- 1 -              III Kr 109/2020-3

Broj: III Kr 109/2020-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv os. M. Nj., zbog kaznenog djela iz čl. 271. st. 1. i 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11. i 144/12.; – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 5. studenog 2019. broj K-479/17-43 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 25. veljače 2020. broj Kž-7/2020-6, u sjednici održanoj 26. studenog 2020.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se zahtjev os. M. Nj. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude kao neosnovan.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda  Općinskog suda u Novom Zagrebu od 5. studenog 2019. broj K-479/17-43 i presuda Županijskog suda u Varaždinu od 25. veljače 2020. broj Kž-7/2020-6 proglašen je krivim os. M. Nj. zbog kaznenog djela iz čl. 271. st. 2. KZ/11. i kaznenog djela iz čl. 278. st. 3. KZ/11. te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine i tri mjeseca. Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08.) ošt. K. b. d.d. u cijelosti je dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu 68.959.,09 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. prosinca 2014. do isplate te je naloženo osuđeniku da oštećenoj K. b. d.d. dosuđeni imovinskopravni zahtjev isplati u roku petnaest dana od izvršnosti presude. Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08. od optuženika je oduzeta imovinska korist u iznosu 118.079,63 kune i naložena uplata navedenog iznosa u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od petnaest dana po pravomoćnosti presude.

Protiv te presude osuđenik je osobno podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude zbog „povrede prava okrivljenika na obranu, povrede kaznenog zakona (okolnosti koje isključuju krivnju okrivljenika), netočnog iznosa nastale materijalne štete, obrazloženja presude na visinu i vrstu kazne i nepravilnog obrazloženja drugostupanjske presude“ s prijedlogom da se ukine drugostupanjska presuda „ili da se odredi obnova kaznenog postupka“.

Prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prvostupanjski sud je postupio sukladno čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.-VIII).

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje u tekstu: zahtjev) nije osnovan.

Osuđenik u zahtjevu zamjera prvostupanjskom sudu što nije „prihvatio svjedoćenje predloženog svjedoka“ jer bi se njegovim „svjedoćenjem ustanovilo... da relevantne okolnosti nisu pravilno utvrđene“ odnosno da u vrijeme djela nije bio „svjestan njegovog zakonom određenog obilježja“. Prigovara da je iznos materijalne štete „manji nego što je sud ustanovio i naveo u presudi“ te da ranija kažnjavanost ne može imati „snagu otežavajuće okolnosti“. Zaključno navodi kako konstatacija drugostupanjskog suda da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno nije dovoljna već da je taj sud „morao odgovoriti na sve žalbene navode“.

Prema sadržaju zahtjeva razvidno je da osuđenik nije zadovoljan ocjenom dokaza i utvrđenim činjeničnim stanjem te zaključkom o dokazanosti predmetnog kaznenog djela, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, a potom, odbijanjem istovjetnih žalbenih razloga, pravilnim prihvatio i sud drugog stupnja, uz podrobnu i razumnu argumentaciju čime je ocijenio sve bitne žalbene navode osuđenika.

Međutim, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može se podnijeti samo zbog točno propisanih povreda zakona (čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP/08.-VIII), a ne zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja na koje osuđenik smjera kada tvrdi da bi se tek ispitivanjem predloženog svjedoka utvrdile „relevantne okolnosti“ i da je „bio doveden u stvarnu zabludu“ te da je netočno utvrđen iznos materijalne štete, odnosno zbog nezadovoljstva odlukom o kazni.

Nadalje, drugostupanjski sud je pravilno ocijenio neosnovanim žalbeni prigovor osuđenika da je odbijenim dokaznim prijedlogom za ispitivanje svjedoka M. P. povrijeđeno pravo na obranu i to iz razloga što je raspravni sud na to bio ovlašten shodno odredbama čl. 418. st. 1. i čl. 421. ZKP/08.-VIII i za takvu odluku je „iznio čitav niz vrlo jasnih, logičnih, nedvosmislenih i životno prihvatljivih razloga“ (str. 2, posljednja dva odlomka i str. 3, prva tri odlomka presude). Po ocjeni drugostupanjskog suda stanje dokazne građe poglavito koncepcija osuđenikove obrane „neovisno o tome potvrđuje li ih [obranu] predloženi potencijalni svjedok, ukazuje na konfabulaciju, odnosno izmišljenu konstrukciju fabriciranu u cilju izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti“ zbog čega odbijanje dokaznog prijedloga „ne predstavlja nepoštenu prednost u korist državnog odvjetnika, a niti uskratu optuženika na pravo praktične mogućnosti da učinkovito ospori optužbe protiv sebe“.

Ova se argumentacija nadovezuje na ocjenu žalbenih navoda s osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja o čemu je drugostupanjski sud također dao podrobne, ozbiljne i relevantne razloge (str. 4 presude). Polazeći od osuđenikove obrane i njegovog opisa konkretnih okolnosti pod kojima je došlo „do optuženog događaja“ i po ocjeni žalbenog suda obrana sadrži niz nelogičnih i neuvjerljivih tvrdnji koje se konkretno i navode u drugostupanjskoj presudi (nabavka POS uređaja radi obavljanja djelatnosti iznajmljivanja vozila premda takvih vozila nije bilo u vlasništvu ili najmu trgovačkog društva koje k tome nije obavljalo nikakvo poslovanje, izostanak bilo kakvih drugih novčanih transakcija na računu društva osim inkriminiranih, neuvjerljiv i nelogičan motiv postupanja osuđenika, nesuvislo obrazlaganje podizanja novca u različnim poslovnicama, brojnost transakcija kroz kratko vrijeme sa šest lažnih kartica). Osim ocjene o pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i shodno tome pravilnoj primjeni materijalnog prava, podrobno su razmotreni i žalbeni navodi glede odluke o kazni (str. 5, posljednja dva odlomka i str. 6 prvi odlomak) uz ocjenu da su pojedinačne i jedinstvena kazna zatvora primjerene utvrđenim okolnostima i da je upravo izrečena kazna podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja.

Prema tome, drugostupanjski je sud jasno i nedvosmisleno odgovorio na ključne prigovore žalbe postupivši sukladno obvezi iz čl. 487. st. 1. ZKP/08. pa nije u pravu osuđenik kada tvrdi da je ostvarena povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.

Slijedom navedenog trebalo je, na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08.-VIII, zahtjev odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 26. studenoga 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.