1

Poslovni broj 10 P-232/2020-9

 

          

    Republika Hrvatska                                                                                

Trgovački sud u Osijeku                                               

  Osijek, Zagrebačka 2

 

                                                                                Poslovni broj 10 P-232/2020-9

 

U  I M E  R E PU B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Trgovački sud u Osijeku, po sucu pojedincu mr. sc. Mirjani Baran, u pravnoj stvari tužitelja H. d.o.o., OIB:…, V., R. K. 7, kojega zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u V., D. U. 10, protiv tuženika  M. d.o.o.- u stečaju, OIB:…, V., T. cesta 319, kojega zastupa zastupnik po zakonu, Ž. R., stečajni upravitelj, Đ., B. A. 59, radi priznanja prava vlasništva (v.p.s. 300.000,00 kn), nakon glavne i javne rasprave zaključene 12. studenog 2020. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženikova zastupnika po zakonu, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 26. studenog 2020.                

 

p r e s u d i o  j e

 

1.                 Utvrđuje se da je tužitelj H. d.o.o., OIB:…, V., R. K. 7, Ugovorom o prodaji nekretnina od 25. prosinca 2015., koji je 23. prosinca 2015. kod javnog bilježnika A. V. u V., zaveden pod brojem OV-6369/2015, stekao valjanu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama upisanim u zk.ul. broj 43, na kč.br. 451, u naravi stambeno-poslovni objekt broj 2., gospodarski objekt i dvorište u ulici B. J., površine 564 m2, sve upisano u k.o. Đ., što je tuženik M. d.o.o.- u stečaju, OIB:…, V., T. cesta 319 dužan priznati i trpjeti uknjižbu vlasništva u zemljišnj knjizi na ime i za korist tužitelja.

 

II.              Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od  11.700,00 kn (jedanaesttisućasedamstokuna) u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

              Tužitelj u tužbi kao i tijekom postupka u bitnome ističe kako su 21. prosinca 2015. tužitelj i prednik tuženika sklopili Ugovor o prodaji nekretnina (dalje:Ugovor), upisanih u zk.ul. broj 43, na kč.br. 451, u naravi stambeno-poslovni objekt broj 2., gospodarski objekt i dvorište u ulici B. J., površine 564 m2, sve upisano u k.o. Đ., koji je ovjeren kod javnog bilježnika. Na temelju toga Ugovora tužitelj je stekao valjani pravni naslov za uknjižbu vlasništva na navedenim nekretninama na svoje ime. Tuženik je predao tužitelju nekretnine u posjed u kojem se i sada nalazi i tužitelj gospodari tim nekretninama. Nad tuženikom je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-33/2020 od 19. lipnja 2020. otvoren stečajni postupak. U tom postupku je stečajni upravitelj priznao da se te nekretnine ne vode u poslovnim knjigama tuženika jer su ranije prodane tužitelju, ali ih  i nadalje smatra imovinom tuženika i dijelom stečajne mase, te ih namjerava prodati odnosno unovčiti u stečajnom postupku. U odnosu na tuženikove navode i prigovore ističe kako su neosnovani pa predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tužitelju.

 

              Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. U odgovoru na tužbu odnosno tijekom postupka u bitnome navodi kako imovinu stečajnog dužnika nesporno čini i predmetna nekretnina jer je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo tuženika. Ističe kako tužitelj nije obavijestio tuženika o svojem razlučnom pravu na toj nekretnini, nego je samo podnio tužbu sudu. Navodi kako se vlasništvo na nekretnini stječe upisom u zemljišne knjige, pa kako tužitelj nije upisan kao vlasnik spornih nekretnina, to njegov izlučni zahtjev, odnosno tužbeni zahtjev nije osnovan pa predlaže da ga sud u cijelosti odbije uz naknadu troškova tuženiku.

 

              U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o prodaji nekretnina od 21. prosinca 2015., u Izvadak iz zemljišne knjige, u rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj St-33/2020-21 od 19. lipnja 2020., u pregled poreza na nekretnine za 2016. na stranici 17. i 18. spisa, u račun broj 506/10/70 od 31. prosinca 2015., u Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 1. veljače 2016., u pregled odluke na stranici 43. spisa.

 

Tužbeni zahtjev je osnovan.

                                           

  Predmet spora je tužbeni zahtjev koji se sastoji od dva dijela: tužiteljevog zahtjeva, na utvrđenje da je tužitelj na temelju Ugovora o prodaji nekretnina, upisanih u zk.ul. broj 43, na kč.br. 451, u naravi stambeno-poslovni objekt broj 2., gospodarski objekt i dvorište u ulici B. J., površine 564 m2, sve upisano u k.o. Đ., stekao valjanu pravnu osnovu za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, te da je tuženik dužan priznati i trpjeti uknjižbu vlasništva u zemljišnoj knjizi na ime i za korist tužitelja.

 

              U postupku je sud utvrdio:

-  društvo M. d.o.o. (prednik tuženika) kao prodavatelj i tužitelj kao kupac su sklopili Ugovor o prodaji nekretnina od  21. prosinca 2015., koji je ovjeren kod javnog bilježnika 23. prosinca 2015.,

- predmet prodaje je nekretnina upisana u zk.ul. broj 43, na kč.br. 451, u naravi stambeno-poslovni objekt broj 2., gospodarski objekt i dvorište u ulici B. J., površine 564 m2, sve upisano u k.o. Đ.,

- ugovaratelji su odredili kupoprodajnu cijenu u visini od 937.500,00 kn, te među strankama nije sporno da je kupac, ovdje tužitelj, isplatio cijenu u cijelosti, kao što nije niti sporno da je kupac platio i porez na promet za tu nekretninu,

- prodavatelj je predmetnim Ugovorom ovlastio kupca da na temelju toga Ugovora može odmah u zemljišnim knjigama ishoditi pijenos prava vlasništva u svoje ime na kupljenim nekretninama (čanka 3. Ugovora),

- kupac nije u zemljišnim knjigama ishodio prijenos prava vlasništva na svoje ime,

- rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj 33/2020-21 od 19. lipnja 2020. nad društvom M. d.o.o. je otvoren stečajni postupak, te je izvršena zabilježa u zemljišnim knjigama,

- tužitelj nije izvjestio stečajnog upravitelja tuženika o izlučnom pravu na predmetnoj nekretnini.

 

Iz navedenih utvrđenja  suda proizlazi da je tužitelj kao kupac ispunio u cjelosti svoje obveze iz predmetnog Ugovora, isplatom dogovorene kupoprodajne cijene, pa primjenom odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje:ZPP) sud  zaključuje da su se stranke sklapanjem Ugovora iz 2015. suglasnošću volja suglasile o bitnim sastojcima ugovora te takav valjani ugovor proizvodi pravne učinke.

 

Naime, tuženik tijekom postupka nije dokazao da predmetni Ugovor ne bi predstavljao valjani pravni posao. Prema stajalištu ovoga suda, kada je ugovorom utvrđen predmet prodaje kao i kupoprodajna cijena, način plaćanja, a riječ je o bitnim sastojcima ugovora iz članka 380. i 384.  Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ boj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO), a u svezi članka  247. ZOO-a, proizlazi da su stranke potpisivanjem ugovora iznijele svoju pravu volju za sklapanje tog pravnog posla, pri čemu je kupoprodajni ugovor su konkrentom slučaju, samo pravna osnova za stjecanje prava vlasništva.

 

Naime, u skladu s odredbom članka 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst, dalje: ZV), na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva, vlasništvo prelazi s dosadašnjeg vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Dakle, stjecanje vlasništva pravnim poslom spada među derivativne načine stjecanja prava vlasništva kojim vlasništvo prelazi s dotadašnjeg vlasnika na novog vlasnika na temelju valjanog pravnog posla kojemu je cilj prijenos vlasništva, a stječe se upisom u zemljišne knjige.

 

Dakle, u konkretnom slučaju proizlazi da je tuženik vlasnik nekretnine, da su stranke zaključile valjani pravni posao (ugovor o kupoprodaji), koji je ovjeren po javnom bnilježniku i kojemu je svrha prijenos prava vlasništva nekretnine na tužitelja, da je tužitelj isplatio ugovorenu cijenu, ali tužitelj nije izvršio upis prava vlasništva.

 

Pravilno tuženik ističe kako se pravo vlasništva  nekretnina na temelju pravnog posla stječe tek upisom u zemljišnu knjigu u smislu odredbe članka 119. stavak 1. ZV-a. Prema tome da bi se steklo pravo vlasništva nekretnine na temelju pravnog posla potreban je osim valjanog pravnog posla (titulus) i zakonom propisani način (modus) stjecanja, a to je upis u zemljišnu knjigu.

 

Spomenutom odredbom članka 119.  stavak 1. ZV-a određeno je da se vlasništvo nekretnine stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dotadašnjega vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja.

 

Međutim, iz sadržaja tužbenog zahtjeva nesporno proizlazi kako tužitelj ne traži utvrđenje da je vlasnik predmetne nekretnine, jer će to postatiti tek upisom u zemljišnu knjigu, nego utvrđenje da ima valjanu pravnu osnovu za upis svojega vlasništva u zemljišnu knjigu.

 

Cijeneći izvedene dokaze te imajući sve navedeno u vidu sud je u provedenom postupku, utvrdio kako su stranke zaključile Ugovor o kupoprodaji nekretnine, kao i da je tužitelj platio kupoprodajnu cijenu iz Ugovora, da se nalazi u neprekinutom posjedu predmetne nekrenine, te da iz sadržaja Ugovora nedvojbeno proizlazi volja stranaka da po isplati kupoprodajne cijene tužitelj stekne vlasništvo sporne nekrentine, zbog čega je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev za utvrđenje, odnosno ovlaštenje tužitelju da može izvršiti upis prava vlasništva u zemljišne knjige, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

 

Navode tuženika kako tužitelj nije izvjestio stečajnog upravitelja o svojem izlučnom pravu, sud je ocijenio nebitnim za rješenje ovoga spora. Naime, stečajni upravitelj je imao saznanje o tome da je nekretnina prodana i da se ne nalazi u popisu imovine u poslovnim knjigama stečajnog dužnika, ali zbog pogrešnog pravnog stava, kako je stečajni dužnik vlasnik nekretnine jer je upisan u zemljišnim knjigama i da nekretnina predstavlja stečajnu masu, istu uvrstio u popis imovine dužnika ovdje tuženika. Ukoliko je tuženiku zbog neobaviješćivanja od strane tužitelja glede izlučnog prava, nastala neka šteta, to ima pravo na eventualnu naknadu štete, a što nije predmet ovoga spora.

 

Odluka o trošku temelji se na odredbi čanka 154. stavak 1. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15,  dalje: Ot) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18).

 

Tužitelju su priznati troškovi zastupanja na ročištu  od 12. studenog 2020. u iznosu od 5.000,00 kn, te je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 3.350,00 kn i za presudu u iznosu od 3.350,00 kn, odnosno ukupan parnični trošak u iznosu od 11.700,00 kn.

 

              Sijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

             

U Osijeku, 26. studenog 2020.

 

 

     Zapisničar                                                                                                                         S u d a c

 

Zvjezdana Kovačić                                                                                               mr. sc. Mirjana Baran

 

 

 

 

 

 

 

 

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.