- 1 -

Broj:Jž-691/2020

U  IME  REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud  Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:

Siniše Senjanovića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog T.G. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17), rješavajući o žalbi okrivljenog T.G., podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 12. veljače 2020., broj: 8. Pp J-3173/2019-13, na sjednici vijeća održanoj dana 26. studenoga 2020.

  p r e s u d i o    j  e

I              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog T.G. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II              Na temelju članka 139. stavka 6. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07 i 39/13), okrivljeni T.G. je oslobođen obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka.

O b  r  a  z  l  o  ž  e  n  j  e

              Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 12. veljače 2020., broj: 8. Pp J-3173/2019-13, proglašen je krivim okrivljeni T.G. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 kuna, koju je kaznu dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a upozoren je na zakonsku pogodnost, ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Nadalje, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kn.

Protiv prvostupanjske presude okrivljeni T.G. je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni.

Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Žalba nije osnovana.

Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, a nije niti nastupila zastara prekršajnog progona.

Žalitelj ističe kako je presuda nerazumljiva jer u obrazloženju nedostaje dio iskaza mlt. L.G., da su iskazi svjedokinja kontradiktorni, razlikuju se oni iskazi dati na sudu od onih pred policijom. Smatra da je kazna prestroga i kako nije kažnjavan smatra da bi se svrha kažnjavanja postigla i blažom kaznom.

Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja kako je počinjena bitna povreda postupka time što nedostaje dio iskaza mlt. L.G. u obrazloženju presude pa je ista stoga nerazumljiva. Iako uistinu nedostaje dio prepričanog iskaza malodobne svjedokinje, do čega je očito došlo u prijepisu i interpretaciji iskaza ove malodobne žrtve, isto nije odlučno za razumljivost presude. Naime, prvostupanjski sud i nije dužan prepisati ili prepričati iskaze svjedoka u presudi ali je dužan dati ocjenu njihove vjerodostojnosti i njihovu vezu s drugim provedenim dokazima, a što je prvostupanjski sud i učinio. Prvostupanjski sud je valjano ocijenio da su okrivljenik i žrtve nasilja obitelj i da se na njih u ovom slučaju primjenjuje Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji i da je opisanim ponašanjem okrivljenik u cijelosti ispunio bitne elemente prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno da je od strane tužitelja okrivljeniku na teret stavljena blaža inkriminacija od one stvarne, da je u odnosu na maloljetnu kćer okrivljenik zapravo počinio nasilje na njezinu štetu, a ne samo u njezinoj prisutnosti. Kako mu to činjeničnim opisom djela nije stavljeno na teret, za isto nije niti mogao biti proglašen krivim.

Prvostupanjski sud je vjeru poklonio iskazima svjedokinja koje su u bitnom iskazivale jednako, suglasno i uvjerljivo, a ispitao ih je i na okolnost dijela različitog iskaza o tome gdje je okrivljenik pljucao dok su jele, te je dao valjane razloge zbog čega je dijelom mijenjao činjenični opis djela prekršaja kako bi ga uskladio s utvrđenim činjeničnim stanjem, ne dirajući u objektivni identitet optužbe.

Ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud potpuno i točno utvrdio činjenično stanje, da je proveo sve dostupne dokaze da je jasno naveo koje odlučne činjenice smatra utvrđenima i iz kojih razloga, te da ti razlozi nisu proturječni nego su u svemu jasni.

Kako ovaj sud u svemu prihvaća i razloge koje je prvostupanjski sud dao za svoju odluku, neosnovana je i žalba zbog bitne povrede postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona u kojoj se tvrdi da su takvi razlozi izostali, a jednako tako i u odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Ispitujući potom odluku o kazni, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti odlučne za odluku o kazni  iz članka 36. Prekršajnog zakona, pravilno je do sada nekažnjavanom okrivljeniku izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne i to u rasponu propisane novčane kazne blizu zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj, opravdano držeći da je tako izrečena kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. I po ocjeni ovog suda izrečenom novčanom kaznom u konkretnom slučaju, ostvarit će se svrha kažnjavanja, a to je specijalna i generalna prevencija. Neosnovani su žalbeni navodi žalitelja kako bi svrha kažnjavanja bila postignuta manjom kaznom jer prvostupanjski sud nije utvrdio osobito olakotne okolnosti koje bi opravdale ublažavanje novčane kazne, a količina protupravnog ponašanja okrivljenika, činjenica da je isto usmjereno i prema supruzi i prema djetetu, način počinjenja djela (pljucanje po kući čak i dok jedu) kao naročito ružno i ponižavajuće, po ocjeni ovog suda u svemu opravdavaju izricanje novčane kazne iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa za navedeni prekršaj.

Okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost ako u danom roku plati 2/3 novčane kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

Odluka o oslobođenju obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 6. i  138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, a ovaj sud je ocijenio da bi plaćanjem istih bila ugrožena egzistencija okrivljenika.

              Na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

                                    U Zagrebu, 26. studenoga 2020.

ZAPISNIČARKA :                                                             PREDSJEDNIK VIJEĆA:

Koraljka Polak Medaković, v. r.                                                               Siniša Senjanović, v.r.

              Presuda se dostavlja  Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, žrtve nasilja, nadležni Centar za socijalnu skrb i tužitelja.