Broj: Kž-1051/2017

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić kao predsjednice vijeća te Ivane Čalić i Željka Horvatovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Višnje Pikec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. B., zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 – dalje u tekstu: KZ/11), rješavajući povodom žalbe okrivljenog D. B., izjavljene protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: KOV-301/17 od 16. listopada 2017., na sjednici vijeća održanoj 27. veljače 2018.,

r i j e š i o   j e

              Prihvaća se žalba okrivljenog D. B., ukida se prvostupanjsko rješenje te se predmet vraća sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

              Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog okrivljenika da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje: potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 1089213 sa zapisnikom o oduzimanju predmeta, nalog Županijskog suda za provođenjem posebne dokazne radnje, svi zapisnici i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta koji prileže spisu i to kao plod otrovne voćke te nalaz i mišljenje toksikološkog vještačenja.

              Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. B. po branitelju Š. M., odvjetniku iz Z., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. i čl. 468. st. 2. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 – dalje u tekstu: ZKP/08) te predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se iz spisa izdvoje kao nezakoniti dokazi navedeni u izreci rješenja, podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

              Žalba okrivljenika je osnovana.

              Iako se žalitelj žali zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, iz sadržaja žalbe proizlazi da se žalbeni navodi odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje jer se ukazuje na pogrešne zaključke suda, a što žalitelj ispravno ukazuje. Naime, u pravu je žalitelj kada navodi da je prvostupanjski sud, barem za sada, pogrešno zaključio da se u konkretnom slučaju, vezano za dokaze za koje je obrana predlagala da se izdvoje iz spisa kao nezakoniti, radi o zakonitim dokazima.

              U postupku je tijekom provođenja suđenja radi odlučivanja o zakonitosti dokaza, na temelju iskaza djelatnika policije Ž. M. i M. L., utvrđeno da su temeljem informacija zaprimljenih od njemačke carine došli do saznanja da je u Njemačkoj zaprimljena pismovna pošiljka na kojoj je adresa pošiljatelja lažna, a za primatelja je naznačeno ime okrivljenika, nakon čega su dobili nalog suca istrage za provođenjem posebnih dokaznih radnji po kojem su trebali nadzirati i kontrolirati isporuku naznačenom primatelju i tu pošiljku nisu smjeli izgubiti iz vida. Kako naznačeni primatelj nije pristupio u poštu radi preuzimanja pošiljke, upravo ovi djelatnici policije su došli na adresu okrivljenika, istu su mu uručili nakon što je potvrdio svoje ime i prezime da bi ga potom priveli u H. gdje mu je navedena pošiljka uz potvrdu oduzeta te je ishođen nalog za pretragu stana.

Iz naloga za provođenjem posebne dokazne radnje koji se nalazi u spisu proizlazi da je sudac istrage naložio nadzor prijevoza isporuke predmeta kaznenog djela, obrazlažući da postoji osnovana sumnja na učin kaznenog djela od strane D. B. Iako sudac istrage navodi da se radi o radnji iz čl. 332. st. 1. toč. 8. ZKP/08, zapravo se radi o slučaju i posebnoj dokaznoj radnji iz čl. 332. st. 1. toč. 9. ZKP/08. Ovom odredbom propisano je da u slučaju kada se ne raspolaže saznanjima o identitetu sudionika kaznenog djela, posebna dokazna radnja se može odrediti prema o predmetu kaznenog djela. Obzirom da se sam sudac istrage u svom obrazloženju pozvao na to da postoji osnovana sumnja na učin kaznenog djela od strane okrivljenika, dvojbeno je jesu li u konkretnom slučaju uopće bili ispunjeni zakonski uvjeti za donošenjem naloga upravo za provođenjem ove dokazne radnje budući je očito raspolagao podacima o identitetu sudionika kaznenog djela i to upravo okrivljenika prema kojemu su djelatnici policije na temelju istog naloga i postupali. Dakle, za sada je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, preuranjen zaključak prvostupanjskog suda da je navedeni nalog suca istrage zakonit i utemeljen na pravilnoj primjeni odredaba ZKP/08.

Osim toga, iz sadržaja iskaza djelatnika policije koji su postupali po navedenom nalogu, a koji se odnosio na nadzor pošiljke, proizlazi da su isti, zapravo, se aktivno uključili u dostavu navedene pošiljke okrivljeniku iako se nalog suca istrage (za koji je za sada dvojbeno je li uopće mogao biti izdan) odnosi na nadzor pošiljke. Ovakvo postupanje policijskih službenika koje predstavlja aktivno sudjelovanje u dostavljanju pošiljke uz prikriveno svojstvo policijskih službenika zapravo je na određeni način postupanje koje se uobičajeno koristi kod postupanja prikrivenih istražitelja, a za koje postupanje djelatnici policije nisu imali nalog suca istrage. Stoga je i u tom dijelu dvojbeno je li postupanje djelatnika policije kritične zgode bilo zakonito, a nastavno na to mogu li i ostali dokazi koji su prikupljeni na ovakav način biti zakoniti, što je prvostupanjski sud, za sada također preuranjeno zaključio.

Slijedom svega izloženog, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda preuranjen je i za sada pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju, u odnosu na dokaze čije izdvajanje je bilo predloženo, radi o zakonitim dokazima na kojima bi se mogla temeljiti sudska odluka.

Zbog svega navedenog, valjalo je prihvaćanjem žalbe okrivljenika na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08 prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Prilikom donošenja nove odluke prvostupanjski sud dužan je voditi računa o navodima ove odluke, posebice o tome kakav je bio sadržaj postupanja policijskih službenika u odnosu na sadržaj izdanog naloga, odnosno, koje radnje su isti bili uopće ovlašteni poduzimati obzirom na sadržaj izdanog naloga, ali prije svega utvrditi jesu li u konkretnom slučaju bili ispunjeni zakonski uvjeti za izdavanjem spornog naloga suca istrage, odnosno je li isti izdan i obrazložen sukladno zakonu. Nastavno na navedeno, prvostupanjski sud je dužan voditi računa i o tome da o zakonitosti dokaza iz kojih proizlaze naknadno izvedeni dokazi ovisi i njihova zakonitost. Svoju odluku prvostupanjski sud dužan je valjano obrazložiti u pogledu svih odlučnih činjenica koje su od utjecaja na način pribavljanja, odnosno, zakonitost pribavljanja dokaza.

U Zagrebu 27. veljače 2018.