- 1 -              II Kž 491/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 491/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević - Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog G. G. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. –ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog G. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 6. studenog 2020. broj Kv I-153/2020. (K-54/2020.) u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 26. studenog 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalba optuženog G. G. odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim je rješenjem, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog G. G. i optuženog N. C., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.,70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor protiv optuženog G. G. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također, određeno je da se optuženiku u istražni zatvor uračunava vrijeme oduzimanja slobode od 9. veljače 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni G. G. osobno i po branitelju N. A., odvjetniku iz Z. Žalbom predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači na način da se optuženiku ukine istražni zatvor. Budući da se osobna žalba i ona koju je optuženi G. G. podnio po branitelju međusobno sadržajno nadopunjuju, biti će razmatrane kao jedinstvena žalba optuženika.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno navodu žalbe kojim se, navođenjem sadržaja članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., ističe bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a bez konkretiziranja u čemu se ona točno sastoji, prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za zaključak o postojanju opće te posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog G. G. Potom je, prvostupanjski sud za takvu svoju odluku dao jasne, detaljne i u svemu dostatne te neproturječne razloge. Stoga, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a ni koja druga povreda na koju je ovaj sud, na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08., dužan paziti.

 

Nadalje, nije u pravu žalitelj kada pobija osnovanost prvostupanjskog rješenja isticanjem povrede načela razmjernosti, uz navod da se dosadašnji boravak optuženog G. G. u istražnom zatvoru pretvorio u izdržavanje kazne.

 

Naime, optuženiku je sloboda oduzeta 9. veljače 2020., iz čega proizlazi da se sada u istražnom zatvoru nalazi devet i pol mjeseci. Međutim, kod ocjene radi li se o eventualnoj povredi načela razmjernosti, sukladno odredbi članka 122. stavka 2. ZKP/08., treba voditi računa o razmjeru između, s jedne strane težine počinjenih kaznenih djela, kazni koja se, prema podacima, može očekivati, te s druge strane o potrebi daljnje primjene i trajanja istražnog zatvora.

 

U tom smislu potrebno je sagledati činjenicu da se optuženik u ovom kaznenom postupku na razini osnovane sumnje tereti za učin ukupno devet kaznenih djela razbojništva, od kojih su, prema kvalifikaciji iz potvrđene optužnice, tri djela ostala u pokušaju, počinjenih u iznimno kratkom vremenskom periodu od svega tri dana. Brojnost terećenih djela i u činjenju istih očitovana upornost, i po ocjeni ovog vijeća, jasno govore o visokom stupnju kriminalne volje iskazane u terećenom protupravnom postupanju.

 

Razmatrajući izloženo u kontekstu ranijih višekratnih osuda ovog optuženika za imovinska kaznena djela, sve povezano s činjenicom da su sada inkriminirana djela počinjena u vrijeme provjeravanja iz jedne od presuda kojom je ranije optuženi G. G. pravomoćno osuđen, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da u konkretnom slučaju postoje one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti opravdavaju zaključak o nužnosti primjene mjere istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u svrhu sprečavanja realne opasnosti da ovaj optuženik na slobodi nastavi s činjenjem kaznenih djela. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, nije moguće konkretnu i realno predvidivu iteracijsku opasnost zamijeniti nekom drugom, blažom mjerom.

 

Slijedom izloženih okolnosti koje jasno govore o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora, a vodeći računa o njegovom dosadašnjem trajanju, povezano s brojnošću i težinom kaznenih djela za koja je optuženik ovdje osnovano sumnjiv te predvidivom kaznom koja se, u slučaju dokazanosti djela, može očekivati, u pravu je prvostupanjski sud kada osnovano zaključuje da načelo razmjernosti u konkretnom slučaju nije povrijeđeno.

 

Konačno, kod ranije izloženog stanja stvari, osnovanost pobijanog rješenja nije dovedena u pitanje ni žalbenim navodom optuženika da je njegova nazočnost na slobodi nužna jer da je skrbnik četvero djece o kojoj financijski brine "humanitarnim radom skupljanja sekundarnog otpada".

 

Stoga, a s obzirom na to da navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. studenog 2020.