3 K-19/2020-7

1

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sutkinje Elme Kaleb Mamić, predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Ljubice Valjak i Ivana Brozovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Mikšić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika S. A., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavka 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona, u povodu optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu, broj KO-DO-88/2020, zaprimljene 1. rujna 2020., nakon javne rasprave održane 26. studenog 2020., u nazočnosti zamjenika Županijske državne odvjetnice u Karlovcu, Dubravka Skolana, opunomoćenice oštećene I. R. R., odvjetnice u K., optuženika S. A. i branitelja optuženika D. G., odvjetnika u K., određenog po službenoj dužnosti, 26. studenog 2020. objavio je i

 

p r e s u d i o   j e

 

Optuženik S. A., OIB …, sina Z. i majke K.1 rođene K.2, rođenog … u Z. sa prebivalištem B., državljanina Republike Hrvatske, radnika, nezaposlenoga, povremeno radi neprijavljeno, neoženjenog, bez djece, pismenoga sa završena četiri razreda osnovne škole, lošeg imovnoga stanja, bez imovine, živi u obiteljskoj kući u vlasništvu majke, prema izvatku iz kaznene evidencije osuđivan presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-232/98, zbog kaznenog djela silovanja iz članka 188. stavak 1. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 6 godina i 6 mjeseci, presudom Županijskog suda u Rijeci broj K-12/09 zbog kaznenog djela otmice iz članka 125. stavak 2. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca, presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-390/12 zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 129. stavak 2. KZ/97 na kaznu zatvora u trajanju od 4 mjeseca 

 

k r i v   j e

 

 

                                          što je

dana 5. ožujka 2020. u vremenu od 09,00 do 10,25 sati, na lokalnoj cesti kroz mjesto S. B., općina B., nakon što je uočio H. K. koja se kretala na biciklu lokalnom cestom, osobnim automobilom je prestigao i sačekao na pogodnom mjestu, a potom je snažno uhvatio za ruku i uz prijetnju nožem i protivno njenoj volji odvukao u šumski predio, te joj konopcem vezao noge i ruke na leđa, a drugi kraj konopca za stablo da je spriječi u kretanju, udario je šakom u glavu u predjelu lijeve strane čela i u cilju zadovoljenja svog seksualnog nagona skinuo joj hlače i gaćice pri čemu joj je u usta stavio rukavicu kako bi je spriječio da zove u pomoć i prstima protivno njenoj volji penetrirao u njenu vaginu, te joj ustima dodirivao spolovilo, nakon čega se vratio do mjesta na lokalnoj cesti gdje je ostao bicikl žrtve s osobnim stvarima i u nakani da se okoristi iz novčanika uzeo i zadržao sav novac kojeg je pronašao u iznosu od 200,00 eura u apoenima od 50,00 eura, za koje vrijeme se H. K. uspjela osloboditi i pobjeći,

 

dakle, s drugom osobom bez njenog pristanka izvršio spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem uporabom sile, drugome na drugi način ograničio slobodu kretanja, te tuđu pokretnu stvar oduzeo drugome s ciljem da je protupravno prisvoji,

 

              čime je u stjecaju počinio tri kaznena djela i to kazneno djelo protiv spolne slobode - silovanjem, opisano u članku 153. stavak 1. i 2., kažnjivo po članku 153. stavku 2., kazneno djelo protiv osobne slobode - protupravnim oduzimanjem slobode opisano i kažnjivo po članku 136. stavak 1. i kazneno djelo protiv imovine -  krađom, opisano i kažnjivo u članku 228. stavak 1., sve uz primjenu članka 51. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 – u daljnjem tekstu KZ/11),

 

              pa mu se za kazneno djelo iz članka 153. stavak 2. KZ/11.

 

u t v r đ u j e

 

              kazna zatvora u trajanju 5 (pet) godina,

 

              za kazneno djelo iz članka 136. stavka 1. KZ/11.

 

u t v r đ u j e

 

              kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine,

 

              za kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11.

 

u t v r đ u j e

 

              kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci,

 

              te se optuženik S. A. na temelju članka 51. KZ/11.

 

o s u đ u j e

 

              na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) godina.

 

 

              Na temelju članka 54. KZ/11. optuženiku S. A. se u  izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode koje je u vezi s ovim kaznenim djelom od 5. ožujka 2020. pa nadalje.

 

              Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08.) optuženik S. A. dužan je na ime imovinsko pravnog zahtjeva isplatiti iznos od 1.500,00 kn (tisuću petsto kuna) oštećenoj H. K. iz S. H., D., u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. nalaže se optuženiku S. A. da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn (tisuću kuna) te daljnji trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP/08. u iznosu od 94.556,58 kn (devedesetčetiritisuće petstopedesetšestkuna i pedesetosam lipa), kao i troškove zastupanja oštećenice po opunomoćenici, troškove zastupanja postavljenog branitelja te trošak dolaska svjedoka J. C. na raspravu, koji će biti naknadno određeni, nakon što se utvrdi njihova visina.

 

Obrazloženje

 

              Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu podiglo je optužnicu protiv optuženika S. A., broj KO-DO-88/2020, zaprimljenu kod ovog suda 1. rujna 2020., zbog kaznenog djela protiv spolne slobode - silovanje, opisano u članku 153. stavak 1. i 2. KZ/11., kažnjivo po članku 153. stavku 2. KZ/11., kaznenog djela protiv osobne slobode - protupravno oduzimanje slobode, opisano i kažnjivo po članku 136. stavak 1. KZ/11. i kaznenog djela protiv imovine -  razbojništvo, opisano i kažnjivo u članku 230. stavak 1. KZ/11., sve uz primjenu članka 51. KZ/11.

 

              Kod očitovanja o osnovanosti optužnog akta optuženik S. A. izjavio je da se ne smatra krivim slijedom čega je obranu iznio na završetku dokaznog postupka. Na raspravi nije iznosio obranu niti je želio odgovarati na pitanja te iskazao da ostaje kod svega što je rekao pred policijom i Županijskim državnim odvjetnikom uz nazočnost svog branitelja. Preslušane su snimke ispitivanja optuženika od 6. ožujka 2020. pred PU Karlovačkom, PP D. R. (listovi 9-14 spisa) iz koje proizlazi da je kritičnog dana išao sa dostavnim vozilom bijelim Renault Kangoo u N. i oko 10:00 – 11:00 sati kada se vraćao čuo je da je oteta neka djevojka, a on je baš prošao kroz V. D. i pomislio da će ga sumnjičiti za to zbog njegovih ranijih kaznenih djela. Poriče da bi učinio to djelo i da bi s ikim razgovarao na cesti. Stao je kod Lovačkog doma jer ga je zabolila slezena, prišao mu je Š. s traktorom i rekao mu je da ga boli pa je Š. htio pozvati Hitnu pomoć, što je odbio i otišao dalje prema B.. Poriče da bi imao kod sebe nož i plavu špagu. Objašnjava da je bio odjeven u majicu, košulju plavo-bijelu i maslinaste hlače sa džepovima na nogama. Euri koji su pronađeni kod njega su njegovi, netko na cesti mu je promijenio kune, ne zna tko. Ispitan na Županijskom državnom odvjetništvu 6. ožujka 2020. (listovi 57-59 spisa) iskazao je da ne zna da li je ta osoba izmislila ali da on nije počinitelj. Nije mu jasno kako je njega prepoznala kao počinitelja. Ne zna koje je pravo ime Š..

 

              U dokaznom postupku provedeni su suglasni dokazni prijedlozi optužbe i obrane. Ispitan je psihijatrijski vještak G. A. te svjedoci J. C. i S. K.. Preslušana je snimka ispitivanja oštećenice H. K. na dokaznom ročištu (listovi 90 i 104-106 spisa). Pročitani su zapisnik o očevidu PP D. R. s kriminalističko-tehničkim izvješćem (listovi 5-6 i 113-116 spisa), zapisnik o očevidu P. D. R. s kriminalističko-tehničkim izvješćem  (listovi 110-112 i 117-118 spisa), zapisnik o prepoznavanju PP D. R. (listovi 7-8 spisa), potvrda i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (listovi 15-16 spisa), liječnička dokumentacija za oštećenicu H. K. (listovi 17-21 spisa), nalaz analize toksikološkog vještačenja Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. za okrivljenog (listovi 152-158 spisa). Pregledana je fotodokumentacija očevida (listovi 187-198 spisa). Nadalje, pročitani su nalaz i mišljenje kontaktnog vještačenja sa zapisnikom Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 19.5.2020. (listovi 222-228 spisa), nalaz i mišljenje DKT vještačenja sa zapisnikom  Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 3.6.2020. (listovi 231-239 spisa), nalaz i mišljenje biološkog vještačenja sa zapisnikom Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. od 16.6.2020.  (listovi 241-258 spisa). Također su pročitani izvod iz KE za optuženika (listovi 52-53 spisa) te izvod iz PE (list 85 spisa).

 

              Vijeće je odbilo prijedlog obrane za psihijatrijskim vještačenjem oštećenice na okolnost vjerodostojnosti iskaza oštećenice kao neosnovan s obzirom da ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenice ocjenjuje sud, a ne psihijatrijski vještak.

 

              Oštećena H. K. ispitana na dokaznom ročištu (listovi 104-106 spisa) iskazala je da se sama vozila biciklom po Hrvatskoj, da ju je prestigao jedan dostavni bijeli Renault, koji je usporio i nakon 15-ak minuta stao s desne strane ceste, a taj čovjek ispred auta, koji joj se obratio, pitao ju je gdje se vozi, odakle dolazi, gdje spava te ju uhvatio i pokazao nož, zaprijetio joj šakom te odvukao u šumu na jedno 100-200 metara od ceste. Pokušala se otrgnuti ali nije uspjela. Svezao joj je čvrsto plavom vrpcom ruke i noge za drvo. Pokušala je vikati, a on joj je stavio rukavicu u usta, skinuo joj hlače i stavio joj više puta prst u vaginu te joj dodirivao ustima vaginu i udario ju je s lijeve strane čela. Potom je otišao, nije znala što namjerava, uspjela se odvezati jer je ta plava vrpca bila njena pa je znala na koji način se odvezati te trčala do jedne kuće do jednog muškarca po pomoć. Utvrdila je da joj je nestalo 200 Eura i džepni nožić te da joj je potrgana vjetrovka, koje stvari su nestale dok je bila svezana.  

 

              Na temelju provedenog dokaznog postupka cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u usporedbi s drugim dokazima te ukupnost svih dokaza, sud je bez razumne dvojbe utvrdio da je optuženik S. A. počinio tri kaznena djela u stjecaju, kazneno djelo silovanja, protupravnog oduzimanja slobode te kazneno djelo krađe, činjenično i pravno opisana u izreci presude.

 

              Nesporno je da su kritičnog dana 5. ožujka 2020. između 09:00 i 10:25 sati optuženik S. A. i žrtva H. K. bili na cesti Općine B., žrtva sa biciklom, a optuženik sa dostavnim vozilom Renault Kangoo, bijele boje. Sve okolnosti događaja su sporne s obzirom da je optuženik u cijelosti porekao počinjenje sva tri kaznena djela koja su mu stavljena na teret.

             

S obzirom da nema neposrednih svjedoka događaja, sud je dinamiku događaja utvrđivao iskazom oštećene H. K.. Ista je jasno i precizno opisala da ju je optuženik presreo, da joj je prijeteći nožem i šakom odvukao u šumu gdje joj je plavom vrpcom svezao noge i ruke za drvo, kada je počela vikati da ju je udario te joj stavio rukavicu u usta, skinuo hlače i više puta stavio prst u vaginu te joj je vaginu dodirivao ustima, što je sve skupa trajalo 15-30 minuta te da je potom počinitelj otišao, a ona se uspjela odvezati i pobjeći po pomoć. Da je oštećenica tražila pomoć nedvojbeno proizlazi iz iskaza svjedoka J. C., koji živi u neposrednoj blizini šume, S. B., koji je potvrdio da oko 10:30 sati došla mlada žena tražeći policiju, govoreći stranim jezikom, plačući, pokazujući rukom kao da joj netko prijeti nožem te da je pozvala policiju. Manja odstupanja u iskazu svjedoka na raspravi od onog pred policijskim istražiteljem koja se odnose na boju kose oštećenice i plave špage na nozi su otklonjena materijalnim dokazom, zapisnikom o očevidu te fotodokumentacijom (list 187 spisa) iz koje nedvojbeno proizlazi sa slika 1 i 2 da je oštećenica svijetle kose te da je na nozi imala svezanu plavu vrpcu, fotografija 1, 2 i 7, iz čega proizlazi vjerodostojnost iskaza svjedoka J. C. pred policijskim istražiteljem jer je tada crpio svježije saznanje, a na raspravi, s obzirom na protek vremena, dozvolio je da je oštećenica na nozi imala plavu vrpcu, što je u suglasju s njegovim iskazom pred policijskim istražiteljem, a boju kose očito je zamijenio sa tamnom trakom na kosi oštećenice koja nedvojbeno proizlazi iz fotodokumentacije očevida na fotografijama 1 i 2. Naime, iskaz tog svjedoka u svim bitnim elementima je potvrđen materijalnom dokumentacijom i iskazom oštećenice.             

Iskaz svjedoka J. C. da je oštećenica na nozi imala plavu vrpcu, što je potvrđeno zapisnikom o očevidu i fotodokumentacijom iz kojih proizlazi da su pronađeni tragovi na licu mjesta plave vrpce koja je istovjetna onoj pronađenoj na nozi oštećenice te medicinskom dokumentacijom za oštećenu i fotodokumentacijom iz koje su vidljivi jasni tragovi na zapešćima ruka oštećenice u korelaciji sa iskazom oštećenice, ukazuje da je oštećenica bila vezana plavom vrpcom za ruke i noge oko stabla, kako je to ona i navela. Sud utvrđuje također vjerodostojnost navoda oštećenice da je bježala po pomoć jer zapisnikom o očevidu utvrđeno je da su ostale razbacane njezine stvari pored bicikla s kojim je ona putovala kritičnog dana, a svjedok C. je potvrdio da je oštećenica dotrčala plačući, pokazujući kao da joj netko prijeti nožem i tražila pomoć od policije.

 

Obrana optuženika da nije sreo nikakvu djevojku na cesti te da nije nigdje stajao osim kod Lovačkog doma radi bolova i da mu je prišao Š. sa traktorom i htio mu pozvati Hitnu, što je on odbio, je nevjerodostojna s obzirom da je kritičnog dana kretanje samog optuženika na toj lokalnoj cesti detaljno opisao svjedok S. K. koji je oko 09:00 sati prvi puta vidio optuženika u dostavnom vozilu Renault Kangoo, bijele boje, koji je skrenuo na makadam, a on za njim i tada mu je rekao optuženik da ga boli trbuh pa je otišao u smjeru B. da bi ponovno oko 10:00 sati, kada je krenuo s traktorom, vidio auto optuženika uz cestu, da optuženik nije bio u vozilu, da ga je zvao ali se optuženik nije odazivao. Tu je stajao jedno 15-ak minuta i tada je optuženik izašao iz šume, znojnog lica, uspuhan, na vratu s tragovima iglica bora i lišća. Rekao je da mu je loše, a on mu prigovorio da je trebao ostati uz cestu da mu se pomogne, a ne otići u šumu na što mu optuženik nije ništa odgovorio. Detaljno je opisao i odjeću optuženika, da je bio odjeven u hlače sa džepovima sa strane, kariranu košulju i prsluk, koje navode svjedoka potvrđuje zapisnik o očevidu i fotodokumentacija očevida (list 187 spisa), fotografije 33 i 34. Nadalje, iskaz svjedoka S. K. potvrđen je zapisnikom o očevidu kojim su utvrđeni trag pneumatika na travnatoj površini, fotodokumentacija (list 187 spisa), fotografije 8, 9 i 10. Dakle, obrana optuženika da se nije zadržavao na drugom mjestu je nevjerodostojna i očito usmjerena otklanjanju kaznene odgovornosti. K tome, oštećenica je prepoznala optuženika kao počinitelja kaznenih djela na njenu štetu, kako to proizlazi iz zapisnika o prepoznavanju osoba (list 7 spisa). Obrana optuženika da ne zna kako ga je oštećenica prepoznala je nevjerodostojna s obzirom da osim iskaza oštećenice kontakt optuženika i oštećenice potvrđuju provedena vještačenja Centra za krim. vještačenja i to kontaktno vještačenje i biološko vještačenje odjeće optuženika i oštećenice prilikom čega su utvrđeni brojni tragovi optuženika na odjeći oštećenice s donjeg dijela trenirke oštećenice, s gaćica oštećenice i podgaća te tragovi oštećenice na odjeći optuženika na košulji i na hlačama dok je nalaz biološkog vještačenja potvrdio tragove oštećene na košulji optuženika u donjem dijelu i na hlačama optuženika na gornjoj prednjoj, unutarnjoj i vanjskoj strani hlača te na brisu noktiju lijeve ruke. Provedena vještačenja su vjerodostojni dokazi koji su učinjeni sukladno pravilima struke i na koje stranke nisu imale primjedbi. Tako utvrđene činjenice u korelaciji sa iskazom oštećenice, svjedoka J. C. i svjedoka S. K. ukazuju na njihovu vjerodostojnost i na optuženika kao počinitelja kaznenih djela na štetu oštećenice, a obranu optuženika u cijelosti nevjerodostojnom jer nije potvrđena niti jednim provedenim dokazom. Sud je iskaz oštećenice cijenio u potpunosti objektivno prihvatljivim i istinitim zbog načina njezina iskazivanja i dosljednosti u opisivanju štetnih događaja, a k tome joj je iskaz u cijelosti potvrđen svim provedenim dokazima. Oštećenica je bila jasna kada je dosljedno iskazivala da se pokušala oteti optuženiku ali bezuspješno, da ju je optuženik odvukao prijeteći joj nožem i šakom, da je pokušala vikati ali da joj je stavio rukavicu u usta, da ju je udario s lijeve strane čela, skinuo hlače te više puta stavio prst u vaginu te joj dodirivao vaginu ustima.

 

S obzirom da je oštećenica u svom iskazu jasno iskazala da joj je optuženik vezao ruke i noge za stablo zajedno, a ne prvo ruke a potom noge, to je sud u tom smjeru izmijenio činjenični opis kaznenog djela ne zadirujući u objektivni identitet optužnice.

 

Budući je oštećenica jasno i nedvosmisleno dala do znanja optuženiku da ne želi s njim spolni odnošaj niti radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem kada se otimala, vikala, otklonila je sve aktivnosti koje bi zadirale u njezinu spolnu slobodu, zadobivši pritom i tjelesne ozljede koje su verificirane medicinskom dokumentacijom, isti ju je vezao, stavio joj rukavicu u usta da se ne čuje kako viče, udario je u lijevu stranu čela, iz čega proizlazi da je optuženik upotrijebio silu u cilju slamanja otpora oštećenice te primjenom fizičke sile, skidanja hlača, nasilnog guranja prsta u spolni organ oštećenice počinio radnju koja je u cijelosti izjednačena sa spolnim odnošajem te radnju ustima dodirivanja spolovila oštećenice koja samo potvrđuje ukupnu namjeru optuženika da izvrši nad oštećenicom spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem, sve u cilju zadovoljenja svog seksualnog nagona.

Optuženik je odvukao oštećenicu s ceste u šumu, vezao za stablo, na koji način joj je protupravno oduzeo slobodu, međutim, ta njegova radnja ne predstavlja nekažnjivu pripremnu radnju za ostvarenje kaznenog djela silovanja već čini samostalno kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode jer je optuženik ostavio oštećenicu vezanu za stablo i napustio lice mjesta, na koji način joj je ograničio slobodu kretanja, a ista se sama uspjela odvezati i pobjeći. Da je cijelo djelovanje optuženika trajalo između 15-30 minuta kako tvrdi oštećenica sud utvrđuje iz iskaza svjedoka S. K. koji je kod vozila optuženika stajao 15-ak minuta do dolaska optuženika. Za postojanje ovog kaznenog djela dovoljno je i kraće oduzimanje slobode, a samo djelo je dovršeno činom lišenja slobode. Optuženik je k tome iz stvari oštećenice otuđio iznos od 200 Eura u apoenima od 50 Eura. Da je iznos od 200 Eura u apoenima od 50 Eura pronađen kod optuženika potvrđuje potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 15 spisa), a daktiloskopskim vještačenjem Centra za krim. vještačenja (list 232-236 spisa) identificiran je otisak palca lijeve ruke optuženika na novčanici 50 Eura, serijskog broja …. Da su stvari oštećenice ostale razbacane kada je ona pobjegla utvrđeno je zapisnikom o očevidu i fotodokumentacijom, fotografije 15-18, 24-32. Obrana optuženika da su novci njegovi je nevjerodostojna kao i iskaz mu da je Eure kupovao radi mehanizacije i da mu ih je netko na cesti promijenio, a ne u banci ili mjenjačnici te da ne zna tko mu ih je promijenio. Iz optuženikovih osobnih podataka proizlazi da je lošeg imovnog stanja, bez imovine, iz čega proizlazi nevjerodostojnost iskaza da je kod sebe imao taj iznos novaca koji je upravo prema iskazu oštećenice od nje otuđen, a koji novac je imala za putovanje. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu oštećenice čiji iskaz je uvjerljiv i životan te detaljan jer je detaljno opisala sve radnje optuženika te da joj je pritom otuđeno 200 Eura, džepni nožić i potrgana vjetrovka.

S obzirom da je sud iz iskaza oštećene utvrdio da joj je otuđeno 200 Eura u apoenima od 50 Eura, a koji su pronađeni kod optuženika, sa daktiloskopskim tragom njegovog palca lijeve ruke na jednoj od novčanica, sud je utvrdio da je optuženik svojom radnjom počinio kazneno djelo krađe, a ne kazneno djelo razbojništva, kako mu je optužnicom stavljeno na teret, jer je optuženik oduzeo tuđe pokretne stvari oštećenici s ciljem da ih protupravno prisvoji, a pritom nije primjenio silu prema oštećenici te u tom smjeru izmijenio zakonsku i pravnu kvalifikaciju kaznenog djela ne mijenjajući pritom objektivni identitet optužnice. 

 

Naprijed navedeno utvrđenje upućuje na zaključak da je optuženik postupao s izravnom namjerom koja je obuhvaćala sve elemente terećenih kaznenih djela. Naime, optuženik je bio svjestan svih okolnosti djela, nije bio pod utjecajem alkohola kako to proizlazi iz analize alkohola u krvi i mokraći za optuženika (list 154 spisa), on je takvo ponašanje htio kao takvo i kao svoje, htio je uporabu sile da s oštećenom bez njezinog pristanka izvrši spolnu radnju izjednačenu sa spolnim odnošajem, htio je da joj ograniči slobodu kretanja te da joj novac oduzme s ciljem da ga protupravno prisvoji pa je stoga u odnosu na sva tri kaznena djela postupao s izravnom namjerom. Svjesnost protupravnosti nije sporna, a optuženik je tempore criminis bio sposoban shvatiti značenje svojeg djela i upravljati svojom voljom, bio je ubrojiv kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještačenja po sudskom vještaku doc. dr. sc. G. A., dr. med., koji nalaz sud ocjenjuje istinitim jer je sačinjen prema pravilima struke i na njega stranke nisu imale primjedbi.

 

Obrana optuženika u kontekstu svih provedenih dokaza je objektivno neprihvatljiva i neistinita te usmjerena isključivo na otklanjanje kaznene odgovornosti. Optuženik i oštećenica se ne poznaju, oštećenica je optuženika prepoznala kao počinitelja kaznenih djela na njenu štetu pa suprotno obrani optuženika logično je i životno da oštećenica ne bi događaj iskonstruirala te lažno teretila optuženika, kako to on sugerira, tim više što za takvo njezino postupanje objektivno nema razloga, a svi njezini navodi potvrđeni su ostalim provedenim dokazima.  

 

Pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od dokazanog stupnja krivnje – izravne namjere i svrhe kažnjavanja određene u članku 41. KZ/11., sud je ocijenio u dokaznom postupku utvrđene otegotne okolnosti na strani optuženika, njegovo višestruko dosadašnje kažnjavanje koje proizlazi iz izvatka iz kaznene evidencije za kazneno djelo silovanja 1999. godine, za kazneno djelo otmice 2009. godine te za kazneno djelo prijetnje 2014. godine, koje ukazuje da je  optuženik recidivist s jednom konstantom u nepoštivanju pravnih propisa, što je u suglasju sa psihijatrijskim vještačenjem kojim je utvrđeno da je optuženik razvio obilježja antisocijalnih poremećaja ličnosti kao i određene shizoidne crte, a što predstavlja trajni obrazac ponašanja, doživljavanja i reagiranja bez forenzičnog značenja.

Kao olakotne okolnosti cijenjene su mu loše imovinske prilike koje proizlaze iz njegovih osobnih podataka, što sve opravdava u konkretnoj situaciji utvrđenje za kazneno djelo iz članka 153. stavak 1. i 2. KZ/11. kazne zatvora u trajanju od pet godina, za kazneno djelo iz članka 136. stavka 1. KZ/11. kazne zatvora u trajanju od jedne godine te za kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. KZ/11. kazne zatvora u trajanju šest mjeseci, te uz primjenu članka 51. KZ/11. izricanje jedinstvene kazne zatvora u trajanju šest godina.

             

Uzimajući u obzir sve ove konkretne utvrđene okolnosti s jedne strane, te jačinu ugrožavanja i povrede zaštićenog dobra kao i stupanj krivnje odnosno da je djelo počinjeno s izravnom namjerom, sud je radi ostvarenja svrhe kažnjavanja optuženiku izrekao kaznu zatvora u trajanju šest godina koja je jedina mjera kazne koja je društveno opravdana i pravedna kod ovakvih kaznenih djela i kojom je u dostatnoj mjeri izražena društvena i moralna osuda zbog počinjenih kaznenih djela. Po stavu ovog suda ovakva kazna utjecati će na počinitelja kao i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te konačno omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo nakon izdržane kazne zatvora.

 

Na temelju članka 54. KZ/11. sud je optuženiku u izrečenu kaznu zatvora uračunao vrijeme oduzimanja slobode u vezi s ovim kaznenim djelom od 5. ožujka 2020. pa nadalje.

 

Budući je oštećenica postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu 1.500,00 kuna koji je ekvivalentan iznosu od 200 Eura sud joj je na temelju članka 158. stavak 2. ZKP/08. isti dosudio te naložio optuženiku da joj u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe plati naznačeni iznos.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna koja visina paušalne svote je utvrđena u okviru iznosa određenih Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ("Narodne novine" broj 145/11.) razmjerno duljini trajanja postupka od istrage do rasprave kao i složenosti postupka. Nadalje, naloženo je optuženiku plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08. koji trošak se odnosi na troškove sudskog tumača za njemački jezik prof. A. C. u iznosu 1.540,50 kuna, trošak toksikološkog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. u iznosu 750,00 kuna, trošak kontaktnog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. u iznosu 7.820,00 kuna, trošak DKT vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. u iznosu 1.827,00 kuna, trošak biološkog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja I. V. u iznosu 78.510,00 kuna, trošak psihijatrijskog vještačenja sudskog vještaka doc. dr. sc. G. A., dr. med. u iznosu 4.109,08 kuna te trošak pristupa svjedoka J. C. na raspravu u iznosu 60,00 kuna kao i troškove zastupanja oštećene po opunomoćenici te branitelja optuženika određenog po službenoj dužnosti koji će biti naknadno određeni nakon što se utvrdi stvarna visina istih.

 

U Karlovcu 26. studenog 2020.