- 1 -              II Kž 487/2020-4

Broj: II Kž 487/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Lovrin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog M. B., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u svezi stavka 1. i u svezi članka 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 10. studenog 2020. broj Kovm-9/2020-5 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. studenog 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba okrivljenog M. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 10. studenog 2020. broj Kovm-9/2020-5 o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice protiv okrivljenog M. B. zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 2. u svezi stavka 1. i u svezi članka 34. i drugih KZ/11. na temelju članka 127. stavka 4. u svezi članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog M. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koji istražni zatvor je određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku broj Kir-199/2020 od 14. svibnja 2020. te produljen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Osijeku broj Kir-227/2020 od 12. lipnja 2020. i broj Kir-333/2020 od 11. kolovoza 2020. potvrđenog rješenjem broj Kv II-139/2020 od 21. kolovoza 2020. Na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme od uhićenja i lišenja slobode od 12. svibnja 2020. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni M. B. po branitelju, odvjetniku G. R. s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske "usvojiti žalbene navode i ukinuti istražni zatvor određen protiv okr. M. B. i pustiti okr. M. B. da se brani sa slobode, a podredno ukinuti istražni zatvor određen protiv okr. M. B. i zamijeniti ga s nekom od mjera opreza sukladno čl. 98. ZKP-a ".

Žalba okrivljenog M. B. nije osnovana.

Naime, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog M. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kako onih koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i onih koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.             

Prvostupanjski sud dostatno je obrazložio postojanje osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kaznena djela za koje ga se tereti. I po stavu ovog drugostupanjskog suda iz dokaza navedenih u pobijanom rješenju kao i prva dva ispitivanja okrivljenika proizlazi dovoljan stupanj osnovane sumnje da bi upravo okrivljenik počinio predmetna kaznena djela, a koji stupanj osnovane sumnje je potreban za određivanje i produljenje istražnog zatvora. Slijedom navedenog neosnovani su žalbeni navodi okrivljenika kojima on postojanje te osnovane sumnje osporava.

Osim toga, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio i postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela kod okrivljenika s obzirom da je prema izvatku iz kaznene evidencije osuđen zbog dva istovrsna kaznena djela bludnih radnji počinjenih samo tri mjeseca prije počinjenja kaznenih djela za koja se tereti u ovom kaznenom postupku iz čega proizlazi zaključak da je njegovo kriminalno ponašanje progrediralo.

Neosnovano okrivljenik u žalbi navodi kako navedeno ne upućuje na opasnost od ponavljanja kaznenog djela jer je prema sudskoj praksi za utvrđivanje takve opasnosti potrebno više okolnosti, a ne samo jedna.

S obzirom na sve navedeno pravilno je prvostupanjski sud ocijenio i obrazložio i da se svrha istražnog zatvora ne bi se mogla ostvariti nikakvim blažim mjerama, a s obzirom na težinu kaznenih djela za koja se tereti okrivljenik, kaznu koja se može očekivati u postupku i potrebu određivanja mjere istražnog zatvora, dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno načelo razmjernosti.

Iz navedenih razloga žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, žalba okrivljenika je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odbijena kao neosnovana, a kako je to navedeno u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 27. studenog 2020.