1

Poslovni broj: UsI-342/19-7

 

 

Poslovni broj: UsI-342/19-7

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Kristini Senjak Krunić i Snežani Adamović, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja G. V. iz M. D., protiv tuženika Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Sektora za žigove i industrijski dizajn, Z., radi registracije industrijskog dizajna, dana 26. studenog 2020.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo Republike Hrvatske, Sektora za žigove i industrijski dizajn, KLASA: UP/I-381-05/18-010/0095, URBROJ: 559-04/2-19-012/AKol, broj prijave: D20180095A od 7. siječnja 2019.

              II.              Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

 

Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-381-05/18-010/0095, URBROJ: 559-04/2-19-012/AKol, broj prijave: D20180095A od 7. siječnja 2019. odbacuje se prijava industrijskog dizajna broj D20180095A, tužitelja kao podnositelja, radi propuštanja određenog roka.

Tužitelj u tužbi iznosi kronologiju postupka provedenog prije donošenja osporenog rješenja te osporava prekluzivnost roka od 30 dana za uplatu naknade troškova, jer za to nema uporišta u Zakonu o industrijskom dizajnu niti u Uredbi o naknadama za posebne troškove i troškove za pružanje informacijskih usluga Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Mišljenja je da samo u slučaju neizvršavanja uplate slijedi odbačaj prijave, a ne kada se uplata izvrši nakon postavljenog roka, ali prije donošenja rješenja o prijavi. Naglašava kako je tuženik primio uplatu prije donošenja osporenog rješenja, što tuženik niti ne spori. Smatra da je nakon zaprimanja uplate umjesto njezinog odbačaja trebao meritorno odlučivati. Poziva se na 4. stavak 5. Uredbe o naknadama za posebne troškove i troškove za pružanje informacijskih usluga Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Napominje kako se uplata odnosi na buduće troškove koji nisu nastupili zbog odbacivanja prijave, ali samim rješenjem nije navedeno da će mu se izvršena uplata vratiti što je tuženik bio obvezatan učiniti. Napominje da mu povrat izvršene uplate nije vraćen do podnošenja tužbe, čime je tuženik prihvatio uplatu radi meritornog odlučivanja po njegovoj prijavi.

Predlaže poništenje osporenog rješenja uz naknadu troškova upravnog spora.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se, suprotno tvrdnjama tužitelja, u konkretnom slučaju radi o prekluzivnom roku, budući da je točkom 2. izreke zaključka tužitelj pozvan na uplatu naknadu troškova za održavanje industrijskih dizajna u vrijednosti, kojom je jasno upozoren na pravnu posljedicu neplaćanja propisane naknade troškova u propisanom roku, a to je gubitak prava iz prijave. Slijedom naprijed navedenoga u potpunosti ostaje kod odluke izrečene u osporenom upravnom aktu.

Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

              Tužitelj se 1. travnja 2019. očitovao na odgovor na tužbu tuženika da je u konkretnom slučaju odlučno utvrditi radi li se o prekluzivnom roku. Objašnjava da je prekluzivni rok zakonski rok, a u konkretnom slučaju je rok odredio tuženik u skladu s mjerodavnim člancima 77. i 79. Zakona o općem upravnom postupku koje citira. Prema definiciji prekluzivnog roka jedan od uvjeta je da teče kontinuirano tj. da se ne može prekinuti, obustaviti, niti skratiti ili produžiti. Takav rok, prema mišljenju tužitelja, nema u Zakonu o industrijskom dizajnu niti u Uredbi o naknadama za posebne troškove i troškove za pružanje informacijskih usluga Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Zaključuje da tuženik nije ovlašten utvrđivati prekluzivni rok, već ga samo primjenjivati kada je on utvrđen propisima pa se u konkretnom slučaju radi o instrukcijskom roku.

              Uvodno valja napomenuti da je predmetni spor riješen bez rasprave, na temelju članka 36. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12,  152/14 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS), obzirom da stranke u tužbi ili u odgovoru na tužbu, nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, a sud nalazi da su u ovom sporu činjenice bitne za donošenje odluke nesporne.

              Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

U konkretnom slučaju je nesporno da je tužitelj 10. srpnja 2018., podnio tuženiku prijavu industrijskoga dizajna broj D20180095A, koja udovoljava svim zakonom propisanim uvjetima za njegovu registraciju. Također je nesporno da je tuženik zaključkom, KLASA: UP/I-381-05/18-010/0095, URBROJ: 559-04/2-18-010/AKol od 9. studenoga 2018. pozvao tužitelja pod prijetnjom odbačaja da u roku od 30 dana od dana primitka tog zaključka uplati naknadu troškova za održavanje industrijskih dizajna za razdoblje od pet godina i za objavu podataka o tome, sukladno članku 30. stavku 1. točki 1. Uredbe o naknadama za posebne troškove i troškove za pružanje informacijskih usluga Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (Narodne novine, broj 109/11 i 96/13). Nesporno je i da tužitelj 20. studenog 2018. uredno zaprimio opisani zaključak i da je 24. prosinca 2018., izvan zadanog roka, uplatio naknadu troškova u iznosu od 600,00 kn, za održavanje industrijskog dizajna broj D20180095A.

              Zakonom o upravnim pristojbama u području prava intelektualnog vlasništva (Narodne novine, broj: 64/00, 160/04, 62/08, 30/09 i 49/19) uređeno je plaćanje upravnih pristojbi za radnje u postupcima za priznanje i održavanje prava industrijskog vlasništva u vrijednosti prema između ostalih Zakonu o žigu kao i način utvrđivanja naknade za posebne troškove za pružanje informacijskih usluga tuženika.

Na temelju članka 9. navedenog Zakona donesena je Uredba o naknadama za posebne troškove i troškove za pružanje informacijskih usluga tuženika (Narodne novine, broj: 109/11 i 96/13, dalje u tekstu Uredba), kojom je u članku 4. stavku 1. propisano da se naknada troškova plaća u trenutku podnošenja zahtjeva ili drugog podneska na temelju kojeg Zavod obavlja radnju za koju je ovom Uredbom utvrđena visina troškova ili u roku određenom u pozivu Zavoda.

Ako naknada troškova za prosljeđivanje prijave žiga ili dizajna Zajednice nije plaćena u trenutku podnošenja podneska ili nije plaćena u propisanom iznosu, Zavod zaključkom nalaže stranci da u roku od 7 dana od dana primitka zaključka plati propisanu naknadu troškova (stavak 4).

Ako stranka uplati naknadu troškova prema zaključku Zavoda smatra se da je naknada troškova uredno plaćena od početka (stavak 5).

Ako stranka ne uplati naknadu troškova po zaključku Zavoda, odnosno, ako ne uplati naknadu troškova u roku propisanom u stavcima 3. i 4. ovoga članka, zahtjev ili drugi podnesak se rješenjem odbacuju (stavak 6.).

U skladu s citiranim odredbama tuženik je donio rješenje o odbačaju prijave tužitelja radi nepodmirenja troškova za naknadu troškova za održavanje industrijskih dizajna za razdoblje od pet godina i za objavu podataka o tome u iznosu od 600,00 kn.

Među strankama je sporna vrsta roka kojim se određuje uplata naknade troškova za održavanje industrijskih dizajna za razdoblje od pet godina i za objavu podataka o tome. Tuženik smatra da se radi o prekluzivnom roku, dok tužitelj smatra da se radi o instruktivnom roku radi čega podmirivanjem navedenih troškova nakon određenog mu roka ne smije dovesti do gubitka prava, odnosno odbačaja prijave industrijskog dizajna.

Prema članku 3. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09, dalje u tekstu ZUP), taj zakon se primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima, a samo se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drukčije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ZUP-a.

              Propisivanje pravila koja uređuju formalne i procesne pretpostavke za podnošenje prijave, odnosno postupanje tuženika s neurednom prijavom, koja ne sadržava dokaz o uplati naknade troškova za pokretanje postupka, regulirano je Zakonom o upravnim pristojbama u području prava intelektualnog vlasništva kao lex specialis u odnosu na ZUP kao i Uredbom donesenom na temelju tog Zakona. Stoga, prema ocjeni suda, pravilno je tuženik u skladu s ovlaštenjem iz članka 4. Uredbe donesene na temelju Zakona o upravnim pristojbama u području prava intelektualnog vlasništva, utvrdio da je prijava neuredna radi ne uplate naknade troškova za održavanje industrijskih dizajna za razdoblje od pet godina i za objavu podataka o tome te ju odbacilo rješenjem. Uzimajući u obzir navedeno u konkretnom slučaju se radi o prekluzivnom roku čijim propuštanjem dolazi do gubitka prava.

              Budući tužitelj nije podnio urednu prijavu za registraciju dizajna niti ju je uredio u naknadnom prekluzivnom roku, njegova prijava je neuredna pa tuženik njezinim odbacivanjem nije tužitelju povrijedio zakon na njegovu štetu.

              U odnosu na navode tužitelja da mu nije izvršen povrat iznosa uplaćenog nakon proteka roka za uplatu, valja reći da tužitelj ima ovlaštenje zatražiti povrat uplaćenih sredstava po kojem zahtjevu je tuženik dužan postupati.

              Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

O trošku upravnog spora, sud je odlučio na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u točki II. izreke ove presude.

 

U Zagrebu, 26. studenog 2020.

 

 

Sutkinja

Kristina Senjak Krunić, v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.