1

Poslovni broj 10 P-300/2019-13

 

          

    Republika Hrvatska                                                                                

Trgovački sud u Osijeku                                               

   Osijek, Zagrebačka 2

 

                                                                                            Poslovni broj 10 P-300/2019-13

 

U  I M E  R E PU B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja M. M. I. d.o.o., OIB:…, Z., K. 22, kojega zastupa punomoćnik D. Š. odvjetnik u Z. odvjetničkom uredu D. Š., I. K., I. K. R. i I. J., O., E. avenije 3/1, protiv  tuženika S. d.o.o., OIB:…, P., B. K. 44, kojega zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u O., P. kralja P. K. I.. broj 1., radi isplate iznosa od 193.750,00 kn, nakon glavne i javne rasprave zaključene 27. listopada 2020. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 26. studenog 2020.

               

p r e s u d i o  j e

 

I.              Utvrđuje se da je raskinut ugovor o kupoprodaji pokretnine - kombajna marke Deuc-Fahr 4080, proizvedenog 1996., broj šasije 6208/007623, sklopljen između tuženika- prodavatelja S. d.o.o. iz P., OIB: … i tužitelja-kupca M. M. I. d.o.o. iz Z. O.:….

 

II.              Nalaže se tuženiku S. d.o.o., OIB:…, P., B. K. 44 da tužitelju M. M. I. d.o.o., OIB:…, Z., K. 22 izvrši povrat i isplatu kupoprodajne cijene u iznosu od 193.750,00 kn (stodevedesetritisućesedamstopedesetkuna) zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. lipnja 2016. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za pet postotnih poena, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 24.861,00 kn (dvadesetčetiritisućeosamstošezdesetjednakuna) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj trošak teku od 26. studenog 2020. pa do isplate po stopi zatezne kamate određene za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem razdoblju za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

III.              Zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.761,50 kn (tisućusedamstošezdesetjednakuna i pedesetlipa), odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka navodi da su stranke sklopile ugovor o kupoprodaji kojim je tužitelj kao prodavatelj prodao tuženiku kao kupcu kombajn marke Deuc-Fahr 4080, proizvedenog 1996., broj šasije 6208/007623 za cijenu od 193.70,00 kn, za što je tužitelju ispostavio račun broj 2/1/2 od 1. lipnja 2016., koju je cijenu tužitelj u cijelosti isplatio. Nakon sklapanja ugovora i isplate cijene kombajn je ostao u posjedu tuženika i istim je upravljao radnik tuženika N. G.. Tužitelj je zatražio predaju kombajna u posjed, što je tuženik odbio učiniti pa je na taj način propustio ispuniti svoju obvezu na predaju stvari. Tužitelj je jednostrano raskinuo ugovor i zatražio povrat isplaćene kupoprodajne cijene. U odnosu na tuženikove navode ističe da su neosnovani kao i da je neosnovan prigovor zastare. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

 

              Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odgovoru na tužbu, kao i tijekom postupka u bitnome ističe kako je točno da je tuženik prodao kombajn tužitelju i da je isti nakon isplate kupoprodajne cijene predan u posjed tužitelju. Tuženik ističe i prigovor zastare, jer da je protekao trogodišnji zastarni rok. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova tuženiku.

 

              U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u dopis od 7. listopada 2019., u račun broj 2/1/2 od 1. lipnja 2016., u račun broj 7/1/2 od 5. listopada 2016., u prijedlog za kompenzaciju na stranici 33. spisa, u otpremnicu broj 10/1/1/2017, u račun-otpremnicu broj 80/1/1, te je sud proveo dokaz saslušanjem svjedoka N. G., M. U. i D. M. te zastupnika tužitelja D. Š.,  zastupnika tuženika Ž. S..

 

Tužbeni zahtjev je  osnovan.

                           

              Predmet spora je tužiteljev zahtjev za povratom isplaćene cijene u iznosu od 193.750,00 kn, koju je tužitelj isplatio tuženiku za kupnju kombajna i koji je ugovor o kupnji raskinut od strane tužitelja.

 

              Sud je u postupku utvrdio:

-              stranke su bile u poslovnom odnosu i  tuženik je prodao tužitelju kombajn marke Deuc-Fahr 4080, proizvedenog 1996., broj šasije 6208/007623, za cijenu od 193.70,00 kn,

-              tuženik je tužitelju ispostavio račun broj 2/1/2 od 1. lipnja 2016., koji je tužitelj u cijelosti platio,

-              kombajn je ostao parkiran pred kućom tuženikova radnika N. G., koji je radio s tim kombajnom po nalogu tuženika,

-               tužitelj je snosio troškove održavanja i popravka kombajna,

-               N. G. je kombajn u listopadu 2018. po nalogu tuženika dovezao u dvorište tuženika i predao mu ključeve,

-               tuženik nije predao kombajn tužitelju,

-              tužitelj je izjavom od 7. listopada 2019. raskinuo ugovor zbog neispunjenja i zatražio povrat uplaćene cijene za kombajn.

 

Svjedok N. G. izjavljuje kako bio zaposlen kod tuženika od 2012. i da mu je poznato kako je sporni kombajn bio prvi koji je tuženik nabavio i s obzirom da tuženik nije imao gdje smjestiti taj kombajn, jer je stalno izgrađivao objekte, to je isti bio parkiran ispred njegove kuće. Poznato mu je da je polovinom 2016. gospodin S. sa D. Š. popisivao kombajn i da mu je tuženik rekao kako će gospodin Š. uzeti taj kombajn, no međutim, kombajn nije odvezen i stajao je pred njegovom kućom sve do 2018., kada mu je  S. rekao da se kombajn mora vratiti u krug firme, pa ga je tamo odvezao i poslije 2018. kada mu je prestao radni odnos, kombajn je tamo ostao. U razdoblju od 2016.-2018. po nalogu  S. radio je s tim kombajnom s tim da mu je  S. rekao kako će određene troškove popravka i održavanja kombajna snositi i Š.. Ključ od kombajna je bio kod njega jer je kombajn bio parkiran pred njegovom kućom, a kad ga je odvezao u krug tuženika onda je ostavio ključ u kombajnu. Kombajn je odvezao u krug tuženika u listopadu 2018. Nalog za rad uvijek dao S., ali je kombajnom radio i na zemlji  Š.. Prigodom izvođenja radova kombajniranja, Š. je dovodio stručne osobe da provjere je li kombajn pravilno podešen, te ističe kako se Š. bavio ekološkom proizvodnjom soje, pšenice, kukuruza. Nije mu poznato da je g. Š. kupio od tuženika još nekakve druge strojeve. Ističe kako je tuženik imao više kombajna na raspolaganju.

 

              Svjedok M. U. iskazuje da je zaposlen u društvu M. T. d.o.o. i po zanimanju je inženjer agronomije, te je imao poslovnu suradnju i s tužiteljem i s tuženikom i odatle mu je poznato da je tužitelj kupio od S. kombajn i da je taj kombajn koristio i tuženik za svoje potrebe, te je isti vršio usluge kombajniranja s tim kombajnom. Poznato mu je da je tužitelj nabavljao dijelove za taj kombajn, ali mu nije poznato tko je snosio troškove kompletnog održavanja kombajna. Poznato mu je da je kombajn nestao, ali oko toga nema nikakvih daljnjih saznanja. Ne zna je li kombajn fizički predan tužitelju, ali ga je tuženik koristio sa svojim djelatnicima i za svoje potrebe i nakon prodaje tužitelju.

 

                            Svjedok D. M. je izjavio kako se inače bavi trgovinom žitaricama, a stranke su proizvođači žitarica pa su bili u poslovnoj suradnji. Poznato mu je da je  Š. imao kombajn i da je taj kombajn uglavnom koristio S. d.o.o. sa svojim zaposlenicima. Radilo se o zajedničkoj suradnji stranaka i svi strojevi su stajali kod S.. To mu je poznato jer je 2018. nosio dijelove koje je  S. naručio u firmi S. B. za predmetni kombajn i to je  predao S.. Poznato mu je da je kombajn predmet policijske istrage jer je isti otuđen. Zna da su postojala dva jednaka kombajna iste marke i iste boje i oba su bila u dvorištu  S. u P., iako se radilo o jednom kombajnu S., a jednom u vlasništvu  Š.. Navodi kako je zadnji put kombajn vidio 2018. kada je nosio naručene dijelove jer ga je nazvao  S. i rekao da pokupi dijelove za Š. kombajn u B., te je tamo i navratio i potpisao preuzimanje tih dijelova i račun je iznosio oko 2.600 kn, te je dijelove predao S., a poslije mu je Š. rekao kako mu je S. naplatio te dijelove oko 9.000 kn.  Dijelove su ugradili majstori S. i kombajner N. G.. Odgovara kako je sjedište tužitelja u Z., a zemlja se nalazi u P. i E.. Navodi kako je jednom prilikom vidio kombajn kod G., a da bi kasnije oba kombajna bila samo kod S.. Navodi kako su problemi među strankama nastali prije godinu dana.

 

Zakonski zastupnik tužitelja D. Š. iskazuje kako su tužitelj i tuženik  bili u poslovnim odnosima i tijekom 2016. i tužitelj je od tuženika kupio kombajn, koji je ostao smješten u P. jer tužitelj nije imao prostora za smjestiti taj kombajn. Za cijelo to vrijeme i tužitelj i tuženik su koristili taj kombajn za svoje potrebe za skidanje usjeva. Kada je kupio prostor u P., zatražio je predaju kombajna od tuženika, no međutim, isti to nije učinio, odnosno odbio  je predati taj kombajn. Prema informacija koje je dobio, kombajn više nije u funkciji, odnosno s njega su skinuti dijelovi i stoga predaja kombajna više nije moguća i zbog toga traži povrat uplaćenog iznosa na ime cijene toga kombajna. Ističe kako prigodom kupoprodaje nisu ugovorili točan datum predaje u posjed predmetnog kombajna nego su isti zajednički koristili za potrebe i tužitelja i tuženika. Zatražio je od Ž. S.,  da mu se preda kombajn,. jer ga je nazvao vozač kombajna N. G. i rekao kako mu je  S. naredio da ne može obavljati poslove za tužitelja, pa je stoga i zatražio predaju kombajna u posjed. To je bilo tijekom 2018. ili 2019., tijekom žetve. Ističe kako se za povrat kombajna obratio  S., a potom svom punomoćniku - odvjetniku. Ističe kako je u cijelosti isplatio cijenu za predmetni kombajn. Naloge vozaču G. izdavao  je tuženik, kod kojega je bio i zaposlen, a troškove popravka kombajna snosio je tužitelj, te da za popravke nije dobio račune, te stoga ne zna tko je popravljao kombajn.

 

Zastupnik tuženika Ž. S. iskazuje kako je kombajn prodao tužitelju i ispostavio račun u kojem piše da je isporuka izvršena 1. lipnja 2016., te je uvijek imao u vlasništvu 4 kombajna. Ističe kako su svi kombajni, uključujući i tuženikovi, stajali kod N. G. i  da tužiteljev kombajn nije nikada dovezen u dvorište tuženika, nego je ostao kod N. G., te ne zna što je bilo s tim kombajnom. G. je 15. listopada 2018. dobio otkaz kod tuženika. Kad je N. G. dobio otkaz,  razdužio se s opremom, odnosno kombajnima koji su bili parkirani kod njega, odnosno naložio je da se kombajni parkiraju u dvorište tuženika. Izjavljuje kako tužitelj nikada nije usmeno zatražio predaju kombajna u posjed. Ističe kako je dozvolio G. da obavlja poslove za tužitelja i to po zamolbi tužitelja, te da nije plaćao G. za radove koje je obavljao za tužitelja. Navodi kako tužitelj nikada nije imao primjedbu na izdani račun i ima saznanja, odnosno da je čuo kako je kombajn prodan u Srbiju, a prodao ga je M. K., po nalogu tužitelja. Nikada nije snosio troškove popravka i servisiranja kombajna koji je prodao tužitelju. Tužitelj u sporno vrijeme nije posjedovao strojeve za obradu zemljišta, te je tuženik za tužitelja obrađivao zemljište i to 3-4 godine. Nakon kupnje kombajna, tužitelju nije rađena usluga kombajniranja.

 

Cijeneći izvedene dokaze sud je utvrdio kako su stranke sklopile ugovor o prodaji kombajna i da je tužitelj kao kupac u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu, u smislu odredbe članka 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) i isplatio ugovorenu cijenu, dok tuženik kao prodavatelj nije predao kombajna tužitelju. Naime, u skladu s odredbom članka 389. stavak 1. ZOO-a, prodavatelj je dužan predati stvar kupcu u vrijeme i na mjestu predviđenom ugovorom.

             

Iz iskaza svjedoka N. G., M. U. i D. M., te tužiteljeva zastupnika po zakonu, nedvojbeno proizlazi kako su stranke ugovorile odgodu predaje kombajna tužitelju kao kupcu iz razloga što isti nije imao prostor za smještaj kombajna. Ujedno iz njihovih iskaza proizlazi kako je kombajn završio u dvorištu tuženika, jer ga je po nalogu tuženika tamo ostavio N. G..

 

Jednostrani raskid ugovora zbog neispunjenja predviđen je odredbom čanka 360. ZOO-a prema kojoj u dvostranim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveza ili, pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor  jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu.

 

Sud je utvrdio kako je tužitelj isplatio cijenu za kombajn te je ovlašten od tuženika zahtijevati i fizičku predaju kombajna u posjed. Iz dopisa tužitelja od 7. listopada 2019. (stranica 4. spisa) je razvidno kako je tužitelj zatražio predaju kombajna, odnosno da tuženik ispuni svoju obvezu i za to mu ostavio primjereni rok za ispunjenje. Tuženik nije ispunio svoju obvezu u ostavljenom mu roku pa su u smislu odredbe članka 362. ZOO-a, nastupile pravne posljedice raskida ugovora.

 

               Učinci raskida ugovora propisani su odredbom članka 368. ZOO-a te je u stavku 1. propisano da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza izuzev obveze na naknadu eventualne štete. Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala (stavak 2.).

             

Kako je ugovor o kupoprodaju tužitelj jednostrano raskinuo zbog ne ispunjenja od strane tuženika, odnosno zbog ne predaje kombajna u posjed, to je tužitelj ovlašten od tuženika zahtijevati povrat isplaćene cijene za kombajn. Stoga se tužiteljev zahtjev ukazuje osnovanim i valjalo ga je prihvati u cijelosti.

 

Tuženik je istaknuo prigovor zastare.

 

Ovaj prigovor nije osnovan. Naime, u postupku je nesporno utvrđeno kako je među strankama dogovorena odgoda predaje kombajna tužitelju. Da bi se valjano mogao raskinuti ugovor kojemu ispunjenje u roku nije bitan sastojak, kao što je to u konkretnom slučaju, nužno je da vjerovnik pozove dužnika da ispuni obvezu prije nego je nastupila zastara, ali i da mu odredi naknadni rok za ispunjenje koji će isteći prije nego isteke rok zastare za ispunjenje tražbine. Dakle, izjava o raskidu ugovora mora biti dana prije proteka roka zastare, odnosno učinci raskida ugovora moraju nastupiti unutar zakonom propisanog  roka zastare za ispunjenje.

 

U konkretnom slučaju sud je utvrdio kako su stranke odgodile predaju kombajna. U smislu odredbe članka 391. ZOO-a, sud je utvrdio kako u ovom slučaju, pravo odrediti nadnevak predaje kombajna pripada tužitelju kao kupcu. Naime, tužitelj nije niti preuzeo fizički posjed kombajna jer ga nije imao gdje smjestiti, a što je bilo poznato tuženiku, te je tuženik i naredio da se kombajn doveze i parkira u dvorištu tuženika. Tužitelj je  7. listopad 2019. pozvao tuženika na ispunjenje obveze predaje kombajna. Stoga dakle, tuženikova obveza na predaju teče od toga dana, pa stoga nije nastupila zastara tužiteljeva prava da raskine ugovor i traži povrat isplaćene cijene. Imajući navedeno u vidu sud je utvrdio kako tuženikov prigovor zastare nije osnovan.

 

Cijeneći sve izvedene dokaze, kako svaki dokaz ponaosob tako i sve u međusobnoj vezi, sud je utvrdio kako tuženik nije ispunio svoju obvezu na predaju u posjed kupljenog kombajna tužitelju kao kupcu i to po pozivu tužitelja na predaju, pa da je tužitelj valjano jednostrano raskinuo ugovor i zatražio povrat isplaćene cijene. Stoga se tužiteljev zahtjev ukazuje u cijelosti osnovanim i valjalo ga je prihvati.

 

Sud je tužitelju priznao i zatezne kamate na temelju odredbe članka 445. u vezi čanka 29.stavak 1 i 2. ZOO-a.             

 

               Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje:ZPP). Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

 

Tužitelju su priznati troškovi za sastav  tužbe u iznosu od 2.500,00 kn, te za sastav opomene, za sastav podneska od 27. prosinca 2019 i od 17. veljače 2020. u iznosu od po 2.500,00 kn, za zastupanje na ročištu (Tbr. 9.t.1.Ot) od 15. lipnja 2020., od 22. rujna 2020. i od 27. listopada 2020. u iznosu od po 2.500,00 kn, sve uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 3.937,50 kn, te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 1.143,50 kn i za presudu u iznosu od 2.280,00 kn, odnosno ukupan parnični trošak u iznosu od 24.861,00 kn.

 

Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za  tužbu u zatraženom iznosu od 2.280,0 kn, nego trošak u iznosu od 1.143,50 kn, koliko je taj trošak tužitelj i platio. Nisu niti priznati zatraženi troškovi pristupa ročištu za objavu presude u ukupnom iznosu od 652,00 kn, jer to nije nužno potreban trošak jer se presuda objavljuje na e-ploči suda. Stoga je valjalo tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.761,50 kn, odbiti kao neosnovan.

 

                            Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

             

U Osijeku, 26. studenog 2020.

 

 

     Zapisničar:                                                                                                                           S u d a c

 

Zvjezdana Kovačić                                                                                             mr. sc. Mirjana Baran

 

 

 

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u roku 15 dana putem ovog suda.