- 1 -              I Kž-Us 50/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 50/2020-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. D. i drugih zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te optuženika M. D. i N. D. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 13. veljače 2020. broj K-US-36/2019, u sjednici održanoj 27. studenog 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se žalba Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni te se optuženom M. D. i optuženom N. D. prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora na temelju članka 328. stavka 1. KZ/11. u trajanju od po 7 (sedam) mjeseci svakom od optuženika za kazneno djelo iz članka 328. stavka 1. KZ/11. opisano pod točkom 1) izreke te na temelju članka 329. stavka 1. točke 1. KZ/11. kazne zatvora u trajanju od po 8 (osam) mjeseci svakom od optuženika za kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 264. stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. opisano pod točkom 2) izreke pa se optuženi M. D. i optuženi N. D., uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., osuđuju na jedinstvene kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca svaki, u koje kazne im se, na temelju članka 54. KZ/11., uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. studenog 2018. do 14. prosinca 2018.

 

Na temelju članka 40. stavka 5. u vezi s člankom 42. stavkom 1. KZ/11. optuženi M. D. i optuženi N. D. osuđuju se na sporedne novčane kazne u iznosu od po 500 (petsto) dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa od 214,20 kuna što ukupno iznosi 107.100,00 kuna, koje novčane kazne su optuženi M. D. i optuženi N. D. dužni platiti u roku od 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude. Na temelju članka 42. stavka 5. KZ/11. utvrđuje se da jedan dnevni iznos za optuženog M. D. i optuženog N. D. iznosi 214, 20 kuna.

 

Na temelju članka 43. stavka 1. KZ/11. ukoliko optuženi M. D. i optuženi N. D. u cijelosti ili djelomično ne plate sporednu novčanu kaznu od 500 (petsto) dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa od 214,20 kuna, što ukupno iznosi 107.100,00 kuna, u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude novčana kazna će se naplatiti prisilno.

 

Na temelju članka 43. stavka 2. KZ/11. ukoliko se novčana kazna ne može ni prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, sud će uz pristanak optuženog M. D. i optuženog N. D. donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se 1 (jedan) dnevni iznos zamijeni s 2 (dva) sata rada.

 

Na temelju članka 43. stavka 3. i 4. KZ/11. ukoliko optuženi M. D. i optuženi N. D. ne pristanu na rad za opće dobro ili ga ne izvrše, novčana kazna zamijenit će se kaznom zatvora na način da će se 1 (jedan) dnevni iznos zamijeniti s 1 (jednim) danom zatvora.

 

II. Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženog M. D. i optuženog N. D. te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Zagrebu presudom broj K-Us-36/2019 od 13. veljače 2020. proglasio je krivima optuženog M. D. i optuženog N. D. da su, pod točkom 1. izreke, počinili kazneno djelo protiv javnog reda, zločinačkim udruženjem, iz članka 328. stavka 1. KZ/11., a pod točkom 2. izreke kazneno djelo protiv gospodarstva, nedozvoljenom trgovinom u sastavu zločinačkog udruženja, iz članka 329. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 264. stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. te im je na temelju članka 328. stavka 1. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci svakome, a na temelju članka 329. stavka 1. točke 1. KZ/11. utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci svakome, nakon čega su optuženi M. D. i optuženi N. D. na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđeni na jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca svaki. Na temelju članka 57. KZ/11. optuženicima je potom izrečena djelomična uvjetna osuda tako da se od kazne na koju su osuđeni izvršava 6 (šest) mjeseci, a dio kazne u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ako u roku od 4 (četiri) godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo.

 

Na temelju članka 40. stavka 5. u vezi članka 42. stavka 1. KZ/11. optuženom M. D. i optuženom N. D. izrečene su i sporedne novčane kazne u iznosu od 500 (petsto) dnevnih iznosa u visini dnevnog iznosa od 214,20 kuna, što ukupno iznosi 107.100,00 kuna svakome, koje su dužni platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude te je na temelju članka 43. stavka 1. KZ/11. odlučeno da ukoliko u cijelosti ili djelomično ne plate sporednu novčanu kaznu ista će se naplatiti prisilno u roku od 3 (tri) mjeseca, a ukoliko se novčana kazna ne bi mogla niti prisilno naplatiti u roku od 3 (tri) mjeseca, uz pristanak optuženika, na temelju članka 43. stavka 3. i 4. KZ/11. ista će se zamijeniti kaznom zatvora na način da će se 1 (jedan) dnevni iznos zamijeniti s 1 (jednim) danom zatvora.

 

Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom M. D. i optuženom N. D. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 11. studenog 2018. do 14. prosinca 2018.

 

Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) oštećena Republika Hrvatska upućena je da imovinskopravni zahtjev postavljen prema optuženom M. D. i optuženom N. D. može ostvarivati u parnici.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženi M. D. i optuženi N. D. dužni su naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalnom iznosu od po 3.000,00 (tritisuće) kuna svaki.

 

Protiv te presude žalbu je podnio Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijanu presudu preinači u pogledu odluke o kazni i optuženicima „utvrdi pojedinačne kazne u duljem trajanju te izrekne jedinstvene kazne zatvora u duljem trajanju, bez primjene djelomične uvjetne osude."

 

Zajedničku žalbu protiv prvostupanjske presude podnijeli su optuženi M. D. putem braniteljice, odvjetnice D. K. i optuženi N. D. putem branitelja, odvjetnika M. M. zbog odluke o kaznenoj sankciji, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijanu presudu preinači u pogledu odluke o kazni i optuženicima "izrekne kazne zatvora u trajanju do jedne godine te istu, sukladno članku 55. KZ/11., zamjeni radom za opće dobro."

 

Zajednički odgovor na žalbu USKOK-a podnijeli su optuženi M. D. putem braniteljice, odvjetnice D. K. i optuženi N. D. putem branitelja, odvjetnika M. M., s prijedlogom da se ista odbije kao neosnovana.

 

Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba USKOK-a je osnovana, dok žalbe optuženog M. D. i optuženog N. D. nisu osnovane.

 

Pobijajući odluku o kazni USKOK smatra da je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja pojedinačnih i odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora te potom izricanja djelomične uvjetne osude precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti te istovremeno nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti koje postoje na strani optuženika odnosno sve one okolnosti pod kojima su ova kaznena djela počinjena. Obrazlažući ove navode USKOK smatra kako prvostupanjski sud u konkretnom slučaju nije u dostatnoj mjeri razmotrio i adekvatno valorizirao sve otegotne okolnosti na strani optuženih, posebice iskazanu upornost prilikom počinjenja kaznenih djela u razdoblju od preko pet mjeseci i veliku količinu kriminalne volje koja se ogleda u vidu brojnosti inkriminiranih radnji, kao i visinu štete koja je njihovim postupanjem nastala po Državni proračun Republike Hrvatske. Stoga ovaj žalitelj ističe kako su navedene okolnosti opravdavale strože sankcioniranje optuženika te je shodno tome trebalo utvrditi pojedinačne kazne zatvora u duljem trajanju i potom izreći i jedinstvene kazne zatvora u duljem trajanju, bez primjene djelomične uvjetne osude jer će se jedino na taj način iskazati adekvatna mjera društvene osude ovakvog ponašanja.

 

S druge strane optuženi M. D. i optuženi N. D. u podnesenoj žalbi ističu kako je u pobijanoj presudi prvostupanjski sud optuženike, imajući u vidu sve utvrđene olakotne okolnosti i činjenicu da su nakon počinjenja kaznenog djela u cijelosti podmirili iznos pribavljene imovinske koristi te da su sami predložili izricanje novčane kazne, kao sporedne, u maksimalnom zakonom propisanom iznosu od 500 dnevnih iznosa, osudio na prestroge jedinstvene kazne zatvora pa se stoga, po mišljenju ovih žalitelja, i izrečena djelomična uvjetna osuda u konkretnom slučaju ukazuje prestrogom.

 

Ispitujući povodom žalbe USKOK-a i optuženika osnovanost odluke o kazni ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve one okolnosti koje su, u smislu članka 47. stavka 1. KZ/11., od utjecaja da kazna po vrsti ili mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, ali ih je pri tome, kako to s pravom ističe USKOK, pogrešno vrednovao.

 

Naime, pravilno je prvostupanjski sud prilikom utvrđivanja pojedinačnih kazni za počinjena kaznena djela te prilikom odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora, uz primjenu odredbi o stjecaju, kao olakotne okolnosti optuženicima cijenio činjenicu njihovog potpunog, iskrenog i nedvosmislenog priznanja počinjenih kaznenih djela, budući da su isti na taj način u bitnome doprinijeli brzom, efikasnom i ekonomičnom okončanju ovog kaznenog postupka, a što se optuženicima u svakom slučaju treba honorirati, s obzirom da su mogli izabrati i drugačiji način svoje obrane. Isto tako osnovano je sud prvog stupnja kao olakotnu okolnost na strani optuženika cijenio činjenicu da su isti izrazili iskreno kajanje i žaljenje zbog počinjenih kaznenih djela i njihovu spremnost da nadoknade nastalu štetu i plate novčanu kaznu (već u prethodnom postupku uplatili su svaki po 38.741,20 kuna na ime pribavljene imovinske koristi), a upravo ove olakotne okolnosti u svojoj ukupnosti ukazuju na to da su optuženici doista od samog početka bili svjesni nedopustivosti i neprimjerenosti ovakvog protupravnog ponašanja, te da u cijelosti prihvaćaju društvenu osudu zbog takvog neprihvatljivog postupanja, a što, u suštini, predstavlja potvrdu njihove samokritičnosti spram počinjenih kaznenih djela i posljedicama koje su uslijed toga nastupile. Pritom je prvostupanjski sud također, s pravom, u odnosu na optuženog M. D. njegovu obiteljsku situaciju (otac šestero malodobne djece) cijenio kao olakotnu okolnost, kao što je u tom pogledu cijenio i mlađu životnu dob u odnosu na optuženog N. D.

 

S druge strane stupanj krivnje s kojom su postupali optuženici prilikom počinjenja ovih kaznenih djela (izravna namjera), jačina ugrožavanja zaštićenog dobra, razdoblje od preko pet mjeseci u kojem su počinili brojne inkriminirane radnje i značajan iznos štete za državni proračun (12.310.140,00 kuna), i po ocjeni suda drugog stupnja, svakako predstavljaju otegotne okolnosti kod ovih optuženika pa ih je stoga i sud prvog stupnja kao takve pravilno cijenio. Pri tome je kod optuženog N. D. i njegova dosadašnja osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela također pravilno ocijenjena kao otegotna okolnost.

 

Prema tome, a kada se uzme u obzir sam način izvršenja ovih kaznenih djela, iskazana upornost i znatna količina kriminalne volje kod optuženika prilikom počinjenja ovih kaznenih djela odnosno utvrđene otegotne okolnosti te kada se sve ove okolnosti dovedu u korelaciju s brojnim utvrđenim olakotnim okolnostima na strani istih ovih optuženika iste, nasuprot tvrdnjama USKOK-a, nisu takvog značaja i važnosti da bi u konkretnom slučaju zahtijevale strože kažnjavanje počinitelja za pojedinačna kaznena djela odnosno izricanje strože jedinstvene kazne zatvora. Međutim, s druge strane, u pravu je USKOK kada ističe da je prvostupanjski sud precijenio značaj pojedinih utvrđenih olakotnih okolnosti kod optuženika te da nije adekvatno i u dovoljnoj mjeri vrednovao utvrđene otegotne okolnosti kod optuženika i sam način izvršenja ovih kaznenih djela, a kada im je nakon dosuđenih jedinstvenih kazni zatvora izrekao djelomične uvjetne osude jer, i po ocjeni drugostupanjskog suda, u konkretnoj situaciji, radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, a osobito specijalne i generalne prevencije, nije bilo mjesta izricanju djelomičnih uvjetnih osuda.

 

Stoga je, imajući u vidu naprijed navedeno, i po ocjeni suda drugog stupnja, prvostupanjski sud, cijeneći sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, ličnost optuženika te način i okolnosti pod kojima su djela počinjena, pravilno utvrdio pojedinačne kazne zatvora i potom dosudio adekvatne jedinstvene kazne zatvora, pri čemu međutim nije bilo mjesta izricanju djelomičnih uvjetnih osuda. Upravo ovakve kazne zatvora, utvrđene i dosuđene od strane suda prvog stupnja, a prihvaćene od drugostupanjskog suda, u cijelosti će ispuniti zakonske svrhe kažnjavanja propisane člankom 41. KZ/11., a strože pojedinačne kazne i stroža jedinstvena kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju, za koju se u žalbi zalaže USKOK, te blaže kazne, za koje se zalažu optuženici, u vidu izricanja kazne zatvora u trajanju do jedne godine i njihova zamjena radom za opće dobro, ne bi u konkretnoj situaciji bile primjerene naprijed navedenim i utvrđenim okolnostima i samoj svrsi kažnjavanja, a osobito ostvarenju specijalne i generalne prevencije.

 

Slijedom navedenog, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, pojedinačno utvrđene kazne zatvora u trajanju od po sedam mjeseci za kazneno djelo iz članka 328. stavka 1. KZ/11., odnosno od po osam mjeseci za kazneno djelo iz članka 329. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 264. stavkom 1. i člankom 52. KZ/11., kao i jedinstvene kazne zatvora u trajanju od po jedne godine i dva mjeseca za svakog od optuženika uz izrečene novčane kazne primjerene su kako počinjenim kaznenim djelima, tako i ličnosti počinitelja te stupnju njihove krivnje, a iste su u cijelosti podobne da ostvare zakonsku svrhu kažnjavanja.

 

Ovakvim kaznama zatvora prvenstveno će se utjecati na optuženike, ali isto tako i na sve ostale članove društvene zajednice, da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela društveno neprihvatljivo i pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja opravdano i pravedno, a time će se optuženicima, nakon izdržanih kazni zatvora, omogućiti ponovno uključivanje u društvo i njihovo kasnije društveno prihvatljivo ponašanje. Izrečene kazne istovremeno sadrže i dostatnu moralnu i društvenu osudu za zlo koje su optuženici počinjenjem ovih kaznenih djela prouzročili, a njima će se istovremeno jačati povjerenje građana u pravni poredak koji je utemeljen na vladavini prava.

 

Slijedom naprijed navedenog prihvaćena je žalba USKOK-a zbog odluke o kazni te je, na temelju članka 486. stavka 1. ZKP/08., odlučeno kao u točki I. izreke ove presude, dok su žalbe optuženika M. D. i N. D. zbog odluke o kazni odbijene kao neosnovane te je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno kao u točki II. izreke ove presude, dok prilikom ispitivanja pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Zagreb, 27. studenog 2020.

 

              Predsjednica vijeća:

              Vesna Vrbetić, v. r.