- 1 -              II Kž 485/2020-4

 

 

 

 

Broj: II Kž 485/2020-4

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana kao predsjednika vijeća te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Dubravke Kovačević kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. B., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 2. i člankom 154. stavkom 1. točkom 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog V. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 3. studenog 2020. broj Kv I-367/2020. (K-17/2020.) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 26. studenog 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

Odbija se žalba optuženog V. B. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog V. B., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 2. i člankom 154. stavkom 1. točkom 3. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv optuženog V. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.).

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi V. B. po branitelju, odvjetniku I. P., s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti.

 

Protiv navedenog rješenja žali se i optuženi V. B., osobno, bez izričitog navođenja prijedloga kako postupiti sa žalbom.

 

Imajući u vidu sadržaj ovih dviju žalbi, one će se razmatrati kao jedinstvena žalba optuženog V. B.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nasuprot žalbenim prigovorima, prvostupanjski je sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu te mjere protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud valjano i dostatno obrazložio i zašto smatra da se utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati za sada jedino mjerom istražnog zatvora te kako nije prihvatljivo zamijeniti je blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. Prema tomu, a kako je pobijano rješenje u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 124. stavka 3. ZKP/08., to nije počinjena bitna postupovna povreda na koju upire optuženik.

 

Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da osnovana sumnja da je optuženi V. B. počinio inkriminirano mu kazneno djelo proizlazi iz potvrđene optužnice, odnosno dokaza na kojima se optužnica temelji, kako personalnih, tako i materijalnih, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga nije u pravu optuženik kada, osporavajući postojanje osnovane sumnje, polemizira sa sadržajem pojedinih do sada prikupljenih dokaza, te ocjenjuje vjerodostojnost iskaza oštećenice. Osim što su takva razmatranja žalitelja u ovom stadiju postupka pravno neodlučna, ponovno se ističe žalitelju da je za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kazneno djelo za koje se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja vodit će računa raspravni sud tijekom daljnjeg kaznenog postupka, kao što će i odluka o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika i o stupnju njegove krivnje, biti u nadležnosti raspravnog vijeća.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio opravdanost za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a za svoje je zaključke izložio valjane razloge. Zato i u tom dijelu pobijano rješenje sadrži sve elemente propisane odredbom članka 124. stavka 3. ZKP/08. Naime, postojanje bojazni od ponavljanja kaznenog djela prvostupanjski sud pravilno utvrđuje u dosadašnjoj osuđivanosti optuženika. Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da se u popisu kaznenih djela koja je optuženik počinio u razdoblju od 2008. do 2019., pored kaznenog djela teške krađe, nalaze kaznena djela zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe, nasilnička ponašanja u obitelji, prijetnje i iznuda. Tim kaznenim djelima svojstveno je i nasilje, a to je značajka i kaznenog djela za koje je optuženik sada osnovano sumnjiv.

 

Povezujući navedeno s činjenicom da je optuženik kaznena djela prijetnje i iznude, zbog kojih je osuđen presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-376/2014., pravomoćnom 26. kolovoza 2015., počinio za vrijeme trajanja uvjetne osude koja mu je izrečena prethodnom presudom Općinskog suda u Rijeci broj Ko-167/09., pravomoćnom 13. studenog 2012., kojom je osuđen zbog kaznenog djela nasilničkog ponašanja u obitelji, a koje je također počinio za vrijeme trajanja uvjetne osude iz ranije presude Općinskog suda u Rijeci broj K-600/09., pravomoćnom 22. travnja 2011., pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da te činjenice upućuju na iteracijsku opasnost na strani optuženog V. B. Naime, izloženo upućuje na upornost optuženika u protupravnom postupanju, kao i na činjenicu da ni prethodne osude nisu utjecale na optuženika da svoje ponašanje uskladi s društvenim normama. Naprotiv, protupravno ponašanje optuženika je progrediralo, budući da je u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiv da je počinio teže kazneno djelo.

Pored toga, treba imati u vidu i rezultate provedenog psihijatrijskog vještačenja optuženika, prema kojem se kod optuženika radi o poremećaju ličnosti koji karakterizira manipuliranje drugima, manjak odgovornosti, probleme s autoritetom i prkošenje društvenim normama, rigidnije mentalno funkcioniranje, egocentrična impulzivnost, empatijski deficit, nizak prag frustracijske tolerancije, narcistička grandioznost, pomanjkanje anticipatorne i socijalne anksioznosti, sklonost optuživanju drugih, te manjak sentimentalnosti i osjećaja krivnje, uz bešćutnost.

 

Sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, upućuju na postojanje vjerojatnosti da će optuženik boravkom na slobodi ponoviti kazneno djelo. Stoga je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog V. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., radi otklanjanja opasnosti od njegova ponovnog činjenja kaznenih djela u slučaju boravka na slobodi. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom drugom mjerom iz kataloga blažih mjera propisanih odredbama ZKP/08., kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

 

Time ujedno, prema ocjeni ovog suda, sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada pretežu nad pravom na slobodu optuženika, zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.).

 

Nije u pravu optuženik niti kada upire na povredu načela razmjernosti. Naime, prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, sukladno članku 122. stavka 2. ZKP/08., sud vodi računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Imajući na umu sve navedeno, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08. o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.

 

Slijedom navedenog, a budući da niti ostalim navodima u žalbi optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pri tomu nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 26. studenog 2020.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.