REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U PAZINU
Dršćevka 1, 52000 Pazin

9 P-300/2019-28

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Tamari Lakoseljac Benčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja R. A., vlasnika obrta T., iz L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica I. Z. B., odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu I. Z. i I. Z. B., u L., protiv tuženika Š. H. j.d.o.o. S. B., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u S. B., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja, zakonskog zastupnika tuženika i punomoćnika tuženika, 29. listopada 2020. i objavljene 26. studenog 2020.,

p r e s u d i o j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos temeljem:

- bjanko zadužnice javnog bilježnika Branko Terković broj: OV 7759/2018 od 12.11.2018. godine

- bjanko zadužnice javnog bilježnika Rite Udovičić broj: OV 526/2019 od 21.02.2019. godine, povodom kojih se pred Općinskim sudom u Puli, Stalna služba u Labinu vodi ovršni postupak posl. br. Ovr 1245/2019.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju ukupno prouzročeni trošak parničnog postupka, sa zateznim kamatama koje ne ukupan iznos troškova parničnog postupka teku počev od dana presuđenja do isplate, u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 5 postotna poena."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kn, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

Tužitelj je protiv tuženika 3. lipnja 2019. podnio tužbu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

U tužbi navodi kako je točkom I. rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne služba u Labinu, posl. br. Ovr-1245/2019-2 od 23. svibnja 2019., naloženo Financijskoj agenciji

- 2 - 9 P-300/2019-28

odgoditi pljenidbu i prijenos novčanih sredstava sa svih računa ovršenika, ovdje tuženika, na sve račune ovrhovoditelja, ovdje tužitelja do daljnje odluke, te kako je navedena točka rješenja ispravljena rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu posl. br. Ovr-1245/2019-2 od 23. svibnja 2019., tako da je navedenim ispravljenim rješenjem naloženo Financijskoj agenciji odgoditi pljenidbu i prijenos novčanih sredstava, po zadužnicama OV 7759/2018 i OV 526/2019, sa svih računa ovršenika, do daljnje odluke. Točkom II. istoga rješenja tužitelj kao ovršenik da je upućen da pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa računa ovršenika, radi razloga iz čl. 50. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona, što da je tužitelj i učinio podnoseći ovu tužbu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa svih računa ovršenika, ovdje tuženika, na sve račune ovrhovoditelja, ovdje tužitelja do daljnje odluke.

Tužbeni zahtjev sukladno čl. 55. st. 3. tužitelj da temelji samo na razlozima koje je
istaknuo u podnesenim prijedlozima za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa, jer da je zahtjevom za izravnu naplatu Financijske agencije, temeljem bjanko zadužnice javnog bilježnika određen prijenos u cijelosti prema ovršnoj ispravi - bjanko zadužnici javnog bilježnika B. T. broj: OV-7759/2018 od 12. studenog 2018., u iznosu od 100.000,00 kuna, sa računa ovršenika ovdje tužitelja, na račun ovrhovoditelja, ovdje tužitelja, IBAN: HR
…, kod P. banke d.d., zateznih kamata na troškove postupka koje nisu određene osnovom za plaćanje po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do isplate, u cijelosti, te drugim zahtjevom za izravnu naplatu Financijske agencije, OIB: …, temeljem bjanko zadužnice javnog bilježnika da je određen prijenos u cijelosti prema ovršnoj ispravi - bjanko zadužnici javnog bilježnika R. U. broj: OV- 526/2019 od 21. veljače 2019. u iznosu od 100.000,00 kuna, sa računa ovršenika, ovdje tužitelja, na račun ovrhovoditelja, ovdje tuženika, IBAN: HR…, kod P. banke d.d., zateznih kamata na troškove postupka koje nisu određene osnovom za plaćanje po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do isplate, u cijelosti.
Tužitelj drži kako tuženik nema pravo tražiti pravo na izravnu naplatu temeljem
navedenih zadužnica sukladno čl. 50. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona, jer drži da „nema pravo na ispunjenje tražbine radi čijeg namirenja je tužitelj izdao bjanko zadužnicu zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe izdana bjanko zadužnica", s obzirom da je zadužnica izdana temeljem Ugovora br. 04/2018-KO sklopljenog između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvođača 17. veljače 2019. za radove sanacije ravnog krova na ulici … P., prema ponudbenom troškovniku, uz
izmjene sukladno čl. 2. Ugovora. Ističe kako su tužitelj i tuženik, Ugovorom br. 04/2018-KO,
regulirali svoje međusobne odnose pa da je tako između ostalog ugovoreno da će se po završetku radova izvršiti primopredaja o čemu da će se sastaviti zapisnik, nakon čega da će se izvršiti plaćanje u roku od 15 dana od primopredaje (čl. 9) Ugovora. Tužitelj drži kako iz odredbi Ugovora proizlazi da se za aktivaciju bjanko zadužnice trebao ispuniti uvjet iz ugovora odnosno da je trebala biti izvršena primopredaja, sastavljen zapisnik o primopredaji i protek roka od 15 dana za podmirivanje obveze, koji uvjeti da su se, za aktiviranje bjanko zadužnice, trebali ispuniti kumulativno, a kako niti jedan od tih uvjeta nije ispunjen da tuženik kao ovrhovoditelj nije mogao tražiti naplatu tražbine i podnijeti zahtjev za izravnu naplatu temeljem navedenih zadužnica.

Slijedom svega gore navedenog tužitelj podnosi tužbu i predlaže da naslovni sud nakon
provedenog dokaznog postupka donese presudu kojom će proglasiti nedopuštenom pljenidbu i
prijenos temeljem: - bjanko zadužnice javnog bilježnika B. T. broj: OV-7759/2018 od 12. studenog 2018. i bjanko zadužnice javnog bilježnika R. U. broj: OV-526/2019 od 21.02.2019., povodom kojih se pred Općinskim sudom u Puli, Stalna služba u Labinu void ovršni postupak posl. br. Ovr-1245/2019., uz naknadu troškova postupka.

- 3 - 9 P-300/2019-28

U svom odgovoru na tužbu, tuženik je prigovorio vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi, jer da je predmet postupka proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim za dvije zadužnice u vrijednosti od po 100.000,00 kuna, tako da bi vrijednost predmeta spora trebala biti 200.000,00 kuna kolika je i novčana vrijednost zadužnica koje su predmetom spora.
Tuženik ističe kako nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe
u Labinu, posl. br. Ovr-1245/2019 od 23. svibnja 2019., naloženo Financijskoj agenciji da odgodi pljenidbu i prijenos novčanih sredstava sa svih računa ovršenika, te da je naloženo tužitelju da podnese tužbu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Tuženik da je protiv navedenog rješenja uložio žalbu 31. svibnja 2019., ali da drugostupanjski sud o tome još nije odlučio. Također da nije sporno da je tuženik predao na naplatu bjanko zadužnicu ovjerenu po javnom bilježniku B. T. broj Ov-7759/2018 od 12. studenog 2018. na iznos od 100.000,00 kuna i bjanko zadužnicu ovjerenu po javnom bilježniku R. U. broj ovjere Ov-526/2019 od 21. veljače 2019. na iznos od 100.000,00 kuna.

Nadalje navodi da se ne slaže s navodima tužitelja da tuženik nema pravo na izravnu naplatu temeljem navedenih zadužnica, sukladno članku 50. stavak 1. točka 10. Ovršnog zakona, odnosno da tuženik nema pravo na ispunjenje tražbine radi čijeg namirenja mu je tužitelj izdao bjanko zadužnicu zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kada je tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe izdana bjanko zadužnica, jer da nije sporno da su tužitelj kao naručitelj posla i tuženik kao izvođač posla sklopili Ugovor broj 04/2018-K0 od 17. veljače 2019. za izvođenje radova na krovu zgrade u … ulici broj  u P., i da iz Ugovora od 17. veljače 2019. proizlazi da su stranke ugovorile u članku 9. da će se po završetku radova izvršiti primopredaja koja se obavlja u nazočnosti predstavnika Izvoditelja I Naručitelja. O primopredaji se sastavlja primopredajni zapisnik kojim se konstatira su radovi izvršeni prema ugovoru sukladno propisima i pravilima struke, te da je izvršena predaja svih atesta, te se navodi datum završetka radova i datum primopredaje. Plaćanje da će se izvršiti u roku od 15 dana od dana primopredaje radova. Ističe kako je prema ugovoru predstavnik izvoditelja na gradilištu R. A., primopredajni zapisnik da je sačinjen 06. ožujka 2019. u kojem da je konstatirano da su radovi koji su bili predmetom ugovora u … u P. izvršeni sukladno ugovoru broj 04/2018-KO i da na kvalitetu radova nijedna ugovorena strana nema nikakvih primjedbi. Tuženik da je sukladno ovom zapisniku tužitelju izdao račun broj 15/P1/1 od 06. 03. 2019. godine na iznos od 175.513,92 kuna, koji ima obvezu platiti ovaj račun u roku od 15 dana, pa da je iz navedenih dokumenata vidljivo da je tuženik svoju ugovornu obvezu uredno izvršio i to dana 06. ožujka 2019. o čemu da je sačinjen primopredajni zapisnik. Zahtjev za izravnu naplatu zadužnice da je podnesen FINA-i 28. ožujka 2019., dakle nakon 22 dana od sačinjavanja primopredajnog zapisnika i izdavanja računa i da je očito da je tuženik u cijelosti postupio u skladu sa Ugovorom koji je potpisao sa tužiteljem i da je naplata zadužnica pravno i činjenično u cijelosti osnovana.

Zadužnica koja je ovršna isprava u ovom ovršnom postupku da je apstraktni pravni posao i da se ne može naplata zadužnice uvjetovati istodobnim ispunjenjem neke obveze ovrhovoditelja, ovdje tuženika.

Tuženik ističe kako je posao napravio, da je s tužiteljem potpisao zapisnik o primopredaji posla, koji je potpisao R. A. vlasnik obrta i osoba ovlaštena za vođenje posla u ime tužitelja sukladno ugovoru, od potpisa zapisnika o urednom ispunjenju ugovorne
obveze i izdavanja računa da je proteklo 22 dana, što da je 7 dana više od roka od 15 dana u
kojem je tužitelj bio dužan platiti izvedene radove, te da je tuženik mogao predati na naplatu
zadužnicu koju je temeljem ugovora primio kao sredstvo osiguranja plaćanja nakon proteka ugovorenog roka za plaćanje. Tužitelj da tuženiku nije reklamirao izvedene radove, niti da ga je pozvao na otklanjanje nedostataka u garantnom roku, ali inače reklamacija u garantnom roku da pretpostavlja da je garantni rok počeo teći, a može početi teći nakon izvršene primopredaje posla. Uz tužbu da nije priložen niti jedan dokaz o tome da je reklamacija izvršena prema

- 4 - 9 P-300/2019-28

tuženiku i da je tužitelj sam otklonio nedostatke u garantnom roku. Tuženik se stoga protivi
tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te predlaže sudu da tužitelja odbije sa tužbenim zahtjevom u cijelosti i obveže ga na podmirenje troškova postupka.

Sud je proveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju u spisu i to dokumentaciju priloženu uz tužbu (str. 5-34 spisa), dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (str. 41-44 spisa), te u spis Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, Ovr-1245/2019.

Tuženik je prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora koja je u tužbi bila označena u iznosu od 10.000,00 kn, pa je sud na prvom pripremnom ročištu održanom 30. listopada 2019., vrijednost predmeta spora odredio u iznosu od 200.000,00 kn, u visini vrijednosti izdanih bjanko zadužnica, radi čijeg se proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, vodi ovaj postupak.

Između stranaka nije sporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovora br.
04/2018-KO sklopljenog između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvođača od 17. veljače 2019. za radove sanacije ravnog krova na ulici … u P., da je tužitelj tuženiku kao osiguranje plaćanja za izvedene radove izdao dvije bjanko zadužnice i to bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika B. T. broj: OV-7759/2018 od 12. studenog 2018. i bjanko zadužnicu ovjerenu kod javnog bilježnika R. U. broj: OV-526/2019 od 21. veljače 2019. svaku u iznosu od po 100.000,00 kn, da je tuženik te bjanko zadužnice poslao na naplatu Fini. Isto tako nije sporno da je ovdje tužitelj pred Općinskim sudom u Puli, Stalna služba u Labinu pod posl. br. Ovr-1245/2019 pokrenuo postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te da je od strane Općinskog suda u Puli, Stalna služba u Labinu, rješenjem posl. broj Ovr-1245/2019-2 od 23. svibnja 2019., upućen na pokretanje parnice radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa računa ovdje tužitelja iz
razloga propisanih u čl. 50. st. 1. toč. 10. Ovršnog zakona.

Također, nije sporno da su stranke potpisale Primopredajni zapisnik 6. ožujka 2019., no sporno je, je li ovdje tuženik, temeljem tog primopredajnog zapisnika imao pravo naplate za izvedene radove, odnosno je li imao pravo izdane bjanko zadužnice poslati na naplatu, ili je, kako to navodi tužitelj, dospijeće njegove tražbine bilo vezano uz potpisivanje primopredajnog zapisnika između ovdje tužitelja, kao izvođač radova i naručitelja radova, suvlasnika stambene zgrade u P., … ulica .

Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno,
kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. Zakona o parničnom postupku – Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, posl. br. Ovr-1245/2019-2 od 23. svibnja 2019. tužitelj je upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, dalje u tekstu OZ).

Člankom 52. st. 1. do 3. OZ, propisano je da ako je žalba izjavljena iz razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. ovoga Zakona, sud prvoga stupnja dostavit će žalbu ovrhovoditelju radi očitovanja u roku od osam dana (st. 1.). Ako ovrhovoditelj prizna postojanje kojeg od razloga zbog kojih je žalba izjavljena, sud će obustaviti ovrhu. (st. 2.), te ako ovrhovoditelj ospori postojanje tih razloga ili se ne očituje u roku od osam dana, sud prvoga stupnja donijet će bez odgode zaključak kojim će ovršenika uputiti da u roku od petnaest dana

- 5 - 9 P-300/2019-28

od dostave zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz
stavka 1. ovoga članka zbog kojeg je izjavio žalbu (st. 3.)

Odredbom čl. 50. st. 1. t. 10. OZ propisano je da ovršenik može izjaviti žalbu ako je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe ili sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave.
Iako u samom rješenju o upućivanju u parnicu nije naveden rok u kojemu se ovršenik, ovdje tužitelj, upućuje u parnicu, s obzirom da je čl. 52. st. 3. OZ-a, propisan rok od 15 dana, u kojem je stranka dužna podnijeti tužbu, valjalo je s obzirom na navedenu zakonsku odredbu ocijeniti pravodobnost podnošenja tužbe tužitelja.

Tužba tužitelja podnijeta je 3. lipnja 2019. dok je rješenje o upućivanju u parnicu, ovdje
tužitelj primio 24. svibnja 2019. proizlazi da je tužba podnijeta u roku iz čl. 52. st. 3. OZ-a.

Tužitelj je upućen u parnicu jer temeljem čl. 50. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona, drži da
tuženik "nema pravo na ispunjenje tražbine radi čijeg namirenja je tužitelj izdao bjanko
zadužnicu zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je tužitelj više nije mogao istaknuti u
postupku iz kojega potječe izdana bjanko zadužnica", jer je zadužnica izdana temeljem Ugovora
br. 04/2018-KO sklopljenog između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvođača 17. veljače

2019. za radove sanacije ravnog krova na ulici … P., prema ponudbenom troškovniku, uz izmjene sukladno čl. 2. Ugovora, te da je za aktivaciju bjanko zadužnice, tuženik trebao ispuniti uvjet iz ugovora, odnosno drži da je trebala biti izvršena primopredaja, sastavljen zapisnik o primopredaji i protek roka od 15 dana za podmirivanje obveze, koji uvjeti da su se, za aktiviranje bjanko zadužnice, trebali ispuniti kumulativno.

Zadužnicom kao privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika, dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja (članak 214. stavak 1. OZ).

Stranke su 17. veljače 2019. zaključile Ugovor br. 04/2018-KO, i to tužitelj kao naručitelj, a tuženik kao izvoditelj radova, za radove sanacije ravnog krova u P., na adresi . Radovi su ugovoreni prema ponudbenom troškovniku koji je bio prilog ovog ugovora i smatra se njegovim sastavnim dijelom. Stranke su ugovorile kako se svi radovi izvode se prema važećim propisima, terminskim planovima, kvaliteti, normama te pravilima struke.
Naručitelj, ovdje tužitelj, se između ostalog temeljem čl. 6. Ugovora, obvezao izvoditelju, ovdje tuženiku, osigurati isplatu, na način da će se isplata osigurati u roku od 15 dana od dana primopredaje radova koju obavlja glavni nadzorni ing. M. V., te se obvezao izvoditelju izdati bjanko zadužnicu s osobnim jamstvom na iznos visine ugovorenih radova.
Nadalje u čl. 9. Ugovora stranke su ugovorile da je po završetku svih radova iz ovog Ugovora, izvoditelj dužan izvršiti primopredaju, koja se obavlja u nazočnosti predstavnika izvoditelja i naručitelja, da se o primopredaji sastavlja primopredajni zapisnik kojim se konstatira da su radovi izvršeni prema ugovoru, sukladno propisima i pravilima struke, da je izvršena predaja svih atestova, da se navodi datum završetka radova i datum primopredaje, te da će se plaćanje izvršiti u roku od 15 dana od dana primopredaje radova.

U predmetu je sporna činjenica na koji način je trebalo izvršiti primopredaju radova i
to, po čl. 6. Ugovora kako to smatra tužitelj, odnosno nakon što primopredaja radova bude provedena uz glavnog nadzornog ing. M. V., ili po čl. 9. Ugovora, nakon potpisa primopredajnog zapisnika između tužitelja i tuženika, kojega su potpisali 6. ožujka 2019.

- 6 - 9 P-300/2019-28

Radi utvrđenja ovih okolnosti pored uvida u isprave koje se nalaze u spisu, provedeni su i dokazi saslušanjem glavnog nadzornog inženjera M. V., te saslušanjem stranaka.

Svjedok M. V. je prilikom saslušanja naveo da je nadzorni inženjer prilikom izvođenja radova na obnovi fasade i ravnog krova u P., na zgradi, te kako mu je poznata problematika tiplanja na ravnom krovu, na koju je bio upozoren izvođač radova u ovom slučaju da je to bio R. A., odnosno obrt T. kojemu je naloženo da se tiplanje izvede sukladno uputi proizvođača, glavnom projektu i troškovniku. Radovi na toj zgradi bili su sufinancirani od strane EU fondova, te je on bio predstavnik naručitelja na zgradi i sudjelovao je pri primopredaji radova, te je potpisao primopredajni zapisnik zajedno s naručiteljem i izvođačem radova. Nedostaci na koje je ukazao su otklonjeni. Primopredajni zapisnik je potpisan nakon što su otklonjeni nedostaci. Nakon primopredajnog zapisnika potrebno je jedino potpisati okončanu situaciju. Svjedok je naveo kako je na na objektu u ulici vidio radnike kojima je na radnoj odjeći pisalo Š. H.. Nakon što je obišao krov nakon što je prvo tiplanje obavljeno utvrdio je da nedostaje određeni broj tipli sukladno uputama proizvođača i projekta, na što je ukazao primjedbom u građevinskom dnevniku, te je nakon toga tiplanje izvršeno propisno, ali nije upoznat čiji radnici su izveli to dodatno tiplanje. Prilikom tog prvog obilaska bio je prisutan i naručitelj radova odnosno upravitelj zgrade u ulici u P.. Radovi su tužitelju plaćeni tek po odobrenju građevinske knjige odnosno po potpisu privremene situacije. Posao nije mogao biti plaćen dok nisu otklanjeni nedostaci. Takav je bio ugovor između izvođača radova i naručitelja koji se financirao od strane EU fonda a takve su i uzance.

Svjedok nije radio nikakvu primopredaju na tom objektu sa Š. H. koji je bio podizvođač radova. Po uzancama, što je bilo i u ovom slučaju ispoštovano, postoji jedan izvođač radova, u ovom slučaju je to bio tužitelj i samo s njim je potpisivao građevinsku knjigu, građevinski dnevnik i primopredajni zapisnik. Podizvođač i izvođač radova imaju svoje međusobne odnose koje rješavaju zasebno i također potpisuju svoje primopredajne zapisnike koji su njihovi interni zapisnici i koji se nadzornog inženjera ne tiču.
Bilo kakav kasniji problem u eksploataciji objekta se kasnije rješava na osnovi tih međusobnih
primopredajnih zapisnika iz koji se utvrđuje koje je društvo što odradilo.

Upitan je li mogao biti potpisan primopredajni zapisnik između Š. H. i T. ukoliko je bilo nedostataka prilikom tiplanja, svjedok je izjavio da to nije u ingerenciji nadzornog inženjera, ali da je on izvođač radova, takav primopredajni zapisnik ne bi potpisao.

Iz iskaza tužitelja R. A., proizlazi kako je s tuženikom bio u poslovnom odnosu na način da je prema ponudbenom troškovniku tuženika s njim zaključio Ugovor za sanaciju ravnoga krova na zgradi u P., odnosno na četiri ulaza. Tužitelj ističe kako spor s tuženikom postoji jer je tuženik prema stavci 135 ponudbenog troškovnika trebao izvesti radove na krovu i to mehaničko pričvršćenje s nehrđajućim vijcima sa podložnom pločicom u skladu s proračunom proizvođača Hidroizolacije za ravni krov, gdje je predviđeno šest komada tipli po metru kvadratnom, te da je podizvoditelj (tuženik) sukladno ugovoru poslao shemu tiplanja od svoga dobavljača, da bi se kasnije ustanovilo da nije postupio prema istoj koju je kontrolirao glavni nadzorni inženjer M. V. i konstatirao u građevinski dnevnik na str. 23.

Što se tiče Ugovora br. 04/2018-KO koji se u spisu nalazi na str. 14-17 sa prilogom
troškovnika od str. 18-19, i koji u spisu nije potpisan, izjavio je da je vjerojatno došlo do
proceduralne pogreške prilikom dostavljanja u spis jer je u spis priložen primjerak njegovog

- 7 - 9 P-300/2019-28

ugovora kojega je imao u svojoj dokumentaciji, ali da to jest Ugovor kojega je potpisao sa
Š. H., samo što u spis omaškom nije dostavljen potpisan ugovor.
Shemu tiplanja za krov od strane tuženika primio je 14. ožujka 2019. putem mail-a i to
je bio dužan dostaviti glavnom nadzornom inženjeru, jer je to bilo ugovoreno u ugovornom troškovniku i po njoj se moralo postupati prilikom izvođenja radova. Nakon što je nadzorni inženjer pregledao shemu i ustvrdio da se po istoj shemi nije izvodilo radove upisao je opasku u građevinski dnevnik. Nakon što je njegova firma odradila radove sukladno shemi potpisao je radove u građevinskom dnevniku na listu 26 građevinskog dnevnika. Tuženika je pozivao putem mail-a da je potrebno otkloniti nedostatke 3. travnja 2019., nakon opaske građevinskog inženjera.

Nakon što mu se predočuje primopredajni zapisnik koji se u spisu nalazi na str. 42,
tužitelj je potvrdio da se na njemu nalazi njegov potpis, te kako je isti potpisan kako je navedeno
u njemu 6. ožujka 2019.

Tužitelj drži kako tuženik, iako je potpisom primopredajnog zapisnika od 6. ožujka

2019. imao pravo izdati račun, nije imao pravo poslati na naplatu zadužnice, jer da je tužiteljevo
plaćanje računa tuženiku bilo uvjetovano potpisom primopredajnog zapisnika između njega,
tužitelja i naručitelja radova, stanara u stambenoj zgradi u P.,. S obzirom da nadzorni inženjer nije prihvatio radove, te je tražio da se tiplanje provede prema shemi koja mu je predana, tužitelj drži kako je bilo nedostataka prilikom izvođenja radova, te kako je tuženik iste trebao otkloniti.

Zakonski zastupnik tuženika V. Š., je naveo kako su radove na krovu u ulici, u P., odradili u cijelosti, te kako nije bilo nikakvih problema dok nije došla valuta plaćanja. Što se tiče sheme koju je dao tužitelju za tiplanje krova, naveo je kako mu nije dao shemu proizvođača, već shemu onoga koji prodaje tiple, točnije pribora za pričvršćivanje, a to mu je dao kada je isticala valuta plaćanja, iz razloga jer ga je to tražio njegov nadzorni inženjer. Radove smo na krovu su završili 5. ožujka 2019., 6. ožujka su potpisali primopredajni zapisnik i utvrdili da nema primjedbi, te pretpostavljam da g. A. ne bi bio potpisao primopredajni zapisnik da je bilo primjedbi. Nakon što su potpisali primopredajni zapisnik, izdali su račun, a nekih 10-tak dana nakon toga je g. A. došao u O. gdje su radili na nekom drugom gradilištu kako bi pokušao odgoditi plaćanje, ali to nisu dogovorili, pa nakon što je istekla valuta i nakon što se čuo s g. A. telefonom, pustio je zadužnice na naplatu. Za prve primjedbe na kvalitetu radova saznao je iz mail-a 3. travnja 2019. koji je bio
nakon predaje zadužnice na naplatu. Nakon potpisivanja primopredajnog zapisnika koji se nalazi u spisu g. A. mu nije rekao da treba sačekati bilo kakav drugi potpis, te su se tada
dogovorili da može izdati račun za obavljeni posao. Njihov dogovor u pogledu valute je bio 15
dana od izdavanja računa, a zadužnicu da je mogao pustiti na naplatu 21. ožujka 2019., a na naplatu je zadužnice predao 5-6 dana kasnije.

S obzirom da je predmet ovoga postupka, radi čega je tužitelj upućen u parnicu temeljem
čl. 50. st. 1. t. 10. Ovršnog zakona, ocjena ima li tuženik pravo na ispunjenje tražbine radi čijeg
namirenja je tužitelj izdao bjanko zadužnicu zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je
tužitelj više nije mogao istaknuti u postupku iz kojega potječe izdana bjanko zadužnica, jer je
zadužnica izdana temeljem Ugovora br. 04/2018-KO sklopljenog između tužitelja kao
naručitelja i tuženika kao izvođača 17. veljače 2019. za radove sanacije ravnog krova na ulici … P., prema ponudbenom troškovniku, uz izmjene sukladno čl. 2. Ugovora, te je li za aktivaciju bjanko zadužnice, tuženik trebao ispuniti uvjet iz ugovora, odnosno je li trebala biti izvršena primopredaja, sastavljen zapisnik o primopredaji i protek roka od 15 dana za podmirivanje obveze, koji uvjeti da su se, za aktiviranje bjanko zadužnice, trebali biti ispunjeni kumulativno, u ovom predmetu nije odlučno je li bilo nedostataka ili nije bilo

- 8 - 9 P-300/2019-28

nedostatak u izvođenju radova od strane tuženika na objektu u P., već je odlučno potpisivanje kojeg primopredajnog zapisnika je odlučno da bi tuženik imao pravo naplate svoje tražbine.

Kako je tuženik bio tužiteljev podizvođač radova, te kako su tužitelj i tuženik imali
zaseban Ugovor o izvođenju radova, stav je suda kako je za njihov odnos mjerodavan navedeni Ugovor br. 04/2018-KO od 17. veljače 2019.

S obzirom da se ovdje radi o sporu između tužitelja i tuženika, te da su u čl. 6. Ugovora
regulirane obveze naručitelja, iz kojih proizlazi kako je naručitelj dužan osigurati isplatu u roku od 15 dana od dana primopredaje radova koju obavlja glavni nadzorni ing. M. V., sud je
stava kako se ne radi o odredbi koja bi onemogućavala tuženiku da izda račun i naplati se od tužitelja, jer se ovom odredbom sam naručitelj obvezuje osigurati isplatu tuženiku, što sud tumači kao krajnji rok za isplatu izvršenih radova. S druge strane uvažavajući čl. 9. Ugovora, proizlazi da su stranke ugovorile da je po završetku svih radova iz ovog Ugovora, izvoditelj dužan izvršiti primopredaju, koja se obavlja u nazočnosti predstavnika izvoditelja i naručitelja, da se o primopredaji sastavlja primopredajni zapisnik kojim se konstatira da su radovi izvršeni prema ugovoru, sukladno propisima i pravilima struke, te da je izvršena predaja svih atestova, te se navodi datum završetka radova i datum primopredaje, a plaćanje da će se izvršiti u roku od 15 dana od dana primopredaje radova. Iz ove odredbe proizlazi da je odnos između stranaka Ugovora odnos između tužitelja kao naručitelja i tuženika kao izvođača radova, te kako su stranke nesporno 6. ožujka 2019. potpisale primopredaju radova, te je temeljem tog Zapisnika o primopredaji radova tuženik bio ovlašten izdati i račun, što i sam tužitelj potvrđuje u svojim iskazu, pa je s obzirom na navedeno, tuženik imao pravo dostaviti na naplatu bjanko zadužnice nakon što je protekao rok dospijeća računa, a račun nije bio plaćen.

Uz to, sam tužitelj je naveo kako nije imao primjedbi na izvedene radove od strane
tuženika, te je potvrdio kako je potpisom primopredajnog zapisnika od 6. ožujka 2019. dao
suglasnost da tuženik izda račun za izvedene radove, da bi na nedostatke pozvao tuženika nakon što je nadzorni inženjer u Građevinski dnevnik upisao primjedbu na izvedeno tiplanje i to u razdoblju od 18-24. ožujka 2019., što je bilo nakon dospijeća računa/otpremnice broj 15/P1/1 kojega je izdao tuženik 6. ožujka 2019., a čije dospijeće je bilo 21. ožujka 2019.

Sud je ocijenio da je između stranaka ovoga postupka relevantan čl. 9. Ugovora br. 04/2018-KO od 17. veljače 2019., te potpis primopredajnog zapisnika stranaka od 6. ožujka 2019. koji su potpisale stranke ovoga postupka, te da je od izdavanja računa protekao rok od 15 dana, odnosno da su se kumulativno ispuniti uvjeti za aktiviranje bjanko zadužnice, koje je tužitelj izdao tuženiku temeljem predmetnog Ugovora broj 041/2018-KO od 17. veljače 2019., pa je zahtjev tužitelja za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim ocijenjen neosnovanim i odbijen u cijelosti.

S obzirom da su sve relevantne činjenice utvrđene na temelju isprava u spisu, te iskaza
nadzornog inženjera te stranaka, odbijen je zahtjev za saslušanjem predloženih svjedoka. Naime svjedokinja K. A., je predložena na okolnost da je Ugovor sadržaja kakav se nalazi u
spisu stvarno i potpisan između stranaka, a isto je utvrđeno nespornim u tijeku postupka, pa je
ocijenjeno nepotrebnim provođenje ovoga dokaza. Svjedoci I. K., E. K., F. K. i A. D., radnici tužitelja predloženi su na okolnost da nije moglo doći do primopredaje radova zbog nedostataka kako su oni evidentirani u građevinskom dnevniku, no ocjena je suda kako se ne radi o adekvatnim dokazima temeljem kojih se mogu utvrditi navedene činjenice, a isto niti nije bilo predmetom ovoga postupka, jer se između stranaka niti ne vodi spor u pogledu nedostataka u izvedenim radovima, već o pravu na naplatu po zadužnicama.

- 9 - 9 P-300/2019-28

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. st. 1. ZPP-a u vezi sa
člankom 155. ZPP-a.

Tuženiku je priznat zatraženi trošak postupka u iznosu od 12.500,00 kn, i to za sastav
odgovora na tužbu, za pristup na tri ročišta u iznosu od po 2.500,00 kn, te za PDV u iznosu od

2.500,00 kn. Tuženiku nisu dodijeljeni troškovi sudske pristojbe za odgovor na tužbu, budući
navedeni troškovi nisu zatraženi u određenom iznosu u skladu s odredbom čl. 164. ZPP-a.
Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Pazinu 26. studenog 2020.

Sutkinja

Tamara Lakoseljac Benčić, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.
Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 8 dana računajući od dana objave presude, ako je
stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa
presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude.

DNA:

- Pun. tužitelja,
- Pun. tuženika.