- 1 -              III Kr 58/2020-3

Broj: III Kr 58/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenog M. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 19. rujna 2019. broj K-532/2017-52 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2019. broj Kž-1164/2019-3, u sjednici održanoj 27. studenog 2020.

p r e s u d i o   j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog M. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku od 19. rujna 2019. broj K-532/2017-52 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 17. prosinca 2019. broj Kž-1164/2019-3 M. B. proglašen je krivim zbog produljenog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 228. stavkom 1. i člankom 52. KZ/11. te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. prosinca 2016. do 8. rujna 2017.

Protiv te pravomoćne presude osuđeni M. B. je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude bez konkretiziranja zakonske osnove u smislu članka 517. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) zbog koje ga podnosi. Moli da se ,,po službenoj dužnosti preipita ovo riješenje kao i ovu pravomoćnu presudu te ujedno i da presudi po osobnoj savjesti“.

Postupajući u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08., prvostupanjski je sud dostavio primjerak zahtjeva sa spisom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je pisanim podneskom od 12. ožujka 2020. broj Ksm-DO-50/2020 podnijelo odgovor s izraženim mišljenjem da je podneseni zahtjev neosnovan .

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je na znanje osuđeniku.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđeni M. B. u zahtjevu tvrdi da u ponovljenom postupku prvostupanjski sud nije postupio po napucima drugostupanjskog suda istaknutim u rješenju kojim je ukinuta prvostupanjska presuda donesena u prvotnom postupku pa tako nisu ispitani svjedoci, nije utvrđena materijalna šteta, nije razjašnjeno svako pojedino djelo zasebno niti je opisano tko je i što napravio. Osuđenik također u zahtjevu navodi da je doista kriv za neka kaznena djela, ali nije kriv za sve što mu je nametnuto, a što u postupku nije niti dokazano.

Ovakvim navodima zahtjeva kojima se gotovo u potpunosti reproduciraju razlozi prethodno podnijete žalbe protiv prvostupanjske presude donesene u ponovljenom postupku osuđenik u biti pobija dokazanost pojedinih kaznenih djela iz pravomoćne presude i time osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što ne može biti predmetom ispitivanja povodom ovog izvanrednog pravnog lijeka. Naime, prema članku 515. stavku 1. i članku 517. stavku 1. ZKP/08., zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti zbog taksativno navedenih povreda materijalnog i procesnog zakona, ali ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U suprotnom, dozvolilo bi se preispitivanje relevantnog činjeničnog stanja u trećem stupnju, a mimo zakonskih uvjeta.

Uostalom, treba naglasiti da je osuđenik na raspravi održanoj 13. rujna 2019. pred prvostupanjskim sudom izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje je predmet optužnice te je iznio svoju obranu navodeći ,,u cijelosti priznajem počinjenje kaznenog djela u vremenu i na način kako mi je to optužbom stavljeno na teret“. Iz navedenog proizlazi da osuđenik u svom zahtjevu odstupa od danog priznanja iako je isto bilo, ne samo u suglasju s ostalim izvedenim dokazima, već izrijekom cijenjeno i kao olakotna okolnost pri odmjeravanju kazne.

Osuđenik nadalje u zahtjevu ističe da u provedenom kaznenom postupku nije mogao financirati odvjetnika, niti mu ga je sud dodijelio po službenoj dužnosti, dok je suoptuženi D. Z., uz pravnu pomoć svog branitelja, unatoč tome što je veliki dio otuđenih predmeta pronađen upravo kod D. Z., osuđen na kaznu koja je u velikom nerazmjeru s kaznom na koju je podnositelj zahtjeva osuđen, osobito imajući na umu vrijeme koje je do sada proveo u istražnom zatvoru. Tvrdi da: ,,novo suđenje nije prioritet i ponovno povlačenje po sudovima, kriv sam i krivicu ću nastojati ispraviti, ali nisam toliko kriv u usporedbe sa drugookrivljenim“.

Takvim tvrdnjama osuđenik u biti pobija pravomoćnu presudu zbog odluke o kazni. Međutim nezadovoljstvo izrečenom kaznenom u smislu da je ona prestroga nije zakonski razlog za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude. Predmet razmatranja u povodu ovog zahtjeva može biti razmatranje prekoračenja ovlasti u odnosu na odluku o kazni (članak 517. stavak 1. točka 1. ZKP/08.). Prekoračenje ovlasti je izlaženje izvan zakonom određenih okvira za izricanje kaznenih sankcija. S obzirom na to da je osuđeniku izrečena kazna u zakonom predviđenim okvirima, očito je da sud nije prekoračio ovlasti u odnosu na odluku o kazni pa nema uvjeta za preispitivanje njezine visine, povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Slijedom navedenog, zahtjev osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan pa je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. ZKP/08., odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 27. studenog 2020.

Predsjednica vijeća:

Vesna Vrbetić, v. r.