- 1 -              I Kž 226/2020-6

Broj: I Kž 226/2020-6

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. K., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 25. veljače 2020. broj K-30/2015-137 (Kv I-12/2020-3), u sjednici održanoj 27. studenog 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba osuđenog M. K.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu od 25. veljače 2020. broj K-30/2015-137 (Kv I-12/2020-3) odbijen je zahtjev osuđenog M. K. za obnovu u smislu čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08. kaznenog postupka kao neosnovan.

Protiv tog rješenja osuđenik M. K. je osobno i pravodobno podnio žalbu smatrajući da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz članka 53. KZ/11., s prijedlogom da se "njegovoj žalbi udovolji."

Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je u pobijanom rješenju prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako nema uvjeta da mu se primjenom članka 53. stavka 1. KZ/11. izrekne jedinstvena kazna u postupku tzv. neprave obnove.

Suprotno ovakvim žalbenim navodima osuđenika, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio činjenično stanje te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donio pobijano rješenje koje u pogledu izložene argumentacije u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Naime, osuđeni M. K. podnio je prijedlog da mu se primjenom odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju preinače pravomoćna presuda Županijskog suda u Varaždinu broj K-30/2015-76 od 22. prosinca 2016. kojom je za kazneno djelo iz članka 153. stavka 1. u vezi s člankom 152. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci, pravomoćna presuda Općinskog suda u Ludbregu broj K-31/2003 od 19. studenog 2003. kojom je za kazneno djelo iz članka 272. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00. i 51/01. - dalje: KZ/97.) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, pravomoćna presuda Općinskog suda u Varaždinu broj Kv-221/2012 (K-834/2011) kojom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 5 mjeseci (objedinjene kazne po presudi Općinskog suda u Varaždinu broj K-834/2011 od 27. veljače 2012. kojom mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i presudi Općinskog suda u Križevcima broj K-8172011 od 7. srpnja 2011. kojom mu je izrečena kazna zatora u trajanju od 7 mjeseci) i pravomoćna presuda Općinskog suda u Varaždinu broj K-28/13-13 od 11. veljače 2013. kojom je za kazneno djelo iz članka 129. stavka 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 mjeseci.

Iz spisa predmeta K-30/2015-76 proizlazi da je predmetno kazneno djelo osuđenik počinio 25. lipnja 2015. i temeljem navedene pravomoćne presude u ovom trenutku se nalazi na izdržavanju kazne zatvora koja mu je tom presudom izrečena. Osuđenik je kaznu zatvora na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Ludbregu broj K-31/2003 od 19. studenog 2003. izdržao 14. listopada 2005., kada je pušten na uvjetni otpust koji mu je istekao 13. studenog 2005. Jedinstvenu kaznu zatvora koja mu je izrečena presudom Općinskog suda u Varaždinu broj Kv-221/2012 od 10. rujna 2012. osuđenik je izdržao 7. prosinca 2012., kada je pušten na uvjetni otpust koji mu je istekao 21. siječnja 2013., dok je kaznu zatvora na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Varaždinu broj K-28/2013 od 11. veljače 2013. osuđenik izdržao 11. rujna 2013.

Dakle, iz svega naprijed navedenog proizlazi kako je osuđenik kazneno djelo zbog kojeg se u ovom trenutku nalazi na izdržavanju kazne zatvora počinio nakon što je već izdržao prethodno izrečene kazne.

Stoga je prvostupanjski sud, sukladno članku 506. stavku 3. ZKP/08., pravilno odbio zahtjev osuđenika za preinačavanje pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka jer je utvrdio kako nema zakonskih uvjeta za obnovu postupka.

Naime, prema članku 53. stavku 1. KZ/11. izricanje jedinstvene kazne osuđenoj osobi moguće je u slučaju kada se osuđeniku sudi za kazneno djelo počinjeno prije nego što je započeo izdržavati kaznu po prijašnjoj presudi ili za kazneno djelo počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne. U ovom konkretnom slučaju, a kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, osuđenik je naknadno kazneno djelo počinio nakon što je izdržao sve kazne za prethodna kaznena djela za koja je pravomoćno osuđen.

Iz navedenih razloga žalba osuđenika nije osnovana.

Prema tome, kako žalbeni navodi osuđenika ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja te nakon što je isto ispitano i u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., trebalo je žalbu osuđenika odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 27. studenog 2020.