Baza je ažurirana 20.07.2025. 

zaključno sa NN 78/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              II 494/2020-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: II 494/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića kao predsjednika vijeća te Dražena Tripala i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženika L. B. i P. L.-P. podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 11. studenog 2020. broj Kv-I-154/2020 (Kv-I-155/2020, K-49/2020) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 27. studenog 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbijaju se kao neosnovane žalbe optuženog L. B. i optuženog P. L.-P.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog L. B. i optuženog P. L.-P. zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih KZ/11., pod točkom I./ izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog L. B. i optuženog P. L.-P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Pod točkom II./ izreke, u istražni zatvor je optuženom L. B. i optuženom P. L.-P. uračunato vrijeme lišenja slobode od 9. veljače 2020. pa nadalje.

 

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi L. B. po braniteljici, odvjetnici N. V. Predlaže da ,,Vrhovni sud Republike Hrvatske ovu žalbu usvoji i donese rješenje o ukidanju istražnog zatvora protiv I. okrivljenog L. B.“.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio i optuženi P. L.-P. po branitelju, odvjetniku D. S. Predlaže da ,,Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine pobijano rješenje o produljenju istražnog zatvora. Podredno, svrha istražnog zatvora mogla bi se ostvariti blažim mjerama koje predviđa ZKP“.

 

Žalbe nisu osnovane.

 

Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog L. B. i optuženog P. L.-P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se prevenirati opasnost od ponavljanja djela utvrđena na strani obojice optuženika.

 

Tako je prvostupanjski sud, prije svega, s pravom utvrdio da osnovana sumnja da su optuženi L. B. i optuženi P. L.-P. počinili kaznena djela protiv imovine za koje se osnovano sumnjiče u ovom kaznenom postupku proizlazi iz dokaza na kojima se potvrđena optužnica temelji. Time je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a pravilnost takvog zaključka nije dovedena u sumnju paušalnim žalbenim tvrdnjama optuženog P. L.-P. o nepostojanju osnovane sumnje izuzev kod onih kaznenih djela čije počinjenje je priznao.

 

Nadalje, osnovano je prvostupanjski sud, nasuprot prigovorima obojice žalitelja, utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog L. B. i optuženog P. L.-P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Naime, optuženi L. B. i optuženi P. L.-P. se u ovom kaznenom postupku potvrđenom optužnicom osnovano sumnjiče da su u razdoblju od 4. listopada 2019. do 6. veljače 2020. počinili više desetaka imovinskih kaznenih djela, pri čemu se optuženi L. B. tereti uglavnom zbog počinjenja kaznenih djela razbojništva, ali i zbog kaznenog djela teške krađe te dva kaznena djela krađe, dok se optuženi P. L.-P. tereti zbog počinjenja 22 kaznena djela razbojništva i jednog kaznenog djela razbojništva u pokušaju, od kojih kaznenih djela se optuženicima stavlja na teret da su 21 razbojništvo počinili zajedno.

 

Količina poduzetih protupravnih radnji zajedno s duljinom inkriminiranog razdoblja te činjenicom da su terećena kaznena djela počinjena na području nekoliko županija, upućuje na upornost i odlučnost u protupravnom postupanju optuženika i visok stupanj njihove kriminalne volje, a time i na realnu opasnost od ponavljanja djela.

 

Kada se pri tome ima na umu da su obojica optuženika nezaposleni, bez prihoda i bez imovine te već osuđivani i to optuženi L. B. zbog kaznenog djela razbojništva, a optuženi P. L.-P. zbog kaznenih djela krađe, dakle, istih ili istovrsnih kaznenih djela onima za koje se ovdje osnovano sumnjiče, sve naprijed izneseno ukazuje na jasan zaključak da na strani obojice optuženika postoji konkretna i predvidiva opasnost da će boravkom na slobodi počiniti isto ili slično kazneno djelo.

 

Slijedom navedenog, prvostupanjski sud s pravom zaključuje da će za sada jedino daljnjom primjenom mjere istražnog zatvora protiv optuženog L. B. i optuženog P. L.-P. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao krajnje i najstrože mjere osiguranja prisutnosti okrivljenika, ostvariti njegova svrha i s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja djela. Naime, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda, a imajući na umu značaj okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, da niti jedna blaža mjera ne predstavlja dostatnu garanciju za otklanjanje iteracijske opasnosti.

 

Kraj takvog stanja stvari, žalbene tvrdnje optuženog L. B. kojima ističe da je priznao kaznena djela za koje se u ovom postupku tereti kao niti žalbeni prigovori obojice žalitelja da je dosadašnji boravak u istražnom zatvoru dovoljno utjecao da se ubuduće klone činjenja kaznenih djela, nemaju utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

 

Slijedom navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 27. studenog 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Žarko Dundović, v. r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu