1              Poslovni broj: Gž-13/2018-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-13/2018-2

 

 

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr. sc. Seniji Ledić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. M. iz O. OIB: …, zastupane po punomoćnici V. K., odvjetnici u O., protiv tuženika Bolnica, O. iz O., OIB: …, te umješača na strani tuženika C. o. d.d., Filijala O., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-937/2013 od 27. listopada 2017., 27. studenoga 2020.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-937/2013 od 27. listopada 2017. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom je presudom odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo naložiti tuženiku na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužiteljici iznos od 51.250,00 kuna sa zateznom kamatom od 11. prosinca 2012. do isplate, na ime naknade imovinske štete trošak pregleda u iznosu od 500,00 kuna sa zateznom kamatom od 26. listopada 2010. do isplate, trošak operacije u iznosu do 16.990,00 kuna sa zateznom kamatom od 25. studenoga 2010. do isplate, trošak pregleda u iznosu od 200,00 kuna sa zateznom kamatom od 21. prosinca 2010. do isplate, trošak pregleda u iznosu od 200,00 kuna sa zateznom kamatom od 4. ožujka 2011. do isplate, trošak puta O.-B.-O. u iznosu od 1.009,40 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 11. prosinca 2012. do isplate, tuđe njege i pomoći u iznosu od 17.400,00 kuna sa zateznom kamatom od 11. prosinca 2012. do isplate (točka I. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tužiteljici nadoknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.716,50 kuna (točka II. izreke).

 

Protiv te presude žalbu podnosi tužiteljica pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje u tekstu: ZPP), s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

 

Tužena je odgovorila na žalbu tužitelja predloživši je odbiti kao neosnovanu.

 

Žalba je osnovana.

 

Osnovano tužiteljica ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati zato što joj nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama.

 

Predmet je postupka zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete utemeljen na odredbi članka 1061. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO) i tvrdnji da su tuženikovi radnici (liječnici) počinili pogrešku u njezinu liječenju u zdravstvenoj ustanovi tuženika u vremenu od 15. rujna do 21. listopada 2010.

 

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica 15. rujna 2010. pretrpjela ozljedu desnog ramena, i to trodijelni prijelom gornjeg okrajka nadlaktične kosti, kao i dvodijelni prijelom velike koštane kvržice zbog čega se liječila u ustanovi tuženika. Djelatnici tuženika su u ispravnoj, ali nepotpunoj dijagnozi koja je rezultat djelomično smanjene pažnje tijekom dijagnostičkih postupaka, utvrdili samo prijelom velike koštane kvržice desne nadlaktične kosti. No unatoč nepotpunoj dijagnozi, medicinski djelatnici tuženika su za odabrani konzervativni postupak liječenja prijeloma gornjeg okrajka nadlaktične kosti postupili po pravilima struke. Postigli su dobar položaj glave nadlaktične kosti, te su očuvali solidnu uzdužnu osovinu nadlaktične kosti koja se može poremetiti preaktivnim liječenjem. No zaostao je odmak koštanih ulomaka velike koštane kvržice što je kasnije sanirano operacijskim zahvatom medicinskim djelatnika bolnice A. kojima se tužiteljica samoinicijativno obratila i time prekinula liječenje tužiteljice kod tuženika.

 

Sud je ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva utemeljio, među ostalim, na medicinskoj dokumentaciji tužiteljice, ali i nalazima i mišljenjima vještaka dr. D. O., ortopeda i dr. A. M., vještaka za opću kirurgiju i traumatologiju te je na temelju tih dokaza, uz druge dokaze, zaključio da tužiteljica nije dokazala postojanje uzročno-posljedične veze između djelomično smanjene pažnje djelatnika tuženika tijekom dijagnostike i posljedica zaostalih nakon operativnog zahvata zato što tužiteljica svojim postupanjem I samoinicijativnim prekidom liječenja kod tuženika nije niti dala mogućnost djelatnicima tuženika da njezino liječenje okončaju. S druge je strane sud cijenio na temelju vještačenja po navedenim vještacima da je kirurško liječenje kod tuženika obavljeno po pravilima struke, te da je takvo liječenje odlaskom tužiteljice u drugu ustanovu prekinuto te je ostalo nedovršeno. U takvim je okolnostima sud odbio tužbeni zahtjev.

 

Za sada se ne mogu prihvatiti navedeni zaključci suda prvog stupnja kao pravilni.

 

Naime, sud je u postupku na sporne okolnosti najprije izveo dokaz vještačenjem po vještaku ortopedu dr. D. O. čijem su nalazu i mišljenju stranke prigovorile. Potom je sud rješenjem od 7. srpnja 2014. odredio novo vještačenje po vještaku opće kirurgije i traumatologije A. M. koji je dao svoj nalaz i mišljenje te se u više navrata očitovao na primjedbe stranaka. Sud je prvog stupnja zaključio raspravljanje najprije na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. rujna 2016., ali je glavnu raspravu potom pretvorio radi potrebe "usuglašavanja vještačkih nalaza sudskih vještaka dr. D. O. i dr. A. M.". Nakon toga su se vještaci zasebno pismeno izjašnjavali pri čemu je vještak dr. M. dao svoje pismeno očitovanje o mogućnosti usuglašavanja vještačkih nalaza. Vještaci su u bitnom ostali pri svojim nalazima i mišljenjima, tužiteljica je prihvatila nalaz i mišljenje vještaka dr. M., ali ne i vještaka dr. O.

 

Međutim, sud je pobijanu presudu utemeljio na nalazima i jednog i drugog vještaka smatrajući da su "isti jasni, iscrpni, te po mišljenju ovoga suda dani u cijelosti u skladu s pravilima struke i vještine" ne vodeći računa o njihovoj različitosti zbog koje je i odredio njihovo usuglašavanje do kojeg, međutim, stvarno nije došlo, već su vještaci u bitnom ostali kod svojih ranijih nalaza i mišljenja. U tom je smislu izostala kritička ocjene ovih nalaza I mišljenja te razlika između njih i potom utvrđenje koji od nalaza sud prihvaća, a koji ne prihvaća, kao i razloga za to prihvaćanje ili neprihvaćanje. To tim više što je vještak dr. M. u svom nalazu i mišljenju istakao da ne može sa sigurnošću tvrditi da bi konačni rezultat u liječenju tužiteljice i saniranju njezine povrede bio bolji da se uradila operacija neposredno po ozljeđivanju.

 

U takvim su okolnostima izostali razlozi o odlučnim činjenicama čime je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP zbog koje pobijanu presudu nije moguće ispitati, a zbog prirode povrede ni preinačiti presudu uz primjenu odredbe 373.a ZPP.

 

Stoga je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratit sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP.

 

U nastavku će postupka sud prvog stupnja otkloniti uočenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na način ukazan ovim rješenjem te će utvrditi proturječnosti ili nedostatke u mišljenjima jednog i drugog vještaka, zatim će utvrditi postoji li osnovana sumnja u pravilnost jednog ili drugog mišljenja i mogu li se ti nedostaci ili sumnja otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka. Pritom će sud kritičkom ocjenom obaju nalaza i mišljenja, ukoliko se vještaci ne mogu usuglasiti u nalazima i mišljenjima, ocijeniti može li odluku utemeljiti na jednom od tih nalaza i mišljenja (dakako, uz ostale dokaze) i zbog kojih razloga. Ukoliko to ne bude mogao napraviti, postupit će prema odredbi članka 261. stavka 3. ZPP.

 

S obzirom na vrstu spora, sud će pritom imati na umu da domaći propisi koji uređuju pitanje zaštite prava pacijenata i organizacije zdravstvene djelatnosti ne definiraju pojam liječničke greške, ali u domaćoj doktrini liječnička greška predstavlja odstupanje od medicinske znanosti ili medicinskih standarda, odnosno predstavlja liječničku metodu koja je prema standardu medicinske terapije i iskustva izvedena bez dužne pažnje.

 

To znači da se liječnička greška sastoji se od dva elementa, jedan je standard medicinske znanosti koji predstavlja mjerilo greške, a drugi je krivnja odnosno pitanje je li liječnik postupao onako kako bi se po medicinskim kriterijima od njega u profesionalnom krugu očekivalo.

 

Pritom se odgovara za svaku nepažnju, a pojam nepažnje se određuje objektivno jer se uspoređuje ponašanje učinitelja s ponašanjem apstraktnog čovjeka koji je mjerilo na temelju kojega se utvrđuje je li on postupao s dužnom pažnjom.

 

Kada se radi o profesionalnoj odgovornosti liječnika, tada se u smislu odredbe članka 10. stavka 2. ZOO, mjerilo profesionalne pažnje utvrđuje dvojako, s jedne strane u odnosu na osobe iz istoga stručnog kruga, a s druge u odnosu na konkretne okolnosti u kojima se odvija određeni medicinski zahvat.

 

Radi se o pažnji dobrog stručnjaka, tj. o povećanoj pažnji prema pravilima struke i običajima. To bi značilo da liječnik ne postupa skrivljeno kada postupa s pažnjom dobrog stručnjaka, a postupa skrivljeno kada ne postupa s pažnjom prosječnog stručnjaka.

 

U tom smislu temeljem odredbe članka 1061. stavka 1. ZOO-a bolnica odgovara po principu subjektivne krivnje, ali je ta subjektivna krivnja također stroga zato što se temelji na presumiranoj krivnji, kao i zbog toga što ju objektivizira i okolnost što tuženik odgovara za nepažnju, a pojam nepažnje se određuje vrlo objektivno jer je standard apstraktnog stručnjaka vrlo strog.

 

Kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o parničnom trošku jer je ona vezana uz ishod postupka (argument iz članka 154. stavak 1. ZPP) koji u okolnostima ukidanja prvostupanjske presude nije poznat.

 

Split, 27. studenoga 2020.