Broj: Kž 81/2018

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog T. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 21. prosinca 2017. broj Kv I-Us-133/2017-5 (K-Us-7/2017), o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 21. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba optuženog D. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog T. J. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavaka 5. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.), prema optuženom D. R. produljena je primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. i to obveza redovitog javljanja načelniku nadležne Policijske postaje u P. prema mjestu stanovanja optuženog D. R. ili osobi koju načelnik odredi, jedanput mjesečno, o čemu će se voditi pisana evidencija. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 98. stavka 1. ZKP/08., optuženi D. R. je upozoren da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mu mjere opreza, ista zamijeniti istražnim zatvorom, dok je pod točkom III. izreke određeno da se izvršenje mjere opreza povjerava Policijskoj upravi I.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi D. R. po branitelju, odvjetniku P. R., ne ističući izrijekom žalbene osnove kao niti prijedlog u kojem pravcu želi da se postupi s pobijanim rješenjem.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je u odnosu na optuženog D. R. i nadalje opravdana primjena mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08.

Takav zaključak, prvostupanjski sud, s pravom utemeljuje na ispravnom prethodnom utvrđenju da u odnosu na tog optuženika i nadalje postoje razlozi za primjenu istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao temeljnog preduvjeta za primjenu mjera opreza.

Naime, optuženi D. R. je, prema podacima u spisu predmeta, već osuđivan zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“, broj: 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11.), dakle istovrsnog kaznenog djela onome za koje se osnovano sumnjiči u ovom kaznenom postupku, i to na bezuvjetnu kaznu zatvora, koju je izdržao. Kada se pri tome uzme u obzir način počinjenja terećenog mu kaznenog djela, a koji ukazuje na organiziranost i međusobnu povezanost svih optuženika unutar samog zločinačkog udruženja s precizno podijeljenim ulogama, dok duljina inkriminiranog razdoblja te vrsta i količina droge upućuju na iznimnu upornost u protupravnom postupanju te visok stupanj njihove kriminalne volje, iznesene okolnosti, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ukazuju na postojanje onih osobitih okolnosti koje upućuju na zaključak da na strani optuženog D. R. postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela.

Stoga, imajući na umu da se svrha primjene istražnog zatvora iz citirane osnove u konkretnoj situaciji može ostvariti primjenom mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08., a s obzirom na činjenicu da je optuženik odmah nakon izdržavanja kazne zatvora u drugom kaznenom predmetu, u istražnom zatvoru u ovom kaznenom postupku proveo gotovo godinu dana, što je zasigurno utjecalo na optuženika da svoje ponašanje uskladi sa zakonom te se suzdrži od daljnjeg činjenja kaznenih djela, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je primjena određene mu mjere opreza prema optuženom D. R. i nadalje nužna jer će se upravo primjenom te mjere, kao blaže mjere od istražnog zatvora, ali jednako učinkovite, otkloniti mogućnost ponavljanja djela.

Pravilnost takvog zaključka nije dovedena u pitanje tvrdnjama iznesenim u žalbi optuženog D. R. da je zaposlen i u stalnom radnom odnosu te da se pridržava izrečene mjere opreza, budući da se radi o okolnostima koje samo potvrđuju da naložena mjera opreza ostvaruje svoju svrhu.

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da su ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 21. veljače 2018.