2016), o ukidanju jamstva i određivanju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog M. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog T. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i dr. KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju odredbe članka 135. prijelaznih i završnih odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 70/17. – dalje u tekstu: ZID ZKP/08.), određeno je da se ukida jamstvo u visini od 300.000,00 (tristotisuća) kuna kojim je zamijenjen istražni zatvor protiv optuženog M. K., a koje jamstvo je određeno rješenjem tog suda od 4. ožujka 2015. broj Kir-Us-62/15, preinačeno rješenjem tog suda od 23. ožujka 2015. broj Kv-Us-7/15 (Kir-Us-62/15), a sastoji se od upisa prava zaloga na nekretnini A. K. iz K., ... br. ..., OIB ... i to stambenoj zgradi i dvorištu površine 256 m2, u naravi trosobnom stanu na I. katu, ulaz 1, zgrada u ulici ... broj ..., upisan u k.č. br. 3464, z.k. ul. 5425 k.o. K., poduložak 1. etaža 0/0, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, predsoblja i balkona u ukupnoj površini od 65,13 m2, radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 300.000,00 (tristotisuća) kuna u korist Republike Hrvatske.

Pod točkom II. izreke, određeno je da će, po pravomoćnosti tog rješenja, Općinski sud u Rijeci, Zemljišnoknjižni odjel, izvršiti brisanje zabilježbe prava zaloga u korist Republike Hrvatske, radi osiguranja novčane tražbine u visini od 300.000,00 (tristotisuća) kuna na nekretnini opisanoj u točki 1. izreke tog rješenja.

Pod točkom III. izreke rješenja, na temelju članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) prema optuženom M. K. određena je primjena mjere opreza redovitog javljanja određenoj osobi ili državnom tijelu i to javljanja službenoj osobi u policijskoj postaji Policijske uprave primorsko-goranske na čijem području ima prebivalište jednom mjesečno u razdoblju od 1. do 5. u mjesecu, o čemu će se voditi pisana evidencija.

Ujedno je, pod točkom IV. izreke, određeno da se, ukoliko se optuženi M. K. ne bude pridržavao izrečene mu mjere opreza, ista može zamijeniti istražnim zatvorom.

Pod točkom V. izreke rješenja, odbijen je prijedlog Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 29. kolovoza 2017. da se prema optuženom M. K. odredi primjena mjere opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točke 1. ZKP/08.

Protiv točke III. izreke tog rješenja žalbu je podnio optuženi M. K. po branitelju, odvjetniku G. M., ne ističući izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se ,,pobijano rješenje preinači u toč. 3, te istu ukine“.

Žalba nije osnovana.

Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te potom ispravno zaključio da se svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može ostvariti i primjenom blaže mjere i to upravo mjere opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. ZKP/08.

Tako je prvostupanjski sud, nasuprot paušalnim žalbenim tvrdnjama optuženika, pravilno prethodno utvrdio da na strani optuženog M. K. i nadalje postoji konkretna i neposredna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, kao temeljni preduvjet za primjenu mjere opreza.

Naime, optuženi M. K. se, u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči da je počinio produljeno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavkom 2. i člankom 52. KZ/11. pri čemu mu se potvrđenom optužnicom stavlja na teret da je znajući za cilj zločinačkog udruženja i njegove kriminalne aktivnosti, u sastavu takvog udruženja prenio i nabavio tvari koje su propisom proglašene drogom koje su namijenjene neovlaštenoj prodaji i neovlašteno ih prodao, odnosno konkretno, da je po uputama optuženog T. J. prenosio drogu te od optuženog T. J. osobno ili putem optuženog J. S. radi daljnje prodaje kupovao drogu kokain i amfetamin te dalje prodavao trećim osobama.

Takav način inkriminiranog postupanja optuženika, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuje na organiziranost i međusobnu povezanost svih pripadnika zločinačke organizacije, dok brojnost protupravnih radnji, vrsta i količina droge te visina pribavljene protupravne imovine koristi, upućuje na iznimnu upornost u protupravnom postupanju te visok stupanj njegove kriminalne volje, a time i na realnu opasnost od ponavljanja djela.

Međutim, uvažavajući činjenicu da je optuženi M. K. do sada neosuđivana osoba protiv koje se, prema podacima u spisu predmeta, ne vodi drugi kazneni postupak, prvostupanjski sud ispravno ocjenjuje da se istražnozatvorska svrha može ostvariti i primjenom blaže mjere osiguranja prisutnosti optuženika i to primjenom mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., odnosno obvezom redovitog javljanja službenoj osobi u policijskoj postaji Policijske uprave primorsko-goranske na čijem području ima prebivalište jednom mjesečno u razdoblju od 1. do 5. u mjesecu. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da upravo izrečena mjera opreza u konkretnoj situaciji predstavlja prihvatljivu garanciju za prevenciju od ponavljanja kaznenih djela na strani optuženika.

Budući da niti ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. veljače 2018.