- 1 -              II Kž 483/2020-4

Broj: II Kž 483/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. M. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 22. listopada 2020. broj Kv I-45/20-6 (K-14/20.), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. studenog 2020.,

r i j e š i o  j e:

Žalba optuženog I. M. K. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. M. K., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., produljen istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.). Nadalje, određeno je da istražni zatvor može trajati do pravomoćnosti presude, time da će sud svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja, ispitivati postoje li zakonski uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio optuženi I. M. K. po branitelju, odvjetniku F. R. Žalbom predlaže pobijano rješenje ukinuti, podredno preinačiti "na način da se istražni zatvor zamijeni jamstvom te određivanjem neke od zakonom predviđenih mjera opreza".

Žalba optuženika nije osnovana.

Iako žalitelj uvodno, kao razlog pobijanja prvostupanjskog rješenja, navodi i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, istu kasnijim sadržajem žalbe ne obrazlaže, dok iz razloga žalbe u suštini proizlazi da se zapravo radi o prigovorima činjenične naravi. Jednako tako, ispitujući pobijano rješenje u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije našao povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.

U odnosu na paušalan i ničime obrazložen navod da "u dosadašnjem tijeku postupka nije utvrđena dostatna razina sumnje da je počinio kazneno djelo", potrebno je skrenuti pozornost žalitelju da je u ovom kaznenom postupku optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zadru od 11. srpnja 2020. broj KO-DO-94/2020., kojom se optuženik tereti za kazneno djelo ubojstva u pokušaju, potvrđena rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Zadru od 21. kolovoza 2020. broj Kov-26/20. Stoga, dostatan stupanj osnovane sumnje, u smislu temeljnog preduvjeta primjeni mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZPK/08., u konkretnom slučaju svakako postoji.

Nastavno, nije u pravu optuženik kada žalbom osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja te tvrdi da kod njega nisu ostvarene okolnosti koje svojom ukupnošću opravdavaju primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.

Naime, a u odnosu na posebnu pretpostavku primjene mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., pravilno je i potpuno  prvostupanjski sud, prilikom donošenja pobijanog rješenja, utvrdio postojanje konkretnih okolnosti iz kojih proizlazi realna opasnost da će optuženi I. M. K. na slobodi pobjeći i svojom nedostupnošću omesti vođenje ovog kaznenog postupka. Pri tome, nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud ovu svoju ocjenu temeljio isključivo na činjenici da je optuženik turski državljanin.

Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da optuženik za teritorij Republike Hrvatske nije vezan ni jednom trajnom ni čvrstom sponom. Naime, on je državljanin Republike Turske, dok prebivalište ima u Saveznoj Republici Njemačkoj, gdje je i zaposlen. Nadalje, optuženik u Republici Hrvatskoj ne posjeduje nekretninu ili drugu trajniju imovinu, a činjenica da je njegova zaručnica hrvatska državljanka nikako nije od utjecaja na ocjenu njegove moguće vezanosti uz teritorij Republike Hrvatske. Ovo stoga što, prema podacima iz spisa predmeta, optuženikova zaručnica također prebiva u Saveznoj Republici Njemačkoj, gdje radi kao medicinska sestra. Osim navedenog, za ocjenu potrebe daljnje primjene mjere istražnog zatvora nije bez utjecaja činjenica da su se na V., u vrijeme događaja, optuženik i njegova zaručnica nalazili na ljetovanju, kao i okolnost da je optuženik uhićen nekoliko sati nakon inkriminiranog događaja na autocesti A1, kod G.

Razmatrajući sve izloženo, a pri tome imajući na umu težinu kaznenog djela koje se u ovom postupku na razini osnovane sumnje optuženom I. M. K. stavlja na teret, s pravom prvostupanjski sud zaključuje o daljnjoj nužnosti primjene mjere istražnog zatvora protiv ovog optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protivno prijedlogu žalbe, razlozi zbog kojih je do sada primjenjivan istražni zatvor kao mjera prevencije opasnosti od bijega, takve su prirode, da ne osiguravaju ostvarenje svrhe zbog koje se protiv optuženog I. M. K. primjenjuje istražni zatvor nekom od mjera opreza i jamstvom, što također pravilno pobijanom odlukom ocjenjuje prvostupanjski sud. Naime, činjenica da optuženika za teritorij Republike Hrvatske ništa trajno ne veže, a s druge strane okolnost da se ovdje protiv njega vodi postupak u kojem je suočen s optužbom za teško kazneno djelo, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, jasno ukazuje da, za sada, niti jednom blažom mjerom nije moguće svrhovito prevenirati kod optuženika realno predvidivu opasnost od bijega.

Za dodati je, a u odnosu na žalbeni navod optuženika da je "predmetno djelo koje mu se stavlja na teret izolirani slučaj u njegovu životu" kao i da je dosadašnje trajanje istražnog zatvora u dovoljnoj mjeri utjecalo na njegovo ponašanje, da se istražni zatvor protiv ovog optuženika ne primjenjuje radi sprječavanja iteracije, već, kako je ranije obrazloženo, zbog opasnosti od bijega. Jednako tako, uzimajući u obzir težinu inkriminiranog kaznenog djela koje za zaštitni objekt ima najvišu društvenu vrednotu - život, kaznu koja se za slučaj osuđujuće odluke prema raspoloživim podacima može očekivati, kao i duljinu trajanja istražnog zatvora (optuženik se u istražnom zatvoru sada nalazi nepunih pet mjeseci) te izložnu potrebu primjene mjere istražnog zatvora, osnovano i pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da načelo razmjernosti, za sada, nije povrijeđeno.

Slijedom navedenog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 26. studenog 2020.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.